Zašto komunistički antifašizam nije antitotalitarizam

Foto: Fah

Ove godine slavit ćemo 71. godišnjicu pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. No tu godišnjicu hrvatsko društvo dočekuje podijeljeno na dva tabora, oblikovana pokoljima koje su vršile odabrane jedinice pobjedničke, partizanske vojske nakon kraja rata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Te zločine danas svi povjesničari osuđuju, ali neki to nažalost čine s figom u džepu. Usuđujem se to napisati, jer da nije fige u džepu kako bi još danas usred Zagreba mogli imati Trg zločinca Tita?

Ovu figu u džepu Milorada Pupovca predsjednica RH jasno je razotkrila svojim pismom dotičnome, nakon što se Pupovac požalio da u Hrvatskoj jača atmosfera netolerancije.

Govor mržnje zastupnice Vesne Pusić

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tu istu figu u džepu nazovipovjesničara tipa Klasića i Markovine razotkrili su ministar Hasanbegović, na koga je potom nasrnula sva crvena i crvenkasta klatež u žaru borbe protiv navodnoga fašizma, te u HRT-ovom Otvorenom Ivo Lučić, na čije je riječi Klasić odgovorio kako su svakome njegove žrtve najvažnije, kao da je itko od njih tamo prebrojavao žrtve.

Klasićeva promašena, općenita lamentacija i govor mržnje zastupnice Vesne Pusić mogući su jer iako se postigao konsenzus o osudi svih zločina, odnosno napokon se priznaje da su partizani i komunisti činili zločine, još uvijek postoji nesklad u shvaćanju, poimanju značenja riječi antifašizam.

Naime za vrijeme NDH proglašeni su nesumnjivo rasistički zakoni glede Židova, kojima je ta država omogućila prikupljanje Židova prvo u hrvatske logore i potom njihov transfer u nacističke logore u Njemačkoj i drugdje, gdje ih je većina stradala. Odgovornost države za sve svoje građane ne prestaje u ratu, pa su time NDH i njen poglavnik krivi za proglašenje takvih zakona i suodgovorni za stradanje njenih građana, u kojoj god to državi bilo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zato se NDH naziva fašističkom državom, i zato su svi partizani tijekom rata bili antifašisti, podjednako nekadašnji HSS-ovci ili članovi KPJ. Kad je rat završio pobjedom nad fašizmom, pojam antifašizma trebao je biti možda ne zaboravljen, ali odložen na policu. No komunisti ga nisu odložili, nego su ga nastavili rabiti za difamaciju svih nepoćudnih ili svih koje su željeli likvidirati, od HSS-ovaca u Hrvatskoj do svojih vlastitih članova koji bi skrenuli s partijske, Titove linije.

Tako je izvršen pokolj na Bleiburgu i na križnim putovima, širom Slovenije nađeno je i obilježeno preko 600 grobišta a postupak otkrivanja i obilježavanja grobišta još uvijek je u tijeku; najskromnije procjene povjesničara broj žrtava tog pokolja stavljaju na 80.000 ljudi, građana i razoružanih vojnika koji su se u svibnju 1945. povlačili pred partizanima u Austriju. Taj pokolj Titovi sljedbenici zvali su antifašizmom, borbom protiv fašista.

Jednako tako se 1948. i kasnije svakog nepodobnog etiketiralo kao staljinista ili fašista ili oboje, što je već bilo prikladno. Kako bi se sakrio vlastiti zločin, fašistima i zločincima prozvani su podjednako i vojnici i službenici NDH, i svatko tko bi pomislio da nisu svi vojnici i službenici NDH bili zločinci.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ekskulpiran krivnje za ustaštvo, zločinaštvo i fašizam bi bio tek ponetko, poput Eugena Pusića koji je navodno bio suradnik partizana ili kasnije Stjepan Mesić koji je devedesetih pjevao ustaške pjesme i govorio o pobjedi 10. travnja 1941., da bi desetak godina kasnije iz jedne krajnosti otišao u drugu.

Ženski i dječji kosturi po jamama u Sloveniji

Zato je danas nužno reći da iako je NDH proglasila nesumnjivo rasističke zakone glede Židova, nisu svi vojnici i službenici NDH bili zločinci, kao što nisu ni svi pripadnici njemačkoga Wermachta bili zločinci. Ako danas njemački general Rommel nema zločinački status, moguće je zamisliti da je bilo domobranskih časnika, moguće je zamisliti da je bilo i ustaških časnika koji su bili časni ljudi.
Gornjom primjenom riječi antifašizam prvotno za opravdavanje pokolja, bez suda, razoružanih vojnika i civila (u jamama Slovenije nađeni su ženski i dječji kosturi); a kasnije za difamaciju i/ili eliminaciju svakoga tko bi se usudio problematizirati partizansku historiografiju, sjetimo se osude “zloglasnog” revizionizma, par riječi fašizam–antifašizam pretvorio se u svoju suprotnost, u univerzalnu etiketu za sve nepodobne, protiv koje nema argumenata.

Raspadom Jugoslavije formirana je neovisna Republika Hrvatska, u kojoj je Franjo Tuđman jasno ocijenio NDH kao izraz težnje hrvatskoga naroda za državom, kao što je jednako jasno ocijenio zločine koji su počinjeni – svejedno to nije bilo dovoljno ni Srbima u Srbiji, hrvatskim Srbima a ni pojedinim Hrvatima koji su Tuđmana nazivali ustašom i autokratom, a neki i diktatorom, i tek je drugostupanjskom presudom generalima Gotovini i Markaču sveopća difamacija Tuđmana nazvana detuđmanizacijom izgubila na snazi, te se danas “antifašisti” (navodnici su obvezni) pozivaju na Tuđmana, što je u prethodnih 15 godina bilo nezamislivo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Za dom spremni

Za vrijeme Tuđmanovog predsjedanja Hrvatskom antifašizam se nije previše spominjao, iz razumljivih razloga, a HOS je vrlo brzo uključen u sastav HV-a. Vojnici Hrvatske vojske, pripadnici HOS-a na svom grbu imaju natpis “Za dom spremni”.

Tijekom Drugog svjetskog rata službeni dokumenti NDH bili su potpisivani sa “Za dom i poglavnika spremni” ili samo “Za dom spremni” te je to bio službeni pozdrav. Slično tome, partizanski su dokumenti i kasnije dokumenti FNRJ bili su potpisivani sa “Smrt fašizmu – sloboda narodu”, tako su potpisane sve smrtne presude prijekih sudova 1945. kojima su osuđeni na vješanje ili strijeljanje mnogi nevini građani FNRJ.

Tijekom Domovinskog rata jedinice HOS-a su natpisom i pozdravom “Za dom spremni” izražavali svoju spremnost braniti svoj dom, prema dostupnoj literaturi jedinice HOS-a u BiH (dok nisu uklopljene u sastav HV-a odnosno HVO-a) skladno su funkcionirale zajedno s bošnjačkim vojnicima u obrani BiH od srpskog agresora, stoga se u tom slučaju ne može govoriti o nekakvom fašističkom pozdravu, i svojedobna intervencija specijalaca po naređenju bivšeg ministra Ostojića na spomenik HOS-u u Splitu je sramota, budalaština koje se samo antiintelektualci mogu dosjetiti.

Kraj detuđmanizacije je naravno povezan s novim buđenjem nacionalnog ponosa, te hrvatski narod na pročetničke provokacije u Hrvatskoj (slavljenje četničkog ustanka u Srbu koji je identičan pokolju Hrvata kod Drvara, Bosanskog Grahova, Brotnju, Krnjeuši, Boričevcu) te na navodni antifašizam (brušenje natpisa sa spomenika HOS-a pod zaštitom specijalaca) odgovara prkosno, te hrvatski nogometni reprezentativac Josip Šimunić poslije pobjede svoje momčadi pozdravlja publiku sa “Za dom”, na što publika odgovara “spremni” (ponovljeno ukupno tri puta).

Iz političke perspektive nesumnjivo je da je najlakše odreći se tog pozdrava, no jedan dio hrvatske javnosti to odbija, i pita zašto je biti za dom spreman nešto loše? Ne ulazeći dublje u povijest, spomenimo samo da se izraz “Za dom” mogao čuti i ranije u hrvatskoj povijesti, ali dva najdojmljivija slučaja uporabe su upravo zadnja dva rata, u prvome su pozdrav rabili gubitnici, u drugome pobjednici. Dio hrvatske javnosti pozdrav uporno osuđuje, drugi dio hrvatske javnosti zbog uporabe u Domovinskom ratu i zbog toga što je spremnost za obranu doma nešto pozitivno, pozdrav ne želi odbaciti. Kako će ovaj prijepor završiti, nejasno je.

Jedna je stvar ipak jasna, naime suludo je zvati fašistom Josipa Šimunića zbog vikanja “Za dom”, ili Zlatka Hasanbegovića zbog nošenja HOS-ove kape ili zbog prenošenja njegova članka iz Vjesnika u druge novine. No mnogi to čine, i u nekom neshvatljivom zanosu nazivaju se antifašistima.

Zvijezda pod kojom su činjeni zločini simbol je tih zločina

Podsjetimo se još jednom, antifašistima su se nazivali pobjednici u ratu koji su poslije rata proveli ogromni pokolj, najmanje 10 puta veći od onoga u Srebrenici, da bude jasniji razmjer tog zločina.

Antifašistima su se nazivali oni koji su ubijali u inozemstvu, između ostalih oni koji su ubili Brunu Bušića i Stjepana Đurekovića, za čiju je smrt 1982. upravo u tijeku suđenje u Münchenu. Uočimo koliko je vremena bilo potrebno da Hrvatska izruči osumnjičene za taj zločin – 34 godine.

Antifašistima su se sigurno nazivali i Srbi koji su ratovali protiv ZNG-a i HV-a tijekom Domovinskog rata. U zadnje dvije-tri godine ponovo neki uskrsavaju antifašizam i pridaju mu značenje od prije svibnja 1945. da bi se borili protiv pozdrava “Za dom spremni” 2016. godine, a ignoriraju sve negativne konotacije pojma antifašizam.

Podjednako, slovo U je proskribirano, dok je bivši predsjednik Josipović nedavno spominjao “lijepu kapu partizanku”. Kapa partizanka nije zločin, ali zvijezda pod kojom su činjeni zločini je simbol tih zločina, odnosno problem modernog hrvatskog društva je odsutnost opće osude crvene zvijezde petokrake na isti način kako je osuđeno slovo U.

Odsutnost opće osude ne samo svih zločina, nego i svih simbola totalitarizama, podjednako slova U i crvene petokrake zvijezde dijeli hrvatsko društvo. Ako se želi osuditi “Za dom spremni”, mora se osuditi i “Smrt fašizmu – sloboda narodu”, jer su pod tim pozdravom također činjeni zločini, u ime totalitarističke vlasti Tita i Titovih komunista!

Kad se moderni “antifašisti” ograde i osude crvenu zvijezdu petokraku i “Smrt fašizmu – sloboda narodu”; kad riječ antifašizam zamijene rječju antitotalitarizam; kad prestanu osuđivati one koji odlaze pokloniti se žrtvama na Bleiburg da žale za NDH, i kad osude govor mržnje Vesne Pusić – tada će se hrvatski narod drage volje odreći pozdrava “Za dom spremni”, jer tada će nestati potrebe za otporom zločinačkom komunističkom “antifašizmu”, nego će ostati samo pozitivan antitotalitarizam.

Naravno, “Za dom spremni” treba biti na spomeniku HOS-u jednako kao što je prvo bijelo polje u grbu na krovu crkve sv. Marka u Zagrebu, jer povijest negiraju samo antiintelektualci.

Govor mržnje odnosno mržnja zastupnice Vesne Pusić prema poginulim Hrvatima dijeli hrvatsko društvo. To nije antifašizam, to je “antifašizam”, to je fašizam, to je mržnja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.