Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović tvrdi da nikad bio član Komunističke partije, ali ipak ne želi komentirati svjedočenja nadređenih i podređenih u Partiji koji kažu da jest.
Novi predsjednik Republike Hrvatske odmah je ukinuo ceremonijalne povijesne odore za Počasno-zaštitnu bojnu, crvene odore stvorene za vrijeme Franje Tuđmana, a navodno je kao gardist u bivšoj državi nosio plavu odoru, viđanu, među ostalim, i na počasnoj straži pokraj Titova groba u Kući cvijeća.
> Milanović lagao o svom ocu i prešutio svoje članstvo u Komunističkoj partiji?
Dvoje sugovornika Večernjeg lista potvrdilo je kako je Zoran Milanović tijekom služenja vojnog roka u Gardijskoj motoriziranoj brigadi (GMTBR) pristupio Komunističkoj partiji, što Milanović nikad nije otkrivao, čak je još 2017. izrijekom tvrdio da nikad nije bio član Komunističke partije, a kad su nekoliko dana uoči drugog kruga predsjedničkih izbora u Državnom arhivu u Zagrebu pronađeni dokumenti o njegovu primanju u KP inzistirao je na tome da su to krivotvorine.
Po pisanju medija u Državnom arhivu se uz rukom pisanu biografiju s potpisom, nalaze i „Odluka o prijemu u SKJ“ s fotografijom mladog Zorana Milanovića, rukom pisana preporuka za primanje u organizaciju te manji papir na kojemu je navedeno da je riječ o „Odjavi-prijavi“ u Organizaciji saveza komunista Pravnog fakulteta Zagreb.
U toj biografiji, iznad potpisa, među ostalim piše: “Inače, moja uvjerenja su izrazito komunistički orijentirana, zahvaljujući prvenstveno odgoju i utjecaju oca i druženju s tom vrstom literature, pa stoga bez lažne skromnosti mogu reći da, iako sam tek nedavno primljen u članstvo, sam s ovom problematikom odlično upoznat i da mi je idejno-politička svijest na visokom nivou“.
Vukušić: Milanović je u Partiju primljen za vrijeme služenja vojnog roka u Beogradu
Podsjetimo, dokumente koji sugeriraju da je Milanović bio član SKJ objavio je na svojoj Facebook stranici Bože Vukušić, bivši predsjednik Počasnog Bleiburškog voda početkom siječnja. Vukušić je priložio i fotografije navodnih dokumenata koji dokazuju njegove tvrdnje.
Njegovu objavu prenosimo djelomično:
“Zoran Milanović je u debati za predsjedničke izbore na RTL-u 30. prosinca 2019., polemizirajući s Kolindom Grabar Kitarović o obiteljskom nasljeđu, izjavio da je njegov otac Stipe Milanović „još 1982.“ napustio Partiju i od tada praktički bio nepoćudan za jugo-komunistički režim. Međutim, partijski dosje Stipe Milanovića otkriva da to nije istina, već da je on Partiju napustio tek krajem 1988. te da je u to vrijeme bio jedan od direktora Centra za ekonomski razvoj grada Zagreba.
No, puno važnije od izgovorenih neistina jesu činjenice koje je Zoran Milanović tom prilikom prešutio. A one govore da je on sam bio član Partije od 1985. godine i da je, štoviše, u Partiju primljen za vrijeme služenja vojnog roka u Beogradu. Posebno su zanimljivi podaci iz biografije koju je za tu priliku vlastoručno sastavio, u kojoj je među ostalim napisao:
„Unatoč komunističkim idejnim stremljenjima u mojoj porodici, a samim tim i odgoju, do odlaska u JNA nisam ušao u članstvo SK, prvenstveno iz razloga subjektivne prirode, a to su loš rad partijske organizacije u mojoj školi i mjesnoj zajednici, loš sastav članstva i ostali činioci koji su kod mene stvorili prilično loš dojam o radu SK i samim tim djelovali odbojno. Lično smatram da se takve karakteristike mogu pripisati najvećem broju OOSK u Zagrebu. Inače, moja uvjerenja su izrazito komunistički orijentirana, zahvaljujući prvenstveno odgoju i utjecaju oca i druženju s tom vrstom literature, pa stoga bez lažne skromnosti mogu reći da, iako sam tek nedavno primljen u članstvo, sam s ovom problematikom odlično upoznat i da mi je idejno-politička svijest na visokom nivou“.”, napisao je Vukušić.
Milanović u siječnju tvrdio: ‘To su krivotvorine Vase Brkića i Vučića’
Milanović je tada poručio da je riječ o podmetanjima Milijana Brkića i Aleksandra Vučića:
“Vidim da se šire laži o meni, dokument koji je obična jeftina krivotvorina! To je dokaz povezanosti Vase Brkića i Aleksandra Vučića koji dobro surađuju pred svake izbore. Mogli su se u tvornici laži barem potruditi, malo su pobrkali datume. Nisam bio u toj organizaciji, moj otac je izašao iz nje davne 1983. Za mnoge HDZ-ove šefove ne moraju krivotvoriti takve dokumente, lako ih je pronaći“., napisao je Milanović na svojoj službenoj Facebook stranici.
Vojnički dani Zorana Milanovića
Bivši sekretar Osnovne organizacije SK u GMTBR-u Borislav Grozdić (danas umirovljeni pukovnik Vojske Srbije i izvanredni profesor na jednom fakultetu u Novom Sadu – bio je partijski sekretar 1985./1986. te je potpisivao odluke o prijemu vojnika iz vojne pošte VP 4795 u Partiju), izrijekom za Večernji potvrđuje da je osobno potpisao odluku o prijemu Zorana Milanovića u SKJ, potvrđujući svojom izjavom dokument pronađen u Državnom arhivu u Zagrebu za koji je Milanović rekao da je krivotvorina.
Drugi sugovornik, Zoran Manić u svojoj privatnoj arhivi ima dokumentaciju o svom ulasku u Komunističku partiju za vrijeme služenja vojnog roka i u toj dokumentaciji pismo preporuke koje potpisuje Zoran Milanović. Iz te dokumentacije proizlazi da je Manić primljen u KP 30. listopada 1985., mjesec dana nakon Milanovića, i Milanović već kao partijski aktivist piše prijedlog za prijam novog člana: “S drugom Manićem dobili bismo, siguran sam, izuzetno vrijednog člana, pravog komunistu, upravo onakvog čovjeka kakvi nam i trebaju i pravo je čudo kako do sada nije ušao u članstvo. Stoga, drugovi, predlažem da Zorana Manića primimo u SK što prije…”
Bivši kolege, koji ga se sjećaju iz tog razdoblja od kolovoza 1985. do rujna 1986., potvrđuju da je Zoran Milanović bio iznimno sposoban, fizički snažan i intelektualno potkovan, pa je vrlo brzo postao – ćato. Pisar. Pavo Marinković bio je Milanovićev kolega iz srednje škole, Centra za usmjereno obrazovanje za upravu i pravosuđe (CUP) u Zagrebu, a o Milanoviću za Večernji kaže sljedeće:
“Pješadijska obuka trajala je 6 mjeseci, ali Basta se mnogo bolje psihički pripremio od ostalih, a fizički je ionako, kao sportaš, bio spreman. Naime, dok sam ja tada propitivao besmisao života, on se potrudio pa je za nagradu vrlo brzo postao ćato, pisar. To je bilo pametno jer mu je obuka bila puno kraća, a poslije mu nije prijetio dugi stražarski staž kojega smo se svi užasavali. Kao ćato, pomagao je frendovima, pisao dozvole za izlazak u grad iako to baš nije smio činiti.”
Manić tvrdi da Zoran Milanović kao ćato, ali i zbog razloga vezanih uz njegov fizički izgled nije bio dio te redovne smjene počasne straže pokraj Titova groba u Kući cvijeća, no da je želio imati fotografiju držanja straže u Kući cvijeća kako bi to pokazao kod kuće u Zagrebu te da su ga “ubacili na falš” u jednu smjenu.
“Napili smo zastavnika i ubacili ga na počasnu stražu pokraj Titova groba kako bi se slikao i imao što pokazati kad se vrati doma. Koštalo ga je to gajbu pive, litru rakije i nekoliko pakiranja napolitanki”, kaže Zoran Manić.
Upitan za komentar putem svog glasnogovornika, predsjednik Republike rekao je da ne želi komentirati navedena saznanja.
Zašto Milanović i dalje šuti iako su javno objavljeni iskazi svjedoka i dokumentacija?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
