Tvornica šećera Viro Virovitica više neće proizvoditi šećer iz šećerne repe. Nakon udruživanja tri hrvatske šećerane u tvrtku Hrvatska industrija šećera d.d. početkom 2019. godine, u kojoj Tvornica šećera Osijek d.o.o. u vlasništvu Žito grupe Osijek ima 40% udjela a Viro tvornica šećera Virovitica d.d. i Sladorana Županja d.o.o. koja je u vlasništvu Tvornice šećera Viro Virovitica imaju 60% udjela, započela je racionalizacija poslovanja grupe.
Posljedice racionalizacije najviše će se osjetiti u Virovitici jer šećerana u Virovitici od prošlog tjedna ima samo šezdesetak zaposlenika i jasno je da jesenske kampanje šećerne repe u Virovitici ove godine neće biti. Postoji malena mogućnost prerade šećerne trske, takozvana žuta kampanja, ali je vrlo upitna. Virovitička šećerana je inače tehnološki najnaprednija u Hrvatskoj no to ju nije spasilo od prestanka proizvodnje i otpuštanja većine radnika koji mogu tražiti novi posao ili ići u mirovinu ako imaju uvjete.
Ostalo je šezdesetak zaposlenih, uglavnom iz proizvodnje i velika je vjerojatnost da će njihovu stručnost i sposobnosti uprava iskoristiti u preostale dvije šećerane koje nastavljaju redovan rad. Ima jako puno razloga zašto se ovo dogodilo, najviše se govori o premaloj proizvodnji šećerne repe na području koje gravitira tvornici. Već godinama poljoprivredna politika zanemaruje važnost intenzivnijeg poticanja proizvodnje šećerne repe te pod pritiskom snažnog lobija iz “starih” članica EU dozvoljava da hrvatska proizvodnja šećera praktički prestane, piše lider.media.
“Šećerana je šaptom pala”
To je još jedan danak članstvu u EU, ovoga puta danak u šećeru. Neizravno priznanje grijeha politike prema ovom sektoru proizvodnje je i to što svi šute, od lokalnih do državnih političara, sindikata pa i novinara. Informacije je gotovo nemoguće dobiti ili provjeriti pa možemo reći: “Šećerana je šaptom pala”.
Nakon 40 svečanih “paljenja krečne peči” početkom jeseni u šećerani Virovitica, 41. svečanost početka kampanje prerade šećerne repe u Virovitici neće se dogoditi. Virovitica je promovirana kao slatki grad, ostale su još klompe i med i gorak okus u ustima od sve nezdravijeg šećera. Kada već spominjemo Viroviticu, grad se specijalizirao za nezdravu poljoprivrednu industriju: šećer i duhan.
Šećer je ‘riknuo’ a kada će duhan, ne zna se ali, izgleda, neće dugo. Ne zbog zdravlja nacije, proizvodi na bazi šećera i duhana i dalje se proizvode, prodaju i visoko oporezuju, samo će dolaziti iz uvoza, proizvest će ih nečije tuđe ruke i tvornice.
