U ime Hrvatskog narodnog sabora BiH i supokrovitelja 72. komemoracije Hrvatskog križnog puta i Bleiburške tragedije, Željko Raguž obratio se nazočnima koje je pozdravio te je održao sljedeći govor.
“Prisjećamo se što se ovdje događalo prije 72 godine. Prisjećamo se kako je ljudska lažna pravda počinila tešku nepravdu. U ime nakaradne pravde počinjen je teški poslijeratni zločin. Vrijedno je i danas prisjetiti se nekih činjenica. U Drugom svjetskom ratu od 1941. do 1943. Velika Britanija je podupirala četnički pokret Draže Mihajlovića. U zimu ’43. saveznici su počeli pomagati Titove partizane. Broj partizana u Srbiji ’44. porastao je s 22 000, koliko ih je bilo ’43. godine, na 204 000. Partizanski vođa Josip Broz nudeći im amnestiju 17. kolovoza ’44. pozvao je četnike na suradnju. U rujnu te godine jugoslavenski kralj Petar II. pod Britanskim pritiskom pozvao je četnike da se pridruže partizanima. Najveći broj četnika poslušao je kralja i prešao na partizansku stranu. Između 21. studenoga ’44. godine i 15. siječnja ’45. Broz je ponovno pozvao četnike na suradnju i ponudio im amnestiju nakon čega je partizanski pokret u Srbiji doživio nagli lažni porast. Na kraju Drugog svjetskog rata veliki broj pripadnika Hrvatske vojske i još brojni civili predali su se Britanskoj vojsci u Austriji uzdajući se u njihovu zaštitu. Međutim, Britanski zapovijednici su ih predali na nemilost partizanima iako su dobro znali ili su trebali znati od koga je i kako velikim djelom nastala ta vojska. Uslijedila je najveća tragedija u povijesti Hrvatskog naroda, pokoljem Hrvatskih vojnika i civila, ovdje na Bleiburškom polju i na križnom putu Slovenije, preko Hrvatske i BiH pa sve do Makedonije. Od iste zločinačke ruke u Srbiji nakon ’45. je pobijeno više desetaka tisuća Srba, Nijemaca i Mađara.”, Rekao je Raguž i nastavio:
“Danas se često može čuti kako je na nekim mjestima počinjen zločin u Europi nakon drugog svjetskog rata. Neki od tih zločina nazivaju se opravdano najtežim ratnim zločinima, zločinom genocida. Međutim, stradanje Hrvata na Bleiburgu po svojim je razmjerima višestruko veći zločin od tih zločina, što se neopravdano prešućuje čak i sa Hrvatske strane. Iako je povijesna znanost utvrdila tko je pobio desetke tisuća vojnika i civila bez suda i suđenja. Iako je Europski parlament jasno osudio komunističke zločine, još ima onih u BiH i susjednim zemljama koji poriču počinjene zločine Jugoslavenskog komunističkog režima, a u isto vrijeme zaklinju se u Europske vrijednosti i traže poštovanje za svoje žrtve zločina. Danas Hrvati u BiH zajedno s RH i drugima koji su nam prijatelji nisu bespomoćni kao što su to bili razoružani vojnici i nenaoružani civili ’45. godine.”
“Europa je danas mnogo bliže nego daleke ’45. Žrtve Bleiburga i Križnoga puta nisu bile uzaludne. One su bile nadahnuće za sva Hrvatska nastojanja da se dođe do slobode i Hrvatske države. One su bile poticaj da izdržimo tijekom razdoblja komunizma u Jugoslaviji u Domovinskom ratu ali i danas u političkom životu BiH.”, rekao je Željko Raguž i izrazom ‘vječne hvale’ zahvalio svim žrtvama Bleiburga.” zaključio je Željko Raguž.
