Nakon svega šest dana Mijo Crnoja podnio je ostavku na dužnost ministra branitelja. Nema nikakve dileme kako je pri izboru ministra branitelja trebalo voditi računa o tome da će se toj osobi, tko god ona bila, pokušati pronaći bilo kakav krimen kako bi ga se diskreditiralo. Osobito jer se putem njegove diskreditacije, ponovno na sasvim jasan način stigmatizira i cjelokupna braniteljska populacija, što traje od 2000.godine.
Tako se u roku od svega 72 sata o Crnoji moglo pročitati; „Kao hrvatski branitelj i ratni vojni invalid dobio zemljište u Samoboru za izgradnju kuće, ali je nije izgradio. Na zemljištu je daščara, ali mu je u dokumentima navedena ta samoborska adresa, iako živi u Zagrebu. Prirez na prihode u Samoboru je nula posto, a u Zagrebu 18 posto, dakle izbjegavao je prirez. Kao branitelj i invalid dobio je i 56.000 eura stambenog kredita,a kuću nije sagradio. Maltretirao susjedu, udovicu sa djetetom s posebnim potrebama, a bio je dobar prijatelj i sa čovjekom koji je ubio njenog supruga. Iako sa statusom HRVI, prije no što je postao ministar, otišao je liječniku i dogovorio da mu prekvalificiraju invaliditet, kako bi mogao postati ministar.”
Na taj način lijevi mediji i dalje nastavljaju u istom tonu: “Obračun s vozačem autobusa nije bio jedini Crnojin incident”, “Prije nekoliko godina pijan je srušio stupiće, uzurpirao teren za auto. Fizički je napao jednog susjeda…”
Koliko su hrvatski branitelji privilegirani dovoljno govori njihova prosječna životna dob, 50 godina i 9 mjeseci. U Hrvatskoj se do kraja 2014. godine ubila 2734 branitelja. Među njima je najviše onih koji imaju visoke invalidske mirovine, najbolju skrb – HRVI s oštećenjima organizma od 60 do 100 posto.
Odluka premijera Oreškovića ispravna i odmjerena
U emisiji Hrvatskog radija, kolumnist Večernjeg lista Dražen Ćurić je izjavio: “Crnoja je najmanji problem u ovom slučaju. Veći problem predstavlja nekompaktnost Vlade, a to onda vodi do neefikasnosti istaknuo je Držen Ćurić. Ova afera se mogla riješiti vrlo lako bez višesatnih rasprava nakon kojih nema odluke. Ako im ova jednostavna pitanja već sad zadaju probleme što će onda biti sa onim složenijeg karaktera.”
Ćurić kao da je zaboravio kako je pojam neodlučne i „nefikasne“ Vlade bila ona Zorana Milanovića. Ne može se zamisliti da bi i jedna druga Vlada pokazivala toliku količinu kolebljivosti i neodlučnosti. Zaključke o prirodi nove Vlade nakon nekoliko dana mandata može davati samo novinar koji je do te mjere ostrašćen da nije u stanju racionalno razložiti činjenice.
Ćuriću nije jasno kako se nečija politička odgovornost, bez obzira na medijsku hajku koja je pokrenuta treba nedvojbeno utvrditi, pa makar za to trebalo dva dana. Možda je mišljenja kako je dovoljno da portal poznat po utaji poreza, i nekoliko dnevnih novina iznesu optužbe, pridruže mu se spomenuti novinari i stvar je gotova.
No ova Vlada nema običaj smjenjivati ministre na način kako je to radio Zoran Milanović primjerice, u slučaju Mirele Holy, telefonskim pozivom iz luksuznog ljetnikovca tajkuna Emila Tedeschija, na Hvaru, gdje se nalazio na ljetovanju, što i nije baš na tragu vrijednosti za koje se formalno zalažu u SDP-u.
Mediji koji su bezprizorno branili Vladu Zorana Milanovića, sada u obračunu s novom Vladom
Nikada nisam vidio toliku količinu informacija i dezinformacija, i laži o jednom političaru, koje su u tako kratkom vremenu, objavili hrvatski mediji. Za vrijeme mandata Zorana Milanovića, gotovo da nije bilo dana kada se ne bi dogodila ozbiljna afera, ali to su isti ovi mediji, minorizirali i zataškavali, krili od hrvatske javnosti i optuživali sve osim onih koji su bili odgovorni, a to su bili – nesposobni i korumpirani ministri u Vladi Zorana Milanovića.
Time su najgoru Vladu u hrvatskoj povijesti, učinili još gorom. No to im nikada niti nije bilo važno, niti su zbog toga osjećali ikakvu odgovornost. Bila je važna ideologija i novac.
Novi list nalazi se u predstečajnoj nagodbi s 43 milijuna kuna duga, ispunio je sve uvjete za bankrot, ali on se iz politički motiviranih razloga nikada nije dogodio. Index, je dužan vratiti gotovo milijun eura u proračun, vratio nije ništa, a trenutno je dužan stotine tisuća kuna, uz poznati stav njegova vlasnika, ne pada mi na pamet platiti niti kunu poreza ovoj državi. Jutarnji list u predstečajnoj nagodbi iskazao je dugovanja od gotovo 500 milijuna kuna, pa takve perjanice hrvatskog novinarstva sada drže moralne lekcije, novoj Vladi.
Razrješujući Crnoju, Tihomir Orešković i njegov kabinet, pokazali su političku zrelost i odlučnost, a napokon i odgovorili na tezu koju su spomenuti mediji neprestano postavljajali, kako Orešković neće biti ništa drugo no lutka na koncu. Osoba njegovog poslovnog ugleda, i karijere, nikada ne bi bila lutka na koncu bilo kome, kao što su to ovdašnji glavni mediji – marionete lijevoj političkoj nomenklaturi.
