Željko Sakić: Jesu li moguće reforme bez smjene ključnih SDP-ovih ljudi?

Prateći situaciju sa smjenom ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića, nemoguće je ne zapitati se nekoliko stvari. Ukoliko ravnatelj tajne službe ne uživa povjerenje predsjednice, uopće ne ulazeći u meritum stvari, može li on i dalje obnašati svoju dužnost? Može li primjerice specijalizant, kome specijalist kaže da ne uživa negovo povjerenje i dalje operirati? Naravno da ne može!

No provedena je orkestrirana medijska kampanja u većini medija u Hrvatskoj, pa možemo pročitati naslove u Večernjem listu; „Zašto to što je napravila Tihomiru Oreškoviću nije napravila Zoranu Milanoviću!?“, kao i „Ljevica uzvraća udarac: ‘Trebamo povesti široki liberalni i građanski otpor protiv desnice'”, naslovi su iz pera njihova dva glavna kolumnista.

Dragan Lozančić doveden je političkom odlukom i voljom bivše vlasti, točnije Zorana Milanovića i Ive Josipovića. Naime, kada je potkraj 2002. Željka Antunović postala ministrica obrane, Dragan Lozančić radio je kao vršitelj dužnosti šefa Uprave za međunarodnu suradnju. Željka Antunović odmah ga je smijenila uz formalno obrazloženje da na tako važnoj funkciji ne može biti američki državljanin.

Milanović prilikom svoje odluke o imenovanju 2012.g. tvrdi da Lozančiću nije teret jer nije bio dio obavještajno-sigurnosnog sustava. Drugim riječima, dovoden je na položaj prije svega stranačkim, a najmanje profesionalnim kriterijima. Nije li logično da netko koga je dovela vlast koja je na izborima poražena sam s te dužnosti ode? Za medije i nevladine udruge koje su likovale kada je SDP smjenjivao u tjedan dana 50 urednika na HRT-u, direktore svih javnih poduzeća, članove uprava, načelnike svih policijskih postaja – do razine šefova smjena, ravnatelje bolnica, sada je taj čin upitan i problematičan.

Što se može staviti na teret Lozančiću, osobi koja nije profesionalni obavještajac?

Početkom migrantske krize procjene MVP koje je prezentirala Vesna Pusić, govorile su o svega nekoliko tisuća migranata koji će proći Hrvatskom. Ministar zdravlja Siniša Varga spominjao je dvadeset tisuća kao vršnu brojku, koju očekuju u tranzitu kroz Hrvatsku.

Do danas je kroz Hrvatsku prošlo više od 600 000 tisuća migranata. Kakva je to bila katastrofalna procjena SOA-e! Sukladno potpuno pogrešnim procjenama, sustav nadzora i kontrole tih migranata gotovo mjesec dana uopće nije postojao, a potom se sve pretvorilo u noćnu moru, obračuna Zorana Milanovića sa svim državama koje nisu podržavale politiku „otvorenih vrata“.
Potom je za potrebe predizborne kampanje zbog jednog glasa u saboru u javnosti objavljeno kako je Mirko Rašković, za vrijeme rata radio za hrvatske tajne službe, odnosno dostavljao podatke od vitalne važnosti za obranu zemlje. Sjeća li se itko sličnog primjera? Kako se SOA-i moglo dogoditi da dopusti razotkrivanje Raškovića, i zapravo pošalje jasnu poruku, „tko god u budućnosti bude obavljao obavještajne poslove u svrhu zaštite hrvatskih nacionalnih interesa može očekivati kako će biti razotkriven i prezren.“

Nakon što je SOA dogovarala nabavku opreme za nadzor Vibera, WhatsAppa i Skypea, razotkriven je identitet sedam agenata SOA, uključujući zamjenika ravnatelja agencije i voditelja tehnike, te četiri djelatnika MUP-a.

E-mail korespodenciju SOA objavio je WikiLeaks. Između ostalog navodi se; „očekivana promjenu vlasti na parlamentarnim izborima krajem 2015. godine te potrebu da se projekt realizira do tada”.

To implicitno znači kako se u najvećem dijelu pod nadzor planiralo staviti vlastite građane.

Što s Radmanom, Rakić, financiranjem nevladinih udruga, pomoćnicima i zamjenicima ministara?

Ukoliko se ne smijene ključni ljudi koji su prema političkom ključu Zorana Milanovića instalirani u sve ključne sustave, medijske, financijske, sudstva, visokog obrazovanja i represivnog aparata, neće biti moguće provesti reforme.

Štoviše, svakim danom provedenim u sustavu osobe postavljene političkimm kadroviranjem bivše vlasti, činiti će sve ne bi li onemogućili istinsku tranziciju hrvatskog društva.

Dakle, bez promjene velikog dijela ključnih ljudi u državnom aparatu, reforme neće biti moguće provesti. Primjerice medijska slika koju odašilje Radmanova televizija podsjeća upravo na ono što je spomenuti, kada je političkom odlukom doveden za ravnatelja i najavio; „Cilj mi je ustrojiti HTV, na način kako je radila RTZ sedamdesetih godina.“

Štoviše, ukoliko se nužne kadrovske promjene i provedu, biti će potrebno učiniti široke zahvate u kompletnu društvenu strukturu, kako bi se postigao ekonomski uspjeh, kao što to pokazuje primjer mjera koje je poduzeo Viktor Orban, a sada provodi i poljska Vlada.

Odlučnost ministra Hasanbegovića, najbolji je primjer kako se utemeljeno i bez gubljenja vremena može činitii ono za što je glasovala većina hrvatskog biračkog tijela, za reforme i promjene dosadašnjeg potrošenog političkog i ekonomskog modela.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr
Photo: fah, montaža narod.hr