Željko Sakić: Kapital ima nacionalnost

Sjećate li se besmislene izjave bivšeg predsjednika Stipe Mesića kako kapital nema nacionalnost?

Razvoj događaja na krajnjem hrvatskom jugu i hrvatskom Jadranu ga potpuno demantira, a ostatka njegovih izjava i viceva više se nitko i ne sjeća.

Kapital i te kako ima nacionalnost, a to pokazuju Rusi na hrvatskom Jadranu, bez obzira što bi to Mesićev savjetnik Tomislav Jakić drugačije objasnio na Dnevniku državne televizije, koji i onako izgleda kao da smo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.

Vlada Zorana Milanovića koncesiju za izgradnju turističkog kompleksa u Kuparima dala je ruskom investitoru, kao da je bivša JNA to odmaralište slučajno izgradila baš na tom mjestu, i kao da ono nema veliku stratešku važnost.

Ruski tajkun Sergej Gljadelkin osim Kupara, koje je već realizirao, ima namjeru preuzeti i hotele Maestral.

Milanovićev provjereni kadar za rasprodaju nacionalnog blaga

Samu provedbu koncesije Kupara, ovog po nacionalnu sigurnost nepojmivog poteza, obavio je Mladen Pejnović, provjereni partijski kadar.

Od od 1974. do 1986. bio je na čelu Omladinske organizacije. Potom je 1991. otišao u Moskvu kao direktor predstavništva, Astra Zagreb, i sve do 2008. godine Pejnović će obnašati razne direktorske dužnosti u ruskim poduzećima u Rusiji i na području Ukrajine.

U Hrvatsku se vratio 2008., da bi ga na zatvorenoj sjednici Vlada na prijedlog Zorana Milanovića u siječnju 2012. imenovala predstojnikom Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, famoznog DUDDI-ja.

Pejnović je zahvaljujući toj tajnovitoj odluci došao u situaciju upravljati državnom imovinom vrijednom 31,4 milijarde eura.

Nije li iz njegove biografije i više nego jasno kako je dobar dio karijere proveo u Rusiji, stoga njegovi potezi mogu čuditi samo neupućene.

Kao što je poznato Zakon o sprječavanju sukoba interesa dužnosnicima zabranjuje primanje darova veće vrijednosti od 500 kuna.

Tako je medijima postao zanimljiv let ministra Kotromanovića i njegove obitelji iz Zagreba na Lošinj u oba smjera Kotromanovića je taj let, prema medijskim napisima, stajao više od 28.000 kuna.

U MORH-u su potvrdili da je ministar privatno letio i da za to nije koristio novac iz državnog proračuna.

Ruski kapital na strateškim hrvatskim objektima

Ministar Kotromanović nije prvi put o trošku Rusa boravio u vojarni Kovčanje. U rujnu je već boravio na Lošinju. Tada se spomenutima pridružio i Mladen Pejnović.

U medijima se moglo pročitati kako je let Kotromanovića i njegove obitelji na Lošinj platio Mihajlo Perenčević, predstavnik ruskog kapitala u Jadranka Hotelima Lošinj i zainteresirani kupac ratne luke “Kovčanje” na Lošinju.

Perenčević je imao značajnu ulogu početkom 2014. kada je vlasnikom 89,14 posto Jadranke d.d. postala zagrebačka tvrtka Beta ulaganja, u vlasništvu UK Prosmvyaza, društva za upravljanje investicijskim fondovima iz Ruske Federacije.

Inače Perenčević u Rusiji gradi naftovode, a bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev odlikovao ga je Ordenom prijateljstva.

Prvotna namjera za tu bivšu luku JNA Kovčanje” bilo je baziranje plovnih jedinica obalne straže u čijem se radijusu nalazi strateški objekt Luka Rijeka i planirani strateški obkekt LNG na Krku.

Kako su ministar obrane Kotromanović i general Lovrić donijeli odluku da se vojarna “Kovčanje” proglasi neperspektivnom, nikome nije jasno.

U svakom slučaju otvorio se prostor za perspektivu ruskom kapitalu koji pomno bira strateške točke na obali Jadrana.

Ovom prigodom moram citirati ministra Marasa koji je izjavio; “da je Kotromanović učio od Gotovine, a Krstičević od JNA.”

Onaj tko sigurno ima diplomu JNA akademiju KoV (rod PZO) iz 1983. godine je general Drago Lovrić.

Neshvatljivo je da 25 godina od uspostave Hrvatske države načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, general koji je primarno završio vojnu akademiju bivše države.

U čijem interesu radi hrvatski vojni vrh?

Barem bi Lovriću trebalo biti jasno zašto je bivša JNA izgradila Kupare, a zbog čega vojnu luku “Kovčanje”, i što znači južni Jadran i susjedna Crna Gora u nadigravanju Rusije i Sjevernoatlantskog saveza, tim više što s tom državom graničimo, a i samo pitanje granice na Prevlaci i dalje je predmet spora.

Dakle od sastanka ministara vanjskih poslova Sjevernoatlantskog saveza (NATO) 24. lipnja 2015. u Bruxellesu u nepunih šest mjeseci donesena je odluka o prijemu Crne Gore u NATO.

Rusija i Srbija to su nastojale spriječiti po svaku cijenu.

Nakon nereda koje je u Crnoj Gori organizirala prosrpska stranka Demokratski front, njezin vođa Andrija Mandić najavljuje rušenje Vlade Mila Đukanovića. Stoga će Crna Gora u srijedu 2. prosinca 2015. biti pozvana na pristup Sjeverno-atlantskom savezu, drugog dana ministarskog sastanka u Bruxellesu.

Crnogorski parlament namjerava pristupiti NATO-u prije kraja ove godine. To je moguće spriječiti samo izazivanjem prijevremenih izbora, i Mandić će to pokušati učiniti na bilo koji način, ne bi li se raspustio tamošnji parlament.

Ako su nabrojani bivši vojni objekti Hrvatskoj neperspektivni Rusija u njima vidi vrlo dobre perspektive.

Sada dolazimo do činjenice kako je Hrvatska vladajuća politička kasta samo formalno postala članica Sjevernoatlantskog saveza i EU, a mentalno i politički ostala na Balkanu sa stalnim osjećajem nostalgije za “starim dobrim vremenima.”