Ovaj primjer na drastičan način pokazuje o tome kakvu je kadrovsku politiku provodila bivša vlast. Naime Boško Poljak rođen je 1959. u Sinju. Boškova majka Anđelka i Zoranov otac Stipe su brat i sestra. Boško Poljak završio je Vojno-pomorsku akademiju JNA. U Šibenik se kao mladi pomorski oficir doselio u drugoj polovici osamdesetih.
U mirovinu je otišao neposredno uoči početka Domovinskog rata, 1990. godine, kao pomorski oficir Jugoslavenske ratne mornarice. Imao je čin poručnika korvete. Iako profesionalni oficir, nije se stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci, pa u Domovinskom ratu nije sudjelovao. Sve vrijeme rata i poraća ostao je živjeti u Šibeniku.
Nakon dolaska na vlast, ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović, jedan od najodanijih ljudi Zorana Milanovića, tražio je novog ravnatelja NP Krka i izabran je Tonči Restović, član šibenskog gradskog odbora SDP-a. To je u lokalnom SDP-u bila potvrda da je Franko Vidović, kao predsjednik ogranka, uspio u Zagrebu progurati svog čovjeka.
U kolovozu 2013. godine NP Krka objavio je javni natječaj za rukovoditelja tehničkih poslova. Natječaj je raspisao novi ravnatelj Nacionalnog parka Tonči Restović. Inače sam natječaj koji je raspisao Nacionalni park bio je sročen vrlo općenito. U uvjetima se tražio završen preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij tehničke ili druge odgovarajuće struke te tri godine radnog iskustva. Na taj natječaj za posao u javnoj ustanovi javilo se mnoštvo kandidata, a u završnicu je ušlo njih 13, da bi posao u lipnju 2014. dobio Boško Poljak.
Tonči Restović izjavio je kako nije imao pojma da je Boško Poljak bratić premijera Milanovića. Na pitanje kako to da je na javnom natječaju posao dobio čovjek koji je prije toga 23 godine bio u mirovini, Restović nije imao odgovora. Na upit o zapošljavanju Poljaka nije odgovorio ni resorni ministar Zmajlović. Ali jest premjer Milanović, u svom poznatom stilu;
„Jako me je raspoložila vijest da je moj bratić Boško Poljak dobio posao u javnoj ustanovi, premda sam za to saznao nekoliko mjeseci nakon što je zaposlen. Ne mogu ni za brata odgovarati. Jedino za djecu mogu odgovarati. A što da ja radim?“
Kada već nije mogao odgovarati Milanović, odgovarati će Poljak, član šibenskog SDP-a. Šibenski policajci, podnijeli su kaznenu prijavu protiv Boška Poljaka (57) zbog osnovane sumnje da je kao rukovoditelj Odsjeka za tehničke poslove u Nacionalnom parku ‘Krka’ oštetio ovu javnu ustanovu za 43 tisuće kune.
Nakon što je supruga Zorana Milanovića dr. Sanja Musić Milanović, sedam godina radila bez važeće licence, a Milanovićev brat Krešo sa svojom tvrtkom Modestus nalazi se u procesu predstečajne nagodbe s 41 milijun kuna duga, i tvrtka Krešine tadašnje supruge i suvlasnice do 2012. također se nalazi u predstečajnoj nagodbi s dugom većim od četiri milijuna kuna, nakon što je dobila 250 tisuća eura kredita od HBOR-a za gradnju samoposlužne autopraonice u Sesvetama. Tvrtka je dobila novac iz programa za mikro, male, i srednje poduzetnike putem natječaja Ministarstva poduzetništva i obrta na čijem je čelu bio Gordan Maras.
Nakon ovakvog vođenja države na mjestima pomoćnika uprave i pravosuđa ostavljena su oba pomoćnika koje su doveli Miljanić i Bauk, a ukupno je zadržano 12 SDP-ovih kadrova na raznim visokim pozicijama u ministarstvima. Misli li nova vlast sa starim kadrovima provoditi reforme?
Koliko je branitelja zaposleno u državnoj upravi, javnim poduzećima, diplomaciji?
Kada se govori o braniteljskoj populaciji i problematici, pričama kako je za tu populaciju potrebno iznaći potrebne programe zapošljavanja, i njihovog vraćanja s margina društva, zaboravlja se nekoliko stvari. Prvo, od završetka rata prošlo je dvadeset godina. Za najveći dio branitelja sada je prekasno za programe zapošljavanja. Drugo, sustavna medijska sotonizacija koja traje, osobito od 2000., i nedostatak političke volje, gurnula je branitelje na društvene margine. Tome su podjednako doprinjele sve političke elite koje su se izmjenjivale na vlasti.
I primjer nove Vlade Tihomir Orešković, pokazao je kako je za izbor ministra branitelja trebalo pedeset dana? Na koji se to racionalan način može objasniti?
Novi ministar Medved najavio je donošenje jedinstvenog Zakona o braniteljima. Dodao je da je posebno važno i od životnog značaja za branitelje očuvanje i zaštita zdravlja te da će predložiti donošenje nacionalne strategije za zaštitu i očuvanje zdravlja hrvatskih branitelja. Ove su namjere u skladu s trenutnom situacijom, nakon što su prošla desetljeća nebrige za branitelje. Ipak, kad se gleda ukupan proračun Ministarstva branitelja vidljivo je da je on s iznosom od 938,3 milijuna kuna smanjen za 34 milijuna ili 3,5 posto u odnosu na prošlu godinu, i donesen dok branitelji nisu imali ministra. Prosječni životni vijek branitelja iznosi svega 50,9 godina. Činjenice su da si je u slobodnoj Hrvatskoj život oduzelo gotovo 3000 branitelja. Od 1998. godine do listopada 2015. umrlo je 39.000 branitelja, kada se tom broju pridruži broj onih koji su umrli od 1995. do 1998. dođe se do brojke koja prelazi 50.000 branitelja.
Famozni Registar sadrži 500.000 branitelja. Mirovine dobiva oko 72 tisuće branitelja, a što je s preostalih 400.000 branitelja? Mirovine dobivaju i 21 tisuća partizana, 10 tisuća domobrana, 16 tisuća pravosudnih policajaca, 12 tisuća djelatnih vojnih osoba, 8 tisuća pripadnika JNA, 4000 političkih zatvorenika i 580 saborskih zastupnika, što je zbirno jednako broju braniteljskih mirovina.
No, samo su braniteljske mirovine i braniteljska populacija teme medijskog linča, i sustavne nebrige političkih elita.
