Željko Sakić: Slušatelji ‘U mreži prvog’ ‘oprali’ Olujića i Macana

Jutrošnja emisija Hrvatskog radija „U mreži prvog“ savršeni je primjer nevjerojatnog neprofesionalizma, nekulture i prostakluka, koji je karakterističan za totalitarne sustave. U Hrvatskoj, zemlji članici EU i Sjevernoatlanskog saveza slušatelji, koji moraju svaki mjesec izdvojiti 80 HRK za pretplatu HRT-u – umjesto informativne emisije odslušali su jednosatni propagandni blok. Nevjerojatno je ono što su jutros slušateljima servirali urednici spomenute emisije.

U emisiji koju je vodila Mirjana Grahovac bila su 2 gosta – Krešimir Macan i Krunislav Olujić – oba navijajući za SDP i blateći Most. Nije bilo gosta koji je predstavljao drugo mišljenje ili imao priliku postavljati logična pitanja.

Emisiju možete preslušati OVDJE.

Tko je Krešimir Macan?

Krešimir Macan vlasnik PR agencije Manjgura , u emisiji je predstavljen kao „neovisni analitičar“. Poznato je kako njegova agencija dobiva unosne poslove za političke kampanje lijevihi političkih opcija. Osobito je interesantno kako je protiv Manjgure podnesena kaznena prijava zbog ‘osnovane sumnje’ u zloporabu položaja i ovlasti, sklapanje štetnih ugovora te udruživanje radi počinjenja kaznenih djela protiv RH protiv gradonačelnika Pule Borisa Miletića, njegovog šefa ureda Bernarda Zenzerovića, tajnika IDS-a Tedija Chiavalona te Krešimira Macana i Zorana Pucarića iz PR agencije Manjgura Riječ je o prijavi u kojoj ih se tereti da su ‘svjesno i namjerno oštetili proračun Grada Pule i poduzeća u vlasništvu Grada Pule u iznosu od 585.264,50 kuna još u predizbornoj kampanji 2009. Prijava, koliko je meni poznato, još uvijek, nije niti prihvaćena niti odbačena.

Ukratko, umjesto da trošak predizborne kampanje sadašnjeg pulskog gradonačelnika Miletića plati njegova stranka IDS, najveći dio troškova Manjguri plaćen je iz proračuna Grada Pule te pulskih javnih tvrtki, tvrdi se prijavi. Navode se i datumi te iznosi koliko je kada platila pojedina javna tvrtka i Grad Pula.

Iz dokumenata koji su objavljeni vidljivo je i da su, u vrijeme IDS-ove kampanje za župana Ivana Jakovčića, koju je vodila Manjgura i Krešimir Macan, na račun agencije stizale zanimljive uplate: Istarske ceste d.o.o. 80.000, Rabac d.d. s 12.295,08 kuna, Istarska županija 65.000 kuna, SBE Rijeka 91.000 te Agencija za ruralni razvoj Istre, Cesta d.o.o. Pula i MIH d.o.o. Poreč po 40.000 kuna. Ukupno je riječ o svoti od 408.295,08 kuna.

Zašto prijava još uvijek leži u DORH-ovoj ladici dok Manjgura, evo, hvali se, sve ove godine i dalje radi kampanje za IDS i SDP, a radili su i predsjedničku kampanju za Ivu Josipovića? Ukoliko kaznena prijava nije osnovana mogla je biti odbačena, pa je vjerojatnije kako DORH cijelu priču gura u zastaru.

Stoga je razumljivo da Macan, u funkciji Milanovićevog PR-a u eter kaže: „Predsjednica funkcionira kao eskpozitura HDZ-a“, no nije niti razumljivo niti prihvatljivo da voditeljica nije postavila pitanje: : Oprostite, a na temelju čega to tvrdite? Prethodno Macan na krajnje bezobrazan i nekulturan način način kaže da su društvene mreže dobro opisale Mostove aktivnosti u posljednjim tjednima izrazom – mosturbiranje – pri čemu voditljica i urednica emisije nema niti na to primjedbe.

Tko je Krunislav Olujić?

Drugi gost je u posljednjih petnaest dana nizostavan analitičar političke situacije u udarnim emisijama HRT-a i HR-a – Krunislav Olujić. U jutrošnjoj emisiji Hrvatskog radija Olujić kaže: „ Petrov ili Most nezakonito dijete hrvatskih biskupa osobito splitsko-makarskog Barišića i Željke Markić”. Voditeljica i dalje šuti. Ne postavlja osnovna novinarska pitanja: Od kuda vam takve informacije? Na temelju čega to tvrdite? Gdje vidite vezu biskupa ili Željke Markić i Bože Petrova?

Potom Olujić nazove Petrova „fra Božo“ – a voditeljica ga, opet, ne pita u čemu je problem? Zašto liječnika, psihijatra, gradonačelnika Metkovića oslovljava kao fratra?

Tko je Krunislav Olujić kojem je HRT otvorio sve kanale za napadnje i rijeđanje Mosta, Bože Petrova, Željke Markić? Krunislav Olujić je 1990. ušavši u HDZ s titulom doktora znanosti i docenta na Pravnom fakultetu u Osijeku, a prethodno radivši u Općinskom sudu u Derventi napredovao brzinom svijetlosti. Obnašao je dužnosti saborskog zastupnika, te predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost. Najznačajnije je ipak postigao u Državnom odvjetništvu 1995. Godine. Olujić je imenovan za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Karijera Krunislava Olujića uništena je 1996. g. U medijima se pojavljuju transkripti iz kojih je razvidno o njegovim seksualnim odnosima s maloljetnicima, o privatnom druženju s profesionalnim kriminalcima i o navodnim intervencijama u korist tih njegovih prijatelja, kako bi im se osigurao povoljniji tretman u kaznenim postupcima.

Nekoliko članova Državnog sudbenog vijeća tijekom postupka davalo je izjave komentirajući kako je Olujić kriv zbog druženja s kriminalcem protiv kojega se trenutačno vodio kazneni postupak zbog optužbe posjedovanje 1,5 kg heroina, i drugog koji je bio optužen za napad na policajca. Te su izjave bile dio proceduralnih propusta zbog kojih je Europski sud za ljudska prava 2009. godine (11 godina nakon okončanja postupka pred Državnim sudbenim vijećem) utvrdio da su povrijeđena Olujićeva prava na pravično suđenje.

Postojali su ozbiljni dokazi koji su upućivali da je jedan od dvojice spomenutih kriminalaca dovodio Olujića u vezu s maloljetnicima – ti su dokazi tijekom postupka odbačeni, jer se pokazalo da je tajno snimanje telefonskih razgovora provedeno bez potrebnog naloga i ti maloljetnici nisu bili prema tadašnjem Kaznenom zakonu djeca, jer su imali više od 14 godina.

U mreži Partijske televizije i radija

Svi slušatelji koji su se javljali u emisiju istom su izražavali zgražanje razinom komunikacije, uvredama i neprofesionalnošću te manipulacijama u režiji Hrvatskog radija. Voditeljica je u razgovoru sa slušateljima odjednom revno upozoravala na pristojnost i lijepo ophođenje sa njezinim gostima, tumačila slušateljima njihovo „pravo na njihovo mišljenje“, kao da je to netko uopće osporavao. Slušatelji su jedino tražili svoje pravo – da čuju i drugo mišljenje. Na žalost, sustav HRT koji plaćaju svi građani pretvorio se u servis vladajuće stranke i lijeve ideologije. Imenovanjem Gorana Radmana 2012. g. za je ravnatelja Hrvatske radio televizije, koji je 1987. već bio generalni direktora Radio-televizije Zagreb, radio i televizija lustrirani su od i najmanje natruhe nacionalnog sadržaja. Njegovim dolaskom javna televizija i radio vratili su se trideset godina unatrag.

Ima li smisla plaćati preplatu za ovakavu državnu televiziju i radio?

[FB]