Brexit je većinu ovdašnjih novinara zanimao sa stajališta budućnosti EU, gopodarskih poslijedica, te daljnjeg razvoja odnosa između, preostalih članica. Sasvim je jasno, kako će Velika Britanija pokrenuti postupak izlaska iz EU. Pri tome će Velika Britanija nastojati zadržati neku vrstu posebnog privilegiranog odnosa s Unijom od koje će nastojati izvući što više. Ovaj potez vladajućih elita u Velikoj Britaniji ima svoje geopolitičke razloge. Savršeno je jasno da je Velika Britanija dovoljno moćna država, da bi u okviru demokratskih standarda odnosno njegovih deficita, a da joj je to bilo u interesu, ovaj referendum imao posve drugačiji ishod.
No, malo tko je povezao objavu izvješća Sigurnosno-obavještajne agencije koja je na mrežnim stranicama, upozorila na jačanje ekstremizma, a posebno na jačanje četničkog pokreta među mladima u Hrvatskoj, i stoljetne političke veze Velike Britanije i političkih velikosrpskih krugova u Srbiji. Nakon rehabilitiranja D. Mihailovića, trenutnog procesa rehabilitacije notornog kvislinga Milana Nedića, te apsolutnog okretanja biračkog tijela velikosrpskoj političkoj koncepciji, svima osim ovdašnjim tzv. antifašističkim udrugama bilo je jasno da će se velikosrpski politički projekt razviti u Hrvatskoj. I to se dogodilo upravo među mladim ljudima, kao zalog da će se u pogodnim političkim prilikama ponovno pokušati dosegnuti tzv. zapadne srpske granice Karlovac-Virovitica-Karlobag. Ne znam razumiju li oni koji su zagovarali getoizirane razrede za učenike srpske nacionalnosti u Podunavlju što su time učinili? Razumiju li da se financiranjem Pupovčevih „Novosti“ sredstvima iz državnog proračuna stvorila i medijska baza za provedbu velikosrpskih planova? Razumiju li da su izmišljenom fašizacijom Hrvatske, propustili ukazati na taj proces u Srbiji, koji je tamo i više nego stvaran. Jer Šešelj, koji je za tadašnju MVP i sadašnju kandidatkinju za glavnu tajnicu UN Vesnu Pusić bio; „njihov problem“, pa potom „malo veći problem“, onda „veći problem no što je mislila“, danas je čelnik četničke radikalne stranke koja je treća politička stranka u Srbiji prema potpori birača. Pa je li to i dalje samo „njihova stvar“? Izlazak Velike Britanije iz EU mogao bi značiti da se započinju stvarati preduvjeti za projekt Velike Srbije.
Projekt Velike Srbije nedjeljivo je vezan uz vanjsku politiku Velike Britanije
Upravo je Winston Churchill zapovjedio djelovanje tek osnovane Uprave za specijalne operacije (Special Operations Executive), poznatijoj po skraćenici SOE neposredno pred početak rata u Kraljevini Jugoslaviji. Tamo su njihovi operativci imali ključnu ulogu u vojnom prevratu koji je izveo general zrakoplovstva Dušan Simović, kako bi spriječio pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu, a zapravo onemogućio prodor Njemačke na Balkan. Iako je u datim okolnostima to bio samoubilački potez, on je i zauvijek izbrisao Banovinu a time i povijesne granice Hrvatske. U ratnom vihoru London je podržavao četnički pokret, a Jugoslavenska Vlada nalazila se u Londonu.
Nakon rata zbog sramotne odluke Harolda MacMillana, dogodila se tragedija u Bleiburgu. MacMillan je bio opunomoćeni ministar pri glavnom stožeru savezničkih snaga, koji je kasnije kasnije promoviran u lorda Stocktona. Isti taj McMillan je 1957.g. postao premijerom Velike Britanije. Koliko su u britanskim vladajućim krugovima bili svjesni uloge u zločinu koji se dogodio govori i činjenica da su autora knjige „Ministar i pokolji“ objavljene 1986.g. Grofa Tolstoja optužili za klevetu i u sudskom procesu knjiga je zabranjena i povučena iz prodaje, pa čak i iz knjižnica. Proces je bio zatvoren za javnost a Tolstoju je izrečena novčana kazna od 1 500 000 funti uz dodatnih milijun funti za sudske troškove.Nikada nikome nije izrečena tolika kazna u Velikoj Britaniji.
Knjiga je povučena iz knjižnica nekoliko godina prije raspada bivše države, a prigodom koje su se britanski političari redom svrstali uz velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića. “Kada je o Tuđmanu riječ on je čovjek koji je dobio rat. Čak mi i smeta kada to moram priznati, ali je nažalost tako!” izjavio je svojevremeno lord David Owen. Trebam li uopće podsjećati na ulogu tadašnjeg premijera Johna Majora, ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda, potom Paddya Ashdowna koji je lansirao salvetu na kojoj je Tuđman tobože skicirao podjelu BiH, pa lordova Petera Carringtona i već spomenutog Davida Owena?
Velika Britanija odigrala je ključnu ulogu u radu Haaškog suda i neprocesuiranja cijelog vrha JNA i KOS-a za zločine u Hrvatskoj i politici koju je taj sud vodio kako bi se izjednačili agresor i žrtva.
Velika Britanija i Rusija moćni srbijanski saveznici
Slabljenje EU izlaskom Velike Britanije, dodatno osnažuje poziciju Srbije, koja već ima moćnog saveznika, Rusiju. Već se u više navrata vidjelo koliko je čelnicima EU stalo da Srbiju na određeni način izoliraju od Rusije. Nakon izlaska Velike Britanije sada Srbija dobiva još jednog moćnog saveznika, koji će je podržati osobito u njezinim potezima usmjerenim protiv Hrvatske.
S druge strane, Hrvatska je na žalost, višegodišnjom nedefiniranom vanjskom politikom došla u situaciju da uopće nema saveznika koji bi otvoreno stao na njenu stranu. Sada se destabilizacijom političkih prilika, Hrvatska međunarodna pozicija dodatno pogoršala.
U međunarodnim krugovima Hrvatska se još od Vlade Zorana Milanovića ne smatra vjerodostojnim političkim partnerom.
Vođenje artikulirane vanjske politike, te jačanje obrambenih i obavještajnih kapaciteta jedini je pravi odgovor,na nove geopolitičke ugroze koje se nadvijaju nad Hrvatskom.
