Gost emisije u 55 minuta kod Željke Markić bio je dr. Zlatko Hasanbegović, saborski zastupnik, bivši ministar kulture. Tema razgovora bile su covid potvrde, ukidanje mjere roditelj odgojitelj, referendum o ukidanju covid potvrda i dr.
O ideološkim razlozima ukidanja mjere roditelj odgojitelj
Gradske vlasti, Možemo i SDP, spremne su bešćutno iz ideoloških razloga u Gradu Zagrebu ukinuti mjeru roditelj odgojitelj. Bez obzira na demografske argumente, u konačnici to je vrijednosno određena mjera. Poruka mjere je da hrvatsko društvo želi imati što više djece i da se smatra društveno poželjnim ili prihvatljivim jedan koncept majčinstva koji uključuje i tu vrstu majčinstva – da postoje majke koje u tom poslanju majčinstva vide svoju realizaciju. Zato će se baviti najtežim radom – odgojem i podizanjem djece. Ne želim ni u jednom trenutku raspravljati o statistici učinka te mjere. Ukinuće te mjere nije nadahnuto niti statističkim razlozima, niti gospodarskim, nego isključivo ideološki. Oni koji ukidaju mjeru (Možemo i SDP) vrlo jasno znaju pozadinu i motivaciju korisnika te mjere. Gospođi Benčić i Kekin su tumačile da ova mjera dovodi dostojanstvo majki u pitanje. Valjda majke (koje koriste mjeru) znaju što je njihov koncept dostojanstva i obiteljskoga života.
Mjeru treba pojačati i proširiti, a ne ukinuti.
Dobronamjerni ljudi nasjedaju na konfrontaciju zaposlenih i nezaposlenih roditelja. Stvar je slobodne volje, u konačnici. To je koncept, jedan način života. Dvojbeno kod mjere je bilo što je njome bila uskraćena mogućnost dječjeg vrtića za djecu. A mjesta u vrtićima nema i do sad ih nije bilo. Više od dječjih vrtića zanima ih mogućnost ideološke penetracije i u dječje vrtiće putem različitih oblika edukacija, ulaska različitih nevladinih organizacija, putem stanovitih ravnatelja.
O Mostovom referendumu
Potpisao sam za referendum koji je pokrenula politička stranka Most. Mislim da je važno prikupiti što veći broj potpisa kako bi se poslala politička i društvena, narodna poruka sadašnjoj hrvatskoj Vladi i onima koji odlučuju i onima u oporbi koji bez sumnje čine dvotrećinsku kovid većinu i koji zanovijetaju i kritiziraju Vladu što nije donosila još rigidnije i još besmislenije mjere. Budući da je epicentar cijele koronakrize izvan Hrvatske i politički akteri su zapravo eksponenti svojih međunarodnih pokrovitelja i oni samo izvršavaju svoju domaću zadaću.
O covid potvrdama
Kao i svi ostali saborski zastupnici, tako sam i ja prisegnuo da ću se u svome djelovanju držati Ustava i zakona i da ću poštovati hrvatski ustavnopravni poredak. Uvođenje epidemioloških mjera, posebice selektivno diskriminatorno uvođenje tzv. covid potvrda je po mome dubokom uvjerenju protuustavna mjera. Ključ problema je što se ne radi o epidemiološkim mjerama. To je jedna vrsta zaobilaznog državnog pritiska na ljude da se cijepe mimo svoje volje i to u trenutku kad je ustavno i zakonsko stanje takvo da je cijepljenje isključivo stvar dobre volje. Mjere su arbitrarne, apsurdne s epidemiološkog, zdravorazumskog stajališta. Narodni zastupnik ne može bez covid potvrde ući u Hrvatski sabor, a u isto vrijeme može se voziti punim javnim prijevozom, ići po restoranima, kafićima i trgovačkim centrima. To je prvorazredno licemjerje i to nisu epidemiološke mjere.
Uostalom, ja sam i roditelj. Imamo jedan apsurd da zdrava djeca – šesnaestogodišnjaci i stariji ljudi u ovom trenutku ne mogu bez covid potvrde ući u gradsku knjižnicu, a tramvajem se mogu voziti i ući u kafiće bez nje. Osim što su podvrgnuta ponižavajućem nošenju maski, koje se ne nose pod odmorima, djeca su podvrgnuta selektivnom primjenjivanju tzv. mjera izolacije kad se pojedinoj djeci ograničava školovanje, upućuje arbitrarno u samoizolaciju isključivo na temelju prosudbe gdje je dijete sjedilo u učionici. Djeca i mladi su najveća žrtva cijelog kovid kompleksa. Stigmatizira ih se i nameće im se osjećaj krivnje.
Zašto se nameće koncept cijepljenja malodobne djece?
Postavlja se pitanje na koje tražim odgovor i kao roditelj: Zašto se nameće koncept cijepljenja malodobne djece protiv bolesti koja zapravo u tom djelu populacije ne postoji u težem obliku?
Online nastava bila je potpuno nepotrebna, promašena. Alibi će biti da se nije dovoljno znalo, ali u pozadini ostaje jedna druga tendencija – urušavanje ideala klasične naobrazbe, manipulacijom konceptima informatizacija i digitalizacija.
Jedan od vrhunaca medijske manipulacije je dovođenje kamera na intenzivne odjele gdje su ljudi moralno ucjenjivani i snimani. U trenutku kad članovi najuže rodbine ne mogu doći susresti se s njima kad je smrt izvjesna.
Paradoks je postmoderne države koja odjednom proglasila brigu za zdravlje svojih građana i to na način da će se država i prisilno brinuti za tvoje zdravlje, država koja je do sad bila indiferentna prema javnozdravstvenim aspektima, prema životu svojih građana. Oni koji su sad Prometeji epidemioloških mjera i čuvari su sad zabrinuti za živote svojih građana. Ali su istovremeno spremni u Gradu Zagrebu ukinuti mjeru roditelj odgojitelj.
Video možete pogledati OVDJE.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
