U našim, hrvatskim krajevima svetom je Jakovu posvećena katedrala u Šibeniku pod zaštitom UNESCO-a, kao i župne crkve i kapelice diljem Hrvatske i BiH.
Svetom Jakovu posvećena je i predivna crkva u Međugorju, koja se počela tako velika i grandiozna graditi s čuđenjem mještana još 1934. kada je Međugorje tek bilo par zaselaka. Bio je to kao proročki najveštaj Božjeg proviđenja da će Međugorje postati mjesto milijuna hodočasnika iz cijelog svijeta, a ova ogromna seoska crkva – premala.
Svetom Jakovu posvećene su župne crkve u Opatiji i Jadranovu, Vrpolju, Dubrovniku, Osijeku. Na Zagrebačkoj gori – Medvednici nalazi se starodrevna kapela svetoga Jakova, poznata planinarima ali i hodočasnicima koji onamo dolaze na današnji dan.
Evo i divne pjesme u čast ovoga velikog apostola: „Jakove ribaru sretni Galilejskog mora, Jakove sveti, primi ovu našu pjesmu: ribarskoj mreži glas te Kristov ote. Marni da budeš ribar, dušelovac. Isusov pogled zanio te mlada, s Ivanom, bratom za njim odmah hrliš, učenik vatren ti si uvijek bio kao sin groma gorio za Krista.“
Jakov stariji, apostol Kristov, mučenik iz vjernosti Kristu i evanđelju, kanonski svetac, narodni svetac, nebeski je zaštitnik Španjolske, zaštitnik reda nazvanog po njemu te zaštitnik hodočasnika, ljekarnika, ratnika i vitezova, jabuka i ostalih poljskih plodova.
Jakov je bio sin Jakova Zebedeja i Salome Galilejske, a rođeni brat Ivana apostola i evanđelista.
Obojica su sinovi groma (boanerges), kako ih je nazvao Isus. Rođen je u Betsaidi, na Genezaretskom jezeru. Jakov i Ivan bili su ribari i obojica su bila učenici velikoga proroka i učitelja Ivana Krstitelja, do pojave Isusa Krista. Nakon što se pojavio Isus i pozvao ih da ga slijede, ostavili su sve i pošli za njim – prešli su k njemu uz podršku Ivana Krstitelja i postali su i ostali učenici i apostoli Isusovi.
Od početka života s Isusom, a osobito od Isusova uskrsnuća i uzašašća, Jakova je prožimao žar vjere i ljubavi za naviještanje evanđelja Kristova i svjedočanstva za Krista. Napustio je sve svjetsko, a prihvatio duhovno-nebesko i uspeo se do neizrecivog vrhunca savršenstva. Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripadao je najužem krugu oko Isusa. S njima je nazočan pri oživljavanju Jairove kćerke, kod Isusova preobraženja na brdu Taboru, kod Isusove smrtne borbe u Getsemanskom vrtu. Propovijedao je evanđelje Kristovo u Španjolskoj, a kada se vratio u Jeruzalem, kralj Agripa I. dao ga je uhititi i pogubiti i tako je bio prvi od dvanaesterice koji je pretrpio mučeništvo. Oko Uskrsa ljeta Gospodnjeg 44. Herod Agripa I., koji je bio kralj cijele Judeje, u Jeruzalemu je mačem pogubio apostola Jakova.
Svečev grob – najposjećenije hodočasničko mjesto u srednjem vijeku
Na mjestu za koje se pretpostavlja da je mjesto smaknuća Jakova st., apostola, carica Jelena je u IV. stoljeću dala sagraditi velebnu crkvu u čast sv. Jakova, koja je potom uništena u napadu Perzijanaca 614. godine. Crkveni oci i pisci Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskoga policajca koji je uhitio Jakova i vodio ga na sud. Kada je vidio kako je hrabro i mirno primio smrtnu osudu, zamolio je Jakova da mu oprosti sve što mu je učinio. Jakov ga je zagrlio i poljubio uz riječi: „Mir s tobom, brate!“. Nakon toga se stražar priznao kršćaninom, a Herodovi su krvnici obojici mačem odrubili glave. Tijelo sv. Jakova preneseno je u Španjolsku, u Compostelu, u 7. stoljeću. Njegov je grob u srednjem vijeku, uz Rim i Jeruzalem postao najviše pohađano hodočasničko mjesto.
Na hodočasničkom putu hodočasnici skidaju maske iza kojih su se često sakrivali. U srednjem vijeku hodočašće sv. Jakovu trajalo je duže vremensko razdoblje i za hodočasnike je to bilo vrijeme duhovne obnove, novo rađanje. I današnji hodočasnici sv. Jakovu jednako doživljavaju svoje hodočašće kao duhovnu obnovu i novo rađanje. Postoji neka nevidljiva sila koja unatoč teškoćama hodočasnike vuče naprijed, pričaju sami hodočasnici. Katedrala u Santiago de Composteli cilj je hodočasničkoga puta, u njezinoj je kripti grob svetoga Jakova.
Sveti Jakov u hrvatskim krajevima – katedrala u Šibeniku i Međugorje
U našim, hrvatskim krajevima svetom je Jakovu posvećena šibenska katedrala, kao i nekoliko župnih crkava i kapelica diljem Hrvatske i BiH, a evo i ove čudesne i divne crkve u Međugorju posvećene sv. Jakovu. Posvećene su župne crkve u Opatiji i Jadranovu, Vrpolju i Dubrovniku, Osijeku. Na Zagrebačkoj gori – Medvednici nalazi se starodrevna kapela svetoga Jakova, poznata planinarima ali i hodočasnicima koji onamo dolaze na današnji dan. Evo i divne pjesme u čast ovoga velikog apostola: „Jakove ribaru sretni Galilejskog mora, Jakove sveti, primi ovu našu pjesmu: ribarskoj mreži glas te Kristov ote. Marni da budeš ribar, dušelovac. Isusov pogled zanio te mlada, s Ivanom, bratom za njim odmah hrliš, učenik vatren ti si uvijek bio kao sin groma gorio za Krista.“
Crkva u Međugorju počela je s gradnjom 1934. godine i radovi su potrajali do 1969. godine. Tada je crkva i blagoslovljena.
Svima se iz početka činilo da je crkva svetog Jakova daleko prevelika za potrebe nekoliko zaselaka Međugorja, ali kad su počela Gospina ukazanja sve se promijenilo.
Naši su predci s puno vjere, pouzdanja i ljubavi s radošću prihvatili da se međugorska župa i župna crkva stave pod moćnu zaštitu velikoga i duhovno jakoga Isusova apostola i svjedoka, sv. Jakova. Mi, današnji naraštaj vjernika-župljana, ni u kom slučaju ne bismo smjeli ugasiti baklju vjere koju su nam predali naši predci. I ne bismo smjeli biti mlitava karaktera i stavova niti bismo smjeli biti trska koju vjetar ljulja, nego hrabri i odlučni u vjeri poput njih. Oni su nam predali i zaštitnika naše župe i crkve sv. Jakova, a naše je sve to prenositi na naraštaj koji dolazi poslije nas. Apostoli, među njima i Jakov, bili su okupljeni oko Marije na zajedničkoj molitvi očekujući Kristov obećani dar – Duha Svetoga.
U našoj crkvi i župi sv. Jakova u Međugorju već 31 godinu svaku večer obnavljaju se prvi Duhovi, različitost jezika u zajedništvu molitve, Euharistije, slušanja evanđelja Gospodnjega i to u zajedništvu s Marijom Kraljicom Mira i sv. Jakovom apostolom. Na tome smo, ovdje i u svijetu, iskreno zahvalni. Braćo i sestre, idući naprijed upitajmo se ostajemo li u nutarnjem pokretu, na nutarnjem putu koji nas stvarno vodi prema Bogu.
O sveti Jakove, apostole Kristov, zaštitniče naš, pomaži nam u svim opasnostima i olakšavaj nam put kroz ovu zemlju u hodu prema Nebu. Budi nam hlad na žarkom suncu i ogrtač na kiši i hladnoći. Budi nam štap da ne posrnemo i ne padnemo, budi nam luka spasa. Daj nam da pod tvojim vodstvom sigurno stignemo svojem cilju i da se uvijek možemo vratiti živi i sretniji svojoj obitelji i svojoj zajednici. Sveti Jakov je svjetlo Europe, zvijezda sjajna, hrabri borac za Isusa, za Kristovo evanđelje, za Božju istinu i pravdu. On je sve ostavio i pošao za Isusom, raskinuo je sve veze koje bi ga mogle držati daleko od njegova puta, od Kristova puta. Sveti je Jakov bio gorljivi navjestitelj Kristove vijesti – evanđelja. Veliki apostole, mi te ovdje sabrani molimo, pomozi svojim hodočasnicima i nama u ovaj sat ovdje nazočnima da se obratimo i štiti nas od opasnosti na putu i od opasnosti u našemu životu.
Na kraju ti kličem: Sveti Jakove, prvi mučeniče među apostolima, izmoli svima nama odvažnost, hrabrost i snagu, da poput tebe idemo sve dalje i dalje naviještati evanđelje i svjedočiti da je Isus živ i nakon umiranja na kalvarijskom križu. Sveti Jakove, moli za sve župljane naše drage župe i ove crkve tebi u čast posvećene. Moli i za one koji s ponosom ime tvoje nose, kao i za sve na ovoj Euharistiji nazočne, zagovaraj i za potrebito zdravlje našem župniku fra Petru i za sve koji slijede svoga spasitelja i učitelja Isusa Krista. Zagovaraj nas pred Gospodinom kojemu i mi hrlimo da mu sretno stignemo. Amen!
Iz propovijedi fra Stanka Dodiga- Svetkovina sv. Jakova, Međugorje 2012.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
