U nedjelju 25. siječnja stanovnici grada Ploča izići će na referendum na kojem trebaju odlučiti hoće li ili neće prihvatiti izgradnju termoelektrane na ugljen u gotovo pa užem središtu grada. Iako je referendum vrhunac neposredne demokracije, u ovom slučaju on postaje dvojben i suvišan, pogotovo zato što ga nisu inicirali građani, nego gradonačelnik. Zašto je suvišan? Iz nekoliko razloga. Kao prvo, termoelektrana na ugljen snage 800 MW nije proglašena strateškim projektom od strane Vlade RH, a isto tvrdi i HEP. Kao drugo, volja naroda, iako neinstitucionalna, pokazana je kroz dva velika prosvjeda. Kao treće, Gradsko vijeće i Županijska skupština Dubrovačko-neretvanske županije odbili su mogućnost izgradnje termoelekrane koja bi bila zagađivač prirode i opasnost za zdravlje ljudi, ne samo u županiji, nego i mnogo šire. Ako je dakle, odbio narod, vijećnici i struka, a država ju ne smatra važnim, zašto je onda raspisan referendum?
Referendum – smokvin list privatnog interesa
On u ovom slučaju treba biti smokvin list koji preko volje naroda želi provesti ono što je ispočetka zacrtano, a to je privatni interes. Začkoljica lokalnih referenduma je u tome što na njega mora izići barem 50% registriranih birača i ako ne iziđe, netko može reći: bili ste pitani, a nije vas zanimalo. Prema tome, mi možemo graditi termoelektranu.
O čemu se radi? Referendum je raspisalo Gradsko vijeće Grada Ploča, u kojem većinu ima HDZ-ova koalicija. To su isti oni koji su donijeli zaključak da su protiv, ali su ipak raspisali referendum. Time su dali još jednu priliku tvrtki „Luka Ploče energija“ koju vodi Josip Jurčević nekadašnji Karamarkov pomoćnik ravnatelja za pravne, kadrovske i materijalno-financijske poslove SOA-e. Razlog zbog čega je pločanski HDZ tiho podupirao TE na ugljen je utjecaj koji na gradonačelnika Ploča i vladajuću koaliciju ima Ivan Pavlović, danas direktor Luke Ploče, a nekad HDZ-ov ministar pomorstva, prometa i veza. Nezavisna vijećnica Ana Musa često je isticala da projekt vrijedan milijardu i 300 milijuna eura, nije u strateškim dokumentima, već čisto privatni projekt umreženih i nepoznatih ljudi.
Svi protiv mjesecima, ali referendum ipak raspisan
Da se razumijemo, lobirati za privatne projekte kod lokalnih vlasti nije ništa sporno, čak je i poželjno, ali ako se radi o projektu protiv kojeg su ustali doslovno svi, onda to stvarno više ne miriši na opće dobro, nego na u Hrvatskoj toliko prisutne zakulisne igre. Ili kako se kaže: što je previše, ni s kruhom ne valja.
U početku su sve političke opcije i svi gradovi i općine u dolini Neretve šutjeli, a prvi je o potencijalnoj opasnosti progovorio metkovski gradonačelnik Božo Petrov, a onda i lokalne pločanske udruge. Nakon tih žestokih istupa narod se probudio, a političari su shvatili što se događa. Referendum je, iako nepotreban raspisan. Sada je ipak na samim građanima grada Ploča da spriječe ovaj (samo)ubilački projekt. Jer jedino se tako može nazvati čin kad se na prostoru velike solarizacije i zaštićene prirodne i kulturne baštine gradi zagađivač kao što je termoelektrana na ugljen.
Zarada nama, uništena priroda i zdravlje vama
I onda za kraj pitanje: kome odgovara termoelektrana na ugljen? To je kao da pitate kome odgovaraju česti proljetni pljuskovi – prodavačima kišobrana. Termoelektrana na ugljen očito odgovara distributerima ugljena. I to je legitimno, ali nije legitiman princip – zarada nama, bolesti i uništena priroda vama i vašoj djeci. Iz ove perspektive postaje jasno kako ovaj projekt lokalna samouprava ne može provesti bez volje nekoga iz vrha države. I u ovom kontekstu onda postaje jasna namjera Kukuriku koalicije koja se na početku mandata počela otklanjati od obnovljivih izvora energije prema energentu 19. stoljeća, uvjeravajući stanovnike i zgodnim PR kampanjama kako je baš ugljen najmanje štetan energent. Štetniji valjda i od solarne energije. Čačićevo, a onda i Vrdoljakovo ministarstvo, iako nečelno nezainteresirano, nije ostalo imuno na činjenicu kako su važni distrubiteri ugljena iz kolumbijskih rudnika švicarski i londonski energetski krugovi kojima pripada i Vanja Špiljak, sin važnog partijskog funkcionera Mike Špiljka. a očito da nisu imuni ni lokalni dužnosnici.
Drugim riječima, iako se u ovom slučaju razlikuju stranačke boje na lokalnoj i državnoj razini, suradnja, možda ne baš očita, ipak postaje sve više vidljiva. Baš kao i u Osijeku, gdje su u veliku koaliciju okupljene stranke koje na državnoj razini vode velike i važne ideološke i povijesne rasprave i bitke. A kad se zavjese spuste i kamere ugase, poslovni interesi postaju “kemija” koja lako i prisno poveže i najljuće ideološke neprijatelje. Jednostavno rečeno – nama dobit, poslovi i provizija, a vama, narode ustaše i partizani. I malo šljake i žive.
Kako bilo, ipak je na građanima Ploča zadnja. Ipak imaju priliku postati primjer ostalim Hrvatima i u nedjelju zaokružiti PROTIV na referendumskom listiću koji će ih pitati „Želite li da se u Pločama gradi termoelektrana na ugljen?“ Ako im pitanje nije jasno, neka ga pročitaju kao da glasi: „Vrijedi li zbog 200 radnih mjesta uništiti Vaše zdravlje, Vaš okoliš i budućnost Vaše djece?“
