Jedanaest unosnih petogodišnjih mandata europarlamentaraca završilo je u torbama HDZ-a i SDP-a s Orahom – najvećim iznenađenjem i medijskim favoritom. Tako je odlučilo 25 posto hrvatskoga biračkoga tijela. Izlaznost je to kakvu su priželjkivale vodeće političke stranke. Europski izlazni prosjek je nešto viši od 43 posto. Za Europom zaostajemo 18 posto. Za utjehu na vrhu smo po nezaposlenosti mladih i po tempu neizlaska iz krize.
Stranke su računale ponajviše na svoje tradicionalne birače, stranačku vojsku i simpatizere, moleći svaka svoga boga da izlaznost ne bude europska. Veća izlaznost, istina, dala bi i veću snagu izabranim demokratskim legitimitetima, ali mogla bi donijeti i neugodna iznenađenja. Slaba izlaznost projekt je političkih elita poduprt niskom političkom kulturom i visokim postotkom nepovjerenja u političke stranke.
HDZ ima razloga za slavlje. Za jedan je mandat bolja od zbroja Partije i Oraha. Niska izlaznost dala je približno iste postotke hadezeovoj koaliciji (41,42) i Partiji s Orahom (29,30 plus 9,42 jednako 38,72). Razlika od 2,7 posto i rezultat 6 naprama 5 mandata, međutim, nije neki razlog za općenarodno veselje i zadovoljstvo, iako nagovješćuje izborni pad Partije i na državnoj razini, što će se dogoditi i bez euroizbornoga „prolaznog vremena“. Pitanje je kakvu će većinu nacionalni predznak na njima dobiti. Onu koja bi jamčila zaokret od četnaestogodišnjega pada ili onu koja bi za dva mandata u sedlo opet postavila Partiju.
Pokazuje se da nacionalnim snagama uz HDZ nedostaje jak i pouzdan prirodni partner izvan njezinoga kišobrana pomoću kojega bi se mogla rehabilitirati nacionalna politika, pod pretpostavkom da je nacionalnim strankama stalo do radikalnoga otklona od dosadašnjih posrnuća. Zato se onih 203 glasova koliko je nedostajalo Savezu za Hrvatsku da osvoji mandat, pokazuje kao iznimno simptomatičnim i neobično važnim. Ne zaboravimo kako je uoči kampanje plasirana teza da je Savez oformljen samo zato da spriječi pobjedu HDZ-a. S druge strane komu je u SZH-u trebala javna prepirka o tome tko će u EP, Ribić ili Ilčić?
Dobro je, međutim, da je izgubljeni mandat Saveza za Hrvatsku za rep uhvatio Davor Ivo Stier. On i Tonino Picula personificiraju novi tip političara. Možda su njih dvojica vjesnici nekih budućih odgovornijih stranačkih elita. Nisu bez razloga u svojim strankama gurnuti na pozicije s kojih nije lako osvojiti euromandat. Jedan je skoro eliminiran. Da jest krivica bi, jasno, pala na Savez. Drugi je pak osobnim izbornim rezultatom do nogu porazio Milanovićevu partijsku logiku.
Slabu izlaznost lakše je nadzirati i njome upravljati. Tako, uostalom, stranke više–manje funkcioniraju i unutar sebe. HDZ tvrdi da se konsolidirala, što joj je bio i najspominjaniji argument u kampanji. Sad pak dolazi vrijeme konsolidacije raštimanoga SDP-a, ali najprije slijedi partijska tarapana Linićeve, Milanovićeve i Piculine struje.
Stanje konsolidiranosti stranaka i partija uopće ne zanima strančarski nabrijanih birača. Njih zanima temeljiti otklon od politika započetih po 3. siječnju 2000. Sređivanje i učvršćenje države. Unutarstranačka konsolidacija kao predizborna promidžba za euroizbore hrvatski je originalan politizum. No ni druge stranke nisu otvorile spektar europskih tema. O njima u kampanji nismo čuli apsolutno ništa. A kako bismo i čuli kad kampanje nije ni bilo.
Tko je najviše profitirao na izborima? HSS, IDS, HNS i Orah. Osvojili su po jedan mandat. Prije izbora nisu imali nijedan. HSS je spašen od daljnjega utapanja. Teško je povjerovati da će Radoš spasiti HNS s obzirom na to da mu je rejting izjednačen s rejtingom omladinca Gabrića. Orah je otvrdnuo. Za očekivati je da će ga Partija nastojati opet usisati u se, čemu naznaku daje i Milanovićeva javna čestitka Holy. Jakovčić je napokon dobio priliku da kao istaknuti sommelier predstavi istarsku malvaziju EP-u, a od europlaće lakše će otplaćivati enormne rate kredita čije stanje odlično poznaje Kajin.
Ako je, prešavši izborni prag a ostavši bez mandata, Savez za Hrvatsku najveći pehist, onda je sigurno najveći moralni pobjednik proteklih izbora Dragutin Lesar. Osvojio je mandat za nominaciju političara godine. Neopozivom ostavkom zbog lošega izbornoga rezultata laburista izravno je pljusnuo i poslovičnu nam stranačku nedodirljivost do smrti, izbacivanja ili zatvora. Lesarova se nominacija sastoji u tome što je pokazao da i stranački vrhovi trebaju snositi odgovornost. Njegova šturo popraćena ostavka ostala je bez analize ozbiljnoga etičara. Lesar postaje ogledni primjer odgovornosti u sveopćoj neodgovornosti.
Primjerice, zbog loših rezultata SDP-a (samo 2 mandata) Milanović ima razloga podnijeti ostavku na mjesto šefa Partije. Ni u HDZ-u dosad nije bilo bolje. U posttuđmanovskom dobu napravljeno je puno promašaja, od instaliranja Sanadera i Kosorove na vrh stranke pa do izbora nekoliko loših predsjedničkih kandidata, ali nitko zbog toga nije podnio „moralni čin“ ostavke. Umjesto ostavke, neki su se neuspjesi jednostavno proglašavali uspjesima i – idemo dalje.
Stanje u EU, odnosno EP, postaje zanimljivo. Diljem europskih država pobijedili su, skoro sam napisao ustaše, euroskeptici i desnica. Europljanima je još stalo do retrogradnih pojmova kao što su država i nacija, dosta im je europskoga elgebeteiranja. Kod nas su, međutim, mandati otišli koalicijama pod kišobranima ključnih stranaka Saveza za Europu, onih koje su se zalagale za ulazak u EU pod bilo koju cijenu, svodeći pregovore s EU na marljivo pisanje „domaćih zadaća“ – napisano je toliko domaćih uradaka da više ne znamo što smo sve prepisali i kako se sve to odražava na stanje države i nacije. Ne pratimo europske trendove ni u izlaznosti, niti u pogledu jačanja desnice. Dok će god odlučivati samo 25 posto birača, naši će trendovi ostati naša specifičnost sve dok se kaskanje za europskim standardima ne pretvori u redovno stanje.
Domaći nam je kuriozitet i to da je u nestranačko i neovisno Etičko povjerenstvo za nadzor promidžbe euroizbora ušla stranačka osoba ženskoga roda Samostalne demokratske srpske stranke. Što je umjesto Ustavnoga suda ili Državnoga izbornoga povjerenstva odlučno demantirao stranački joj kolega u Hrvatskom saboru. Donedavna stranačka čelnica u Zagrebu i članica Glavne skupštine SDSS, vjerojatno je samo stručni simpatizer Etičkoga povjerenstva.
Sumnjivo Etičko povjerenstvo nije se dosad oglasilo. Znači da su euroizbori protekli u najboljem redu, u skladu s očekivanjima, te da je i promidžba bila usklađena s najvišim etičkim standardima. Da nije tako već bi se javio svjetonazorski neutralan i nepristran Gong. Ipak nedostaje odgovor na još jedan specifično hrvatski fenomen: Zašto su najlošije prošle stranke koje su najviše uložile u pozive biračima da izađu na izbore, dok su najbolje prošle stranke koje nisu potrošile ni jednoga slova kako bi potaknule izlaznost.
* Autor je novinar i urednik rubrike religijske kulture, hrvatskoga izvandomovinstva i unutarnje politike, radio je i u rubrikama gospodarstvo i kultura, te je bio pet godina glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Autor je 16 knjiga iz područja književnosti i povijesne publicistike i član je Društva hrvatskih književnika.
