Bočice za suze pojavljivale su se u mnogim civilizacijama, no svoju su najveću slavu stekle u starom Rimu. Te delikatne, volumenom sitne, staklene bočice služile su za prikupljanje suza kao simboličan čin iskazivanja poštovanja prema preminulima. Suze njemačkog top diplomata Christopha Heusgena, predsjedavajućeg Münchenske konferencije o sigurnosti, dan nakon, za učmali zapad, šokantnog govora JD Vancea, obrisane su rukom. Nadam se da njegove suze nećemo baciti, poput starih Rimljana u grobnice preminulih, u grobnicu stare Europe.
Dok je neke, pa i moraliste na domaćoj sceni, strašno šokirao Vanceov govor koji je već ušao u anale značajnih političkih govora, onih koji su prekretnica, koji mijenjaju smjer, mene su više šokirale suze prvog čovjeka sigurnosne konferencije Christopha Heusgena.
Suze bez tona
Da čovjek plače, vidjela sam krajičkom oka dok mi je televizija bila bez tona. Nisam čula što govori, no prizor me potresao.
Odrasli muškarac za govornicom u suzama pred europskom političkom kremom.
Koga bi to ostavilo ravnodušnim?
Naivna kakva jesam, zaključila sam iz te snimke bez tona, da čovjek plače zbog tragedije koja se u tom istom tom Münchenu dogodila koji dan ranije. Tada je Afganistanac autom uletio u nekakvi sindikalni skup, ozlijedivši na desetke ljudi, a kasnije je preminula žena i njeno dvogodišnje dijete.
Možda plače za 14-godišnjakom koji je život izgubio, dan prije njegovih suza, u austrijskom Villachu…
Možda…
Zaključila sam da plače zbog toga, zbog potresne scene dječjih kolica razvaljenih usred grada u kojem je držao govor i plakao. Zbog još jednog u nizu strašnih zločina koji posljednjih dana šokiraju Europu.
Mislila sam da su to suze za najneuspješniji multi-kulti eksperiment in vivo kojem je sam kao vanjskopolitički mag Angele Merkel, upravo ovaj uplakani diplomat, kumovao.
Možda za silovanim djevojčicama i ženama, izgubljenim životima žrtava pomahnitalih islamista s posebnom sklonošću hladnom oružju?
Suze za Europom koja tri godine aprirori odbacuje ikakve razgovore o mirovnim pregovorima oko Ukrajine, a kada Amerika to inicira, odjednom želi biti u tom vlaku i duri se što ju se isključuje.
Možda je plakao za, nadam se ne nepovratno, uništenom sigurnosti europskih stanovnika.
Razmišljam kako je možda plakao i nad tom otvorenom europskom rakom postavši svjestan da milijuni koje se pustilo u kuću, žele tu kuću uništiti. Možda je čovjeku žao.
Ja sam se nad tim suzama čak i sažalila. Dobio me malo s onom tradicionalnom bavarskom jaknom koju je imao na sebi. Dok je plakao.
No, onda sam upalila ton.
Baš sam ispala glupa i naivna, ponavljam.
Lekcija ‘američke seljačine’
Vanjsko politički savjetnik Angele Merkel, mame europske migrantske politike, nije plakao zbog propalog multi-kulti eksperimenta. Nije plakao ni zbog, a i to mi je na mute modu palo na pamet, njemačke autoindustrije koja tone u propast…Ni skupog plina…Mrtvih Ukrajinaca…
Nije ni zbog žaljenja što je europska vrhuška napustila demokratske vrijednosti.
Njegove su suze potekle zbog šamarčine koju su on i njemu slični uspavani Europejci, naivni ljubitelji birokracije i rata u Ukrajini te posebno cenzure, dobili dan ranije od onog kojeg neki nazivaju hillbilliyem, američkog potpredsjednika JD Vancea. Samo napomena, Vance potječe iz hillbilly okruženja kojeg kritizira u uspješnoj knjizi ‘Hillbilly elegija’.
O njegovom govoru neću. Mogu samo reći da je antologijski. Povijesni.
>Pročitajte moćan govor JD Vancea kojim je posramio europske čelnike
Čovjek bi mislio da će se nakon njega otrijezniti, da će shvatiti kakve veze imaju ljudska prava, sloboda govora i demokracija – s ratom u Ukrajini i Moskvom.
Dok gradiš kulu bjelokosnu sazdanu od milijuna birokratskih propisa i milijuna aparatčika koji će ih provoditi, puštaš u kuću barbare koji ju žele zapaliti skupa s tvojim propisima i tobožnjim ljudskim pravima, dok progoniš vlastite građane zbog misli i riječi, a NE progoniš one druge zbog (ne)djela s noževima i silovanja, onda takav ne možeš niti na globalnoj pozornici izigravati frajera.
>Osuđen zbog molitve u sebi: Tko je Britanac kojeg je Vance spomenuo u govoru?
Ne možeš lupati šakom o stol, diktirati tempo, pokazati Putinu zube, ne možeš zaustaviti rat u svom dvorištu, ne možeš ništa.
Jer si papak.
Tako je Vance govorio o, naočigled, stvarima koje nemaju veze s temom sigurnosne konferencije u Münchenu.
Nemaju, ali imaju.
Nakon Vanceovog govora, zaprepašteni ‘američkom seljačinom’, europski političari, umjesto da naprave barem malu introspekciju, nastavljaju po starom još jače.
Nije ugodno priznati greške, ali je časno, no kad zbog svoje oholosti 450 milijuna ljudi vodiš u propast, te suze su trebale biti samo i isključivo čin kajanja.
A nisu bile.
Europski ludi Neroni
“Ova konferencija počela je kao transatlantska konferencija. Poslije govora potpredsjednika SAD-a, Vancea, u petak, moramo se bojati da naše osnovne zajedničke vrijednosti više nisu toliko zajedničke. Jako sam zahvalan svim europskim političarima koji su istupili i potvrdili da nastavljaju braniti vrijednosti i principe koje brane. Nitko to nije učinio bolje od predsjednika Zelenskog. “Dopustite da zaključim, ovo postaje teško”, rekao je predsjedatelj konferencije Christopher Heusgen. Govor je prekinuo, obrisao suze rukom i pokupio se s pozornice.
Ok. Kaže da nakon Vanceovog govora europske i američke vrijednosti više nisu zajedničke.
Koje? Vance je branio europske građane od europskih birokrata i njihovih medijskih hobotnica. Branio je slobodu govora, demokraciju, legitimitet vlasti koja je u Europskoj uniji odcijepljena od naroda. Osudio cenzuru i pritvaranje neistomišljenika. Pozvao na obnovu temelja europske civilizacije.
Dakle, plačući Nijemac detektirao je sve to kao problem i vrijednosti do kojih Europa – ne drži.
Šteta da mu pri ruci nije bila ta mala staklena bočica starih Rimljana da unutra spremi svoje suze i baci u raku u kojoj leži stara Europa, skupa sa svojim uništenim vrijednostima i hordom ljubitelja noževa i socijalne pomoći iz egzotičnih zemalja.
Ovako je Heusgen, baš poput ludog rimskog cara Nerona koji je, prema predaji, zapalio Rim, a potom i skupio suze u bočicu (prema uprizorenju iz filma ‘Quo vadis?’) pustio suze za opustošenu Europu, koju je, baš kao Neron Rim, sam ‘zapalio’.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.