Čitam jučer vijest da je policajac u Trilju mlatio čovjeka u marici, a da su kolege zatvorile vrata. Pa naravno da su zatvorile: em je svaki posao potrebno raditi u miru, a ne da ti svatko virka preko ramena, em su pri tome pokazali obzirnost prema prolaznicima, jer nije ni svaki prizor za svačije oči. Piše Boris Beck za Večernji list.
> Beck: Anita neće biti Zagrepčanka godine, ali njena zahvalnost veća je od svih nagrada Grada
Ima jedno bijelo meso od piletine, zapakirano u mini filee, koje godinama kupujemo. Vrlo je zgodno za pohanje: izvadiš ga, opereš (za razliku od tv-kuhara koji meso nikad ne peru), nalupaš, spohaš i ručak je gotov u trenu. Cijena mu, dakako, raste, ali nedavno sam primijetio da u paketu ima samo osam komada, a nekad ih je bilo dvanaest. Političari bi mi rekli da su ti komadi veći, ali jasno mi je da sam postao žrtva onoga što se zove šrinkifikacija: paket hrane izgleda isto, ali je lakši.
Da se ne uzrujam, u tvornici su obzirno zatajili tu činjenicu, i da nisam filee išao brojati, ni do danas ne bih znao da ih fali trećina.
> Beck: Neron u Zagrebu i medijski Neron
Jedemo manje slatkog, štedimo i živimo zdravije
Isto se dogodilo s keksima koje jedem od djetinjstva – imaju domaći okus, a i ime im je takvo; jednom su neke strance pitali kakvi su im, a oni su rekli da bi baš takve kekse očekivali kad posjete baku. Ti su keksi, najvećeg hrvatskog proizvođača slatkarija, bili način života: kupi se kruh, mlijeko i keksi. U jednom trenutku se kutija od pola kile smanjila na trećinu kilograma, ali nismo zato od njih odustali, nego nas je odbilo besramno povećanje cijene koja je postala valjda četverostruka.
Čitao sam o promjeni vlasništva tvrtke, nereda u njoj i sličnim stvarima, i razumijem da je špekulantima koji su tvornicu kupili hitno potrebna lova, ali smo obiteljski donijeli odluku da ih nećemo više kupovati. Boljelo je, ali skinuli smo se s njih. A onda sam počeo viđati uz cestu one hiperultrajumbo plakate na kojima se ti isti keksi reklamiraju. Ha, skužili su da ih više ne jedemo, i sad su svu onu lovu za koju su nas ogulili spržili na loš marketing. Ali nismo nasjeli – jedemo manje slatkog, štedimo i živimo zdravije.
A onda moja draga banka, nazvana po mom rodnom gradu na koji sam tako ponosan. Sve su moje plaće, a nadomak sam penziji, prošle kroz njihove ljepljive prste, digao sam kod njih i vratio bezbroj kredita, sa svim mogućim kamatama i provizijama, i nijedan mi mjesec nisu morali poslati onog kratko ošišanog čovjeka u lošem odijelu da mi zvoni na vrata i podsjeti na dug. I sad dobijem od njih dvije obavijesti, poslane na moj račun: u jednom me obavještavaju da se kamata za moj stambeni kredit diže s 3 na 5 posto, a u drugom me informiraju da novim korisnicima nude stambene kredite za 3 posto. Dok i oni ne postanu stari kao ja!
Vrijeme, naš najveći neprijatelj, to je opasniji što ga manje ima
Tako me, eto, život pomalo gricka, kao da sam neki ementaler zaboravljen u ostavi s miševima. U mraku ostave zaključio sam da nisu opasni oni veliki neprijatelji, fašisti, četnici i komunisti, nego oni mali i neprimjetni: deset deka ovdje, dvadeset tamo, koji postotak gore ili dolje, ti će mi doći glave. I još sam nešto skontao: mi smo u vremenu masa pa se i slijeva i zdesna hvale tisućama, ali nisu mase opasne.
U ovoj ludnici na kraju godine, kada bi svi moji poznati htjeli pozavršavati sve ono što nisu stigli u prethodnih jedanaest mjeseci, zaključiti projekte, potrošiti dotacije, predstaviti knjige, objaviti časopise, zaključiti ugovore, dodijeliti nagrade, snimiti emisije i još k tome staviti zimske gume, kad me hvata jeza od poruka i poziva, spoznao sam paradoks: vrijeme, naš najveći neprijatelj, to je opasniji što ga manje ima. Ubit će nas obična sekunda.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
> Beck: Kako se antifašisti misle obraniti od fašista, ako se ne uvježbaju na vojnom roku?
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: Narod.hr/Večernji list
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.