Vrlo cijenjeni novinar, blizak uglednoj novinarki Maji Sever i još uglednijem Hrvatskom novinarskom društvu, te jedan od zaštitnika demokracije u Hrvatskoj, Domagoj Novokmet, bivši zaposlenik N1 Televizije čiji je gazda u Beogradu, sada na novom projektu zvanom Ideje.hr čiji je izdavač Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, ugostio je u podcastu vodećeg predstavnika smeće-umjetnosti u Hrvatskoj – Sinišu Labrovića, znanog i kao lizač peta. Na svom Facebook profilu Novokmet je izdvojio minutu i 29 sekundi iz gotovo jednosatnog intervjua u kojem čovjek koji pljuje, cucla stražnjice i liže pete (ili obratno) nudi svoje životne mudrosti i objašnjava “kockoglavima” kako ne razumiju umjetnost.
> Beck: Labrović je opsjednut nečistoćama i tjelesnim izlučevinama, a Kekin je oksimoron
„Gost Domagoja Novokmeta je vizualni umjetnik Siniša Labrović, koji – na konkretnim primjerima progona, laži i tihog gušenja kulture u Hrvatskoj – objašnjava zašto su umjetnici gotovo uvijek meta vlasti“. Nadalje, „od otkazanih festivala do ovisnosti umjetnika o državnom financiranju, Labrović povlači paralele s povijesnim progonima umjetnika, od Staljinovih čistki do nacističkog uništenja ‘izopačene umjetnosti’, upozoravajući da su umjetnici i umjetnost najčešće prvi na redu, ali nikad jedini. Za kraj, naš gost pita sve one koji odlučuju o sudbini hrvatskih građana, smatraju li se oni smrtnima?“, piše portal Ideje.hr.
Lažni narativi, poluistine i izmišljene žrtve, to je izopačeno trojstvo Labrovića i Novokmeta u ovom tekstualnom i vizualnom uratku.
Lizač peta nije umjetnik nego bezveznjak
Prvo u oči upada konstatacija da je Labrović umjetnik. Riječ je o bezveznjaku koji na ulicama izvodi gluposti i degutantne performanse te pritom dobiva nevjerojatnu pozornost medija i novinskih te foto agencija. Odmah dolazimo i do te ugroženosti umjetnika o kojoj govori lizač peta. Koliko ugrožen možeš biti ako te stalno prate kamere? Koliko ugrožen možeš biti ako se tvoj rad financira iz javnih izvora ili si plaćen posredstvom udruga financiranih iz proračuna? U krajnjoj liniji, koliko ugrožen moraš biti ako iz Njemačke neprestano dolaziš u Hrvatsku i pred kamerama govoriš o – ugroženosti?
Sljedeći lažni narativ je „gušenje kulture“. Pod gušenjem kulture svi ovi silni bezveznjaci i netalentirani zgubidani koji se svlače u javnosti i traže od političara poljupce u stražnjicu podrazumijevaju gnušanje i negativne kritike od strane onih koji ih promatraju. Kada prosječan građanin vidi Labrovića u svim medijima kako doslovno gura Sabor i to naziva umjetnošću, sasvim je razumljivo da će ga proglasiti bezveznjakom, a ne umjetnikom.
Umjetnik proizvodi nešto lijepo, nadahnjujuće, za što je potreban talent, vještina i mukotrpan rad. Labroviću treba samo priglupa ideja, nešto slično glupostima koje srednjoškolci izvode na malim odmorima, te potom preostaje tek informirati medije koji se na njega lijepe kao muhe na ljetni ručak.
> Šarić: Bezveznjak Siniša Labrović ima partviš i lopatu, sada konačno može pošteno raditi
Lizač peta i političar Labrović čija je stranka na vlasti govori o progonu umjetnika
Pod „gušenjem kulture“ Labrović podrazumijeva i kada mu se ne dadne javni novac kako bi se ponašao kao neuravnoteženi srednjoškolac ili netko tko je pobjegao iz zdravstvene institucije. Njegovi kolege bezveznjaci kada govore o gušenju kulture zapravo nariču za javnim novcem kojeg im nikad nije dovoljno. Svaka kritika „umjetnosti“, a zapravo političkog performansa ili najobičnije provokacije, te pozivi da se javni novac ne daje lizačima peta i vrištačima za Gazu je – gušenje kulture!
Volio bih čuti od Labrovića koji su to umjetnici „na meti vlasti“? To je mogao biti pokojni Zrinko Ogresta kojemu je HAVC rekao da nikada neće dobiti novac za film kršćanske tematike. To bi mogao biti i Jakov Sedlar koji novac za svoje filmove sam traži i zarađuje jer HAVC ne zanima djelo o Hrvatima zatočenim u srpskom logoru, ali ih itekako zanimaju komedije iz “regiona” i “jugići” koji putuju Amerikom.
Uostalom, Labrović je i političar koji se kandidirao na listi Možemo za parlamentarne izbore, a njegova je stranka na vlasti u Zagrebu. Stoga, o kakvom je progonu riječ? Progoni li ga nacionalna vlast, ona koja za „nezavisnu kulturu“ i bezveznjake koje simbolizira lizač peta Labrović daje gotovo identične iznose za smeće-umjetnost kao i Možemo kroz Grad Zagreb? Zašto ga ugledni novinar Domagoj Novokmet nije ništa pitao o angažmanu za stranku Možemo?
> Starešina: Stravična rečenica s Ogrestina oproštaja koju je cijela Hrvatska prešutjela
Smeće-umjetnost: Izvrtanje vrijednosti, parodiranje svetog i zloupotrebljavanje pojma ‘umjetnost’
U isječku od minutu i pol kojeg je Novokmet objavio na svom Facebook profilu, Labrović prvo govori o „miru mrtvila“ kojeg traže „zabranjivači“. Naravno, riječ je o lažnom narativu da netko želi zabranjivati umjetnost te traži nekakvu sterilizaciju umjetnosti. Festivali “Nosi se” u Benkovcu i “FALIŠ” u Šibeniku, kao i onaj “Oglede” otkazan u Velikoj Gorici, kritizirani su zbog javnog financiranja i branitelji su to jasno komunicirali, no lizač peta Labrovića svejedno izobličuje i izvrće stvarnost. Takav je i njegov „opus“ – izvrtati vrijednosti, parodirati sveto i zloupotrebljavati sam pojam “umjetnost”.
Umjetnost je njegov štit kojim se nastoji zaštititi od kritika, ali i mač koji koristi kako bi napadao sve one koji jasno vide da je ono što on nudi – smeće-umjetnost. Žao mi je što umjetnost, koja bi trebala predstavljati nešto lijepo i uzvišeno, uopće moram vezivati uz čovjeka koji si je na čelo tetovirao „private property“.
Teza je ovog velikog smeće-umjetnika, koji je diplomirao hrvatski jezik i književnost, a „umjetnik“ je postao izvodeći gluposti na cesti, da je „umjetnost tu da provocira“. Dobro, pa provocirati se može i bez javnog novca, zar ne? A tu provokaciju nitko nije dužan nazivati umjetnošću niti se kritika te „umjetnosti“ može okvalificirati kao „gušenje kulture“ i zalaganje za „mir mrtvila“ te početak nacizma.
> Tko je Siniša Labrović, ‘umjetnik’ koji o našem trošku pljuje, liže stopala i svlači se u javnosti?
Što bi Labrović mogao raditi u svom umjetničkom studiju?
Kako izgleda Labrovićev rad i njegov umjetnički opus? U prilogu Pupovčeve Vide TV, u kojem su „nezavisni kulturnjaci“ opet vapili za javnim novcem i besplatnim prostorima koje će plaćati oni koji rade od 8 do 4, govorio je i o tome kako nema studio. No što bi on radio u svom studiju? Peglao gaće za sljedeće svlačenje u javnosti? Vježbao guranje Sabora ili neke druge institucije? Pljuvao na maketu Meštrovićevog paviljona? Pravio savršene kružnice mokreći u krug? Za one neupućene u smeće-umjetnost Siniše Labrovića, inspiraciju crpim iz njegovog „rada“.
Umjetnost je tu i da utvrdimo da se mi oko nečega ne slažemo, tvrdi Labrović. Međutim, kada se ne složimo oko toga da njegovu smeće-umjetnost ne bi trebali financirati javnim novcem i odavati joj počast, tada je to gušenje kulture i traženje “mira mrtvila”. Pa nije država tu da plaća svakog profesora hrvatskog jezika koji se voli skidati u javnosti i primati poljupce u stražnjicu od Urše Raukar-Gamulin (i to se dogodilo, ne izmišljam!).
> Labrović u strahu da će ostati bez kruha tj. javnog novca zbog ‘fašističke kulturne revolucije’
Narod.hr ‘sotonizira’ modernu umjetnost?
Stižemo i do meni osobno najzanimljivijeg dijela Novokmetovog isječka. Labrović, premda to ne govori izravno, proziva portal Narod.hr koji redovito izvještava o smeće-umjetnosti u Zagrebu i nakaradnim udrugama u kojima drugari i drugarice vrište, miluju se međusobno i s podom te čitaju svinjama.
Kaže lizač peta Labrović da Narod.hr, iako nas ne imenuje, „sotonizira modernu umjetnost“, što je još jedan lažni narativ. Ima li uopće grama istine u Labrovićevom izlaganju ili je sve izmaštao u tih minutu i 29 sekundi? Nitko ne sotonizira modernu umjetnost, no ako udruga Domino, s kojom odlično surađuje Labrović, prikazuje antikatolički film sa sotonističkom ikonografijom, a u čijoj produkciji je sudjelovao umjetnik koji kod kuće ima sotonistički oltar, tada je sasvim legitimno govoriti o sotonizmu u tom konkretnom „umjetničkom“ uratku.
Kada Dobrović podijeli na Facebooku sliku križa na stražnjici homoseksualca, potpuno je legitimno i to povezati sa sotonizmom, nije li? Što je sotonizam nego izokretanje i parodiranje kršćanstva? Pa čak i kada akter misli da to ne radi iz simpatija prema sotonizmu, vjerujem da je crveni zadovoljan i aplaudira dolje.
> Dobrović objavio fotografiju križa na stražnjici: Ovakvu ‘umjetnost’ plaćaju Tomašević i Obuljen Koržinek
Lizač peta o gadnosti
Labrović govori kako mi s portala čije se ime ne smije izgovoriti javno o umjetnosti ne znamo ništa. On zna jer je diplomirao književnost i skida se u javnosti? Kreće se i u nakaradnim krugovima raznih močvara, medika, pogona i klaonica. Zar je umjetnost tolika nauka da se prosječan čovjek može osramotiti u javnosti ako se ruga čitačima svinja i kaže Labroviću da stajanje i smijanje na Trgu bana Josipa Jelačića nije umjetnosti nego bezvezarija?
Mene osobno je svojevremeno o umjetnosti poučavala producentica performansa čitanja svinjama u svinjcu i „objasnila“ mi kako je Nijemac Joseph Beuys šaptao mrtvom zecu pa je svaka glupost temeljem njegove gluposti danas umjetnost jer je i Beuys bio umjetnik.
Lizač peta Labrović potom s gađenjem i grimasom na licu plasira tezu da Narod.hr, ime koje se javno ne izgovara, svodi suvremenu umjetnost na „gadnost“, što je, naravno, laž.
Narod.hr, kada piše o smeće-umjetnosti Siniše Labrovića ili nakaradne udruge Domino ništa ne mora svoditi na gadnost. Ta „umjetnost“ je gadna i odvratna sama po sebi. Moram li opet ponavljati da se Labrović skida u javnosti, stražnjicu mu ljubi Raukar-Gamulin, pljuje na Meštrovićev paviljon, liže i ustima usisava pete i slično?
Nakaradna udruga Domino dovodi u Zagreb 60-godišnjeg argentinskog transvestita čiji je umjetnički doseg – svlačenje u javnosti. Homoseksualni partner Zvonimira Dobrovića na lice, prsa, ruke i noge ispisao si je „Volim ku**c“ te se slikao za medije. Što je to nego gadnost i nakarada?
> Šarić: Dobrović i Domino bi još love za svlačenje argentinskih transvestita i ostalo ‘queer’ smeće
Thompson, grb, zastava, nogometna reprezentacija…
Kada prozovemo Labrovića i njegove kolege smeće-umjetnike zbog plasiranja gadosti i nakarada u javnost tada, kaže gospodin „private property“, nastupaju opasna vremena! Zamislite koliko daleko Labrović ide u preuveličavanju i izmišljanju narativa. I potom „poentira“ s tezom da iza nas, čije se ime portala ne smije izgovoriti, slijede oni koji slijede “jednu knjigu“, pretpostavljam da ne misli na Kuran, i čiji je umjetnički doseg Marko Perković Thompson, čije se ime također ne smije javno izgovoriti.
Mi „zabranitelji“ i potpuno zatucani kada je u pitanju umjetnost, znamo se samo diviti grbu i zastavi te „dočekivaču“ Thompsonu, zaključuje kulturni lizač peta. Dovoljno je to izreći i sigurno je istina. Tko će znati ako neće znati lizač peta Siniša Labrović!
Otkrit ću vam da se Labroviću ne sviđa niti nogometna reprezentacija, možda zato što ti dečki u nogama imaju nemjerljivo više talenta i umjetnosti nego što možemo pronaći ispod natpisa „private property“.
Kako sažeti ovaj podcast Novokmeta i Labrovića? Našla se dva bijela cis muškarca, nimalo ugrožena i na utjecajnim društvenim i političkim pozicijama, lamentirati o vlastitoj ugroženosti i „fašizaciji“ Hrvatske. Koliko su otvoreni za dijalog i komunikaciju s građanima svjedoči i činjenica da je Novokmet zaključao komentare ispod videozapisa na Facebooku. Naime, mnogi bi mogli iskazati svoj stav i što misle o zaštitniku demokracije Domagoju Novokmetu i smeće-umjetnosti Siniše Labrovića. A to „zaštitnici demokracije“ i „umjetnici“ ne vole. Ne vole neslaganje.
Pogledao sam cijeli intervju prije objave teksta i mogu vam kazati da Novokmet Labroviću ipak nije poljubio stražnjicu niti je Labrović Novokmetu cuclao petu. Međutim, jedno od toga događalo se figurativno.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
> Šarić: Nakaradna udruga Domino prijavila me HND-u – imam ideju za performans!
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.