Već dugo vremena nismo imali pojavu koja izazivala toliko suprotstavljenih mišljenja kao što je to fenomen korone. Posljednjih tjedana vode se pravi kulturološki ratovi između cijepljenih i necijepljenih ljudi. Zavadi Korona pa vladaj, staro je pravilo svih političkih škola koje i danas savršeno funkcionira. Odnos prema cjepivu nadvladava čak i podjele na ustaše i partizane, pa u međusobnim oštrim rasprava na istim stranama imamo i do jučer suparničke ideološke strane, piše u svojoj kolumni Davor Dijanović za hkv.hr.
Pisac ovih redaka nikada nije nikome rekao da se cijepi ili ne cijepi jer smatra da je to svačiji slobodan odabir koji mu se stavlja na savjest. Poznajem veliki broj ljudi koji su se cijepili i nemaju potrebu to nikome govoriti niti prozivati drugu stranu jer su svjesni da cjepivom – ako vjeruju u njegovu djelotvornost – štite sebe. S druge strane, možemo biti zgroženi brojem totalitarnih umova koji bi drugima dokidali prava na temelju razdjelnice cijepljen-necijepljen. I oni koji prozivaju cijepljene nisu daleko od totalitarnoga mentalnog sklopa.
Ako je dokazano da cjepivo ne štiti od zaraze (nego, konsenzus je znanstvenika, od teže kliničke slike) i da zaraženi mogu jednako širiti zarazu (čime otpada argument „misli na druge“), onda je jasno da ne postoji zdravorazumsko opravdanje obveznog cijepljenja. Štoviše, Deutsche Welle neki je dan postavio pitanje ne šire li trenutno cijepljeni još više virus s obzirom na to da se ne moraju testirati.
„Antivakseri“
Broj tzv. antivaksera je Hrvatskoj vrlo malen. Većina ljudi redovito cijepi sebe i svoju djecu. Riječ je o cjepivima koja zaista predstavljaju civilizacijsko dostignuće. Broj protivnika cijepljenja tim cjepivima vjerojatno se mjeri u promilima. Kad je u pitanju cjepivo protiv korona-virusa, stvar je potpuno drugačija. Unatoč svim javnim pozivima do sada je cijepljeno tek nešto više od pola odraslog stanovništva, a i dobar dio tih ljudi cijepio se jer ne želi imati ograničenja.
Očito je da ljudi, za razliku od situacije kod „klasičnih“ cjepiva, imaju ozbiljne dvojbe oko cjepiva protiv covid-19, iz niza razloga kao što su moguće nuspojave, moralni neprihvatljivi način dobivanja cjepiva, njegova upitna djelotvornost itd. Ovdje nije ni vrijeme ni mjesto za razmatranje argumenata protivnika cijepljenja. Tek konstatiramo činjenicu da je broj tih ljudi prilično velik. Prozivati toliki broj ljudi antivakserima (većina njih ne negira ozbiljnost same bolesti!) ili krezubim idiotima koji ne vjeruju znanosti nije pametno niti mudro i stvara samo dodatni prkos i inat.
Može se nastaviti prisiljavanje na cijepljenje (a nedavno uvedene mjere su usmjerene upravo prema tome) – najmanje tridesetak posto ljudi se ne će nikada cijepiti jer već danas primitak cjepiva shvaćaju kao čin pokoravanja i socijalne kontrole. Dio ljudi koji se cijepio protivno svojoj volji, zbog egzistencijalne ugroze, osjeća poniženje zbog gaženja vlastitih principa.
Dati svim tim ljudima koji se ne žele cijepiti, od kojih je većina spremna poštivati druge nužne mjere, otkaz ili im ograničiti elementarne javne usluge znači stvari socijalnu bombu s nepredvidljivim posljedicama. Ti ljudi ne mogu otići u Njemačku što znači da nema ispušnoga ventila. Ovoga mora biti svjestan svaki ozbiljan političar. Posljedice ove krize po psihu ljudi već su sada strašne. Mnogi ljudi pucaju po šavovima, a situacija će biti sve gora.
Proći će i ova ludnica
K tome, proći će i ova ludnica vezana uz korona virus, za jednu, dvije ili pet godina. Proći će. A ostat će i sjećanje tko je što radio, kako se ponašao i je li u cijeloj ovoj ludnici ostao čovjek (prema onoj: ako ne možeš pomoći barem ne odmozi) ili se pokazao kao sitni cinkaroški špicl a la udbaškog šljama iz nekih prošlih vremena koji bi necijepljenima doslovce zabranjivao izlazak iz stana. Neki su ljudi očito dočekali svojih pet minuta da pokažu pravo Koronalice. Kao i političari kad zasjednu na vlast i izgube pojam o realnosti i ovi zaboravljaju da je budućnost uvijek otvorena, a da se povijest – ne briše.
Cijela ova kriza mogla bi se mnogo uspješnije prevladati kada bi postojala elementarna solidarnost i elementarno poštivanje među ljudima. Kao što oni necijepljeni ne bi trebali cijepljene prozivati i predbacivati im čin cijepljenje (neovisno što misle o cjepivu), tako se mora prestati na ljude gledati kao na vreće virusa i bioteroriste. Dehumanizacija u oba smjera mora prestati jer će ostaviti trajne posljedice po međuljudske odnose, a nije isključeno da bi mogla prerasti i u fizičke obračune.
Potrebno je samo biti čovjek
Političke i znanstvene strukture komunikacijski su zakazale u ovoj krizi, a o medijskom širenju panike, straha i histerije nije potrebno trošiti riječi. Mnogi ljudi su već sada dovoljno „našpanani“ tako da bahate, ohole i arogantne poruke državnog vrha i stručnjaka posve sigurno ne pridonose smirivanju situacije.
Ovo ludilo koje se širi posljednjih tjedana mora prestati jer će nepovratno uništiti socijalnu koheziju. Ponavljam, proći će i ova kriza, no tada se neki ljudi, a ima ih u svim taborima, teško budu mogli pogledati u ogledalo ako nastave s dosadašnjim ponašanjem. Potrebno je samo biti čovjek i život će nam postati barem malo lakši.
* Davor Dijanović hrvatski je novinar, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist. U Zagrebu je završio studij međunarodnih odnosa. Od 2008. do danas objavio više od tisuću novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova. Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, geopolitika, energetika i globalna sigurnost. Stihovi su mu uvršteni u knjigu “Hrvatsko pjesničko biserje – Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva 2006. – 2016.”. Moderirao je i izlagao na velikom broju tribina, predavanja i književnih večeri. Član je Matice hrvatske, Hrvatskih novinara i publicista, Hrvatskoga kulturnog vijeća, Udruge “Obnova” i Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije. Voditelj je uredništva znanstvenog časopisa za kulturu, društvo i politiku “Obnova” te autor knjige “Hrvatska u žrvnju Jugosfere” (2015.). Oženjen, otac dvoje djece.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
