Dijanović: Velikosrpski desant na crnogorsko Cetinje – to je opomena i Hrvatskoj

Dijanović
Foto: Deposit photo, Davor Dijanović

U Cetinju u Crnoj Gori izvršeno je ustoličenje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija Mićovića. Mitropolija crnogorsko-primorska predstavlja eparhiju Srpske pravoslavne crkve (SPC) koju crnogorski suverenisti opravdano percipiraju kao glavno provedbeno sredstvo velikosrpske politike u toj državi.

Joanikijevo ustoličenje izazvalo je velike prosvjede crnogorskih suverenista u Cetinju koje predstavlja glavnu utvrdu Demokratske partije Socijalista Crne Gore predvođenu Milom Đukanovićem. Đukanović je, podsjetimo, devedesetih godina podupirao velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića, ali je kasnije zaokrenuo smjer i danas DPS vodi procrnogorsku suverenističku politiku koja se protivi utapanju Crne Gore u tzv. srpski svet, piše Davor DijanoviĆ za Hrvatsko kulturno vijeća(HKV).

Cetinje je kulturna i povijesna prijestolnica Crne Gore i najjače uporište crnogorskog suverenizma. Riječ je o jedinome velikom gradu u kojemu 2020. nisu organizirane velikosrpske tzv. litije. Ujedno, to je jedino mjesto u kojemu su devedesetih organizirani antiratni prosvjedi kad je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku (Dubrovnik) iz Crne Gore. Cetinje je i sjedište Crnogorske pravoslavne crkve (CPC). CPC je do 1920. predstavljala autokefalnu crkvu, ali je tada ukinuta i utopljena u SPC. CPC je obnovljena 1993., ali za sada ne uživa kanonski status.

Joanikije Mićović predstavlja klasični izdanak Srpske pravoslavne crkve. Jedan srpski analitičar nedavno je kao veliku Mićovićevu zaslugu detektirao onu da je od sjevera Crne Gore, kao ranije ateističkoga kraja, napravio utvrdu srpstva, pravoslavlja i svetosavlja. Dakle, jasno je kako se radi o eksponentu velikosrpske SPC čija je zadaća negiranje crnogorske državnosti i etničke posebnosti.

Pred oko godinu dana u Crnoj je Gori došlo do smjene vlasti. Đukanović je i dalje predsjednik države, ali je na parlamentarnim izborima pobijedio prosrpski blok stranaka koji je uz koaliranje sa šefom URA-e Dritanom Abazovićem (etnički Albanac) oformio vlast. Abazovića se percipira kao zapadnog igrača, no zbog vlasti čini se da je sve spremniji pretjerano popuštati velikosrpskim krugovima u Crnoj Gori.

Današnje ustoličenje svetosavca mitropolita Joanikija provedeno je uz velike prosvjede. Joanikije je, zajedno s velikim mirotvorcem i ekumenistom patrijarhom Porfirijem (prisjetimo se da su ga tako prikazivali svi hrvatski mainstream mediji) doslovce izvršio helikopterski desant na Cetinje. Ustoličenje je izvršeno na silu, uz duge cijevi, unatoč protivljenju naroda koji živi na području Cetinja. Na prosvjednike je bačen suzavac, a koristili su se i gumeni meci. Ustoličenje je na kraju izvršeno, no militantan način provedbe još je jedan, ocjenjuju crnogorski suverenisti, povijesni primjer beščašća srpskoga pravoslavnog klera, ali i nove prosrpske vlade.

Crnogorski povjesničar Milivoj Bešlin ovako ocjenjuje trenutnu političku situaciju u Crnoj Gori: „Nedorasla, infantilna i neodgovorna družina trenutno uživa podršku 15-ak poslanika u parlamentu i nema legitimitet da upravlja državom. A još manje ima sposobnosti da to čini. Oni i nisu dovedeni da bi nosili odgovornost, već da bi bili marionete ustavno neodgovornih faktora koji istinski vladaju državom Crnom Gorom. A to su: Aleksandar Vučić i njegov režim u Beogradu, državna Crkva Srbije i proruski tabloid Vijesti, odnosno, istoimeni koncern. Tri navedena faktora su načinila ovu vladu i povlače konce političkog uticaja u Crnoj Gori”.

Događanja u Crnoj Gori opomena su i Hrvatskoj. Srpska pravoslavna Crkva ne samo da ne priznaje posebnost Crne Gore, nego i Republike Hrvatske o čemu su ponajbolje svjedočile božićne poslanice Porfirijeva predšasnika Irineja. Proza dr. Ive Pilara o Srpskoj pravoslavnoj crkvi i danas je jednako aktualna kao i u vrijeme kad ju je pisao. Srbijom danas vladaju velikosrpski kadrovi iz devedesetih godina prošloga stoljeća, a u medijima pod Vučićevom kontrolom svakodnevno se izražava nepatvorena mržnja prema svim Srbima susjednim narodima. Velikosrpska politika danas ima daleko slabije poluge nego 1990., unatoč svojim eksponentima u susjednim državama, pa i u Hrvatskoj, no ignorirati stanje u toj državi bilo bi vrlo neozbiljno. Velikosrpstvo predstavlja inkarnaciju vrlo neracionalne, štoviše sulude mitomanije. Opreza stoga nikada dosta.

 

* Davor Dijanović hrvatski je novinar, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist. U Zagrebu je završio studij međunarodnih odnosa. Od 2008. do danas objavio više od tisuću novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova. Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, geopolitika, energetika i globalna sigurnost. Stihovi su mu uvršteni u knjigu “Hrvatsko pjesničko biserje – Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva 2006. – 2016.”. Moderirao je i izlagao na velikom broju tribina, predavanja i književnih večeri. Član je Matice hrvatske, Hrvatskih novinara i publicista, Hrvatskoga kulturnog vijeća, Udruge “Obnova” i Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije. Voditelj je uredništva znanstvenog časopisa za kulturu, društvo i politiku “Obnova” te autor knjige “Hrvatska u žrvnju Jugosfere” (2015.). Oženjen, otac dvoje djece.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/hkv.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.