Mama za 5: Kako objasniti neobjašnjivo? Suvremeni prekriveni diktatori

mama za 5
Foto: narod.hr

Još uvijek smo pod dojmom svih dogodovština koje nas okružuju. Kod nas u Zagrebu možda i malo više od ostatka lijepe naše, zbog vlasti našeg grada, pa s djecom iz dana u dan imam nepresušan izvor tema na kojima možemo učiti što ne želimo raditi u životu i kakvi ljudi nismo pozvani biti, piše Marija Lukačin, koja je pisala kolumne “Mama za 5” za Narod.hr dok je imala petero djece, sada ih ima devetero.

Ne možemo mijenjati svijet kako bi to neki drugi htjeli već je na nama da krenemo mijenjati sebe. Svaki dan iz dana u dan, bez prestanka. Mijenjajući svijet po svom, po svojim mjerilima nismo ništa drugo nego diktatori svog vremena.

‘Diktator’ može biti bilo tko od nas. Često sami ni ne primjećujemo da baš to jesmo – koliko se često nađete u situaciji da želite da bude po vašem ili nikako?

I ako se to ne dogodi, koliku ljutnju i gnjev to izaziva u vama? Sada samo zamislite, kada je nama ‘običnim ljudima’ tako u srcu kako li je tek nekome na nekoj višoj funkciji u nekakvom većem poduzeću ili u politici?

Pogotovo ako javno doživi poniženje neposlušnosti svojih podređenih ili jednostavnije; onih koji su pod tim nekim… I koji je rezultat takvog života? Rezultat je oholost i egoizam u neograničenoj mjeri – ili kako ja kažem ili neće nikako, ili još gore; samo ono što ja cijenim i poštujem a sve ostale slobode ukidam i dokidam bez ikakvog obrazloženja ili čak i ako dam neko obrazloženje ono ne zvuči kao dostojno obrazloženje već kao ona dobra stara parola naših roditelja ‘zato kaj sam ja tak rekel’, ‘i točka’ i ‘dalje se oko toga nećemo raspravljati jer rasprave nema’… evo, samo da sam sebe ne kazniš i ne pošalješ se u sobu na neodređeno vrijeme.

‘Grad je naš. Moj i tvoj’

Ali, slobodan si. Grad je naš. Moj i tvoj. Poštujemo sve. Za sve građane, ne samo za pojedine.

Dalje, sebe ne smatram učenom.. nisam imala prilike studirati godinama (i početi raditi tek s nekih 40 godina) kao neki drugi; zbog obiteljske situacije iz koje dolazim. No, život me učio u mojoj obitelji i mom poslu.

Sa svakim danom braka, učio me sve više. Sa svakim rođenjem djeteta učio me sve jače…

Oko mog imena i prezimena ne stoje akademske titule samo – supruga – ispred imena i iza prezimena – majka, a povrh svega kćer Kralja.

Dobivši te najdragocjenije titule koje mogu nositi u svom srcu naučila sam biti dostojanstvena žena i razgovarati se dostojanstveno i ponašati se dostojanstveno i živjeti dostojanstveno i onda se ponekad nađem u situaciji da djeci ne mogu objasniti zašto se školovani ljudi izražavaju na prostački način, osuđujući, ponižavajući…. a svi se na kraju pozivaju na ljubav i milost.

Nekoliko primjera

– kada Hod za život nazivaju građanski bunt u vezi borbe za prava žena
– kada prozivaš ljude da ti ne daju dobronamjerne savjete a sam ih daješ svaki dan nepozvan i još k tome daješ savjete samo za propast duše
– kada ljude koji imaju drugačije viđenje na neke situacije nazoveš pećinari te da se treba odmaknuti od pećinarskog mraka
– kada pobačaj zove – borba za temeljna prava žene i njeno dostojanstvo (i onda još kao pravi akademik doda “pa ja ću po*******!”)
– kada promoviraju zdravo tijelo i zdrav duh a svoje djevojke ili supruge ponosno vode da se riješe života i onda se još time hvale
– kada uzdižu grijeh da ponize sve ostalo oko sebe – rodila sam dva puta, nisam im htjela platiti, a govorili su mi ovo ili ono – da ne nabrajam sve prostote koje su upotrijebljene u zadnjih nekoliko tjedana (a ja sam rodila devet puta i nitko mi ništa nije rekao, čak štoviše… )
– kada netko tko zagovara pobačaj i feticid, a educira naše zdravstvene djelatnike o emocijama te o pomoći za psihofizičko zdravlje bolesnika !?!!!
……

Da ne nastavljam dalje, shvatili ste poantu. Ne znam kako vaša djeca ali moja su u stalnom propitkivanju, a vrijeme u kojem živimo uopće mi ne ide na korist, štoviše – mediji su toliko zatrovani s ovakvim suprotnostima u ime lažne pravde, u ime lažne slobode i u ime lažnog mišljenja da bi trebala cijele dane provesti u objašnjavanjima zapravo vrlo neobjašnjivih stvari….

Kaže Josemaria Escriva u “Brazdi” 579. ”Kada nema ispravnosti u onoga koji čita, teško je otkriti ispravnost onoga koji piše”.

> ’55 minuta’ s Marijom Lukačin: 37 godina, 9 djece, suvlasnica uspješne IT tvrtke…

*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.