U akademskoj 2018/19. sam osjetio, osobito u vrijeme predavanja, napor pri govoru. Odlučio sam se za pregled u Osijeku i 10. lipnja 2019. sam dobio dijagnozu tumora na nepcu i lijevoj glasnici. Nakon bolničkog tretmana, triju operacija, zračenja, kemo i imnoterapija, govorim sebi i drugima – nema predaje. Sada, kada sam pri kraju drugog ciklusa kemo terapije, završavam pisanje knjige Hrvanje se s bolešću. Urednik jedne poznate izdavačke kuće već mi je dao načelnu podršku da u idućim mjesecu/cima krenemo s radnjama za njeno publiciranje. Samo u ovoj knjizi sam (prvi put) namjerno dopustio da je osobno obilježena.
Što sam naučio iz ove najvažnije životne bitke?
Vjera i molitva su mi dale dodatnu snagu da izdržim i u najtežim trenucima. Nikada nisam izgubio nadu. Naučio da nema predaje, jer kada tijelo gubi duh dobiva jer nije važno samo suočavanje s tjelesnim borbama nego da je važno otkriti snagu duhovne dimenzije života. Naučio sam da se možeš pouzdati samo na rijetke pojedince, a možeš se pouzdati samo na Boga. U godinama borbe s uljezom shvatio sam kao prednost kada sam spalio i zadnje lažne mostove iza sebe. Ovdje mislim na brojne kolege, poznanike i sl. koji su mi laskali dok sam im trebao. To je kulminiralo s bolešću i mojim umirovljenjem.
>Miliša: Ograničenja kauzalnog zaključivanja u medicini i drugim znanostima
Kao onkološki bolesnik, tvrdim da teške dionice na olujnom moru bolesti donose spoznaju kamo i kako kormilariti dalje. Tako je i meni bolest otkrila nove životne horizonte. Odlučio sam s kojim promjenama započeti, a koje će mi dati pozitivnu distrakciju od negativnih strana bolesti i života.
Što sam dobio?
Hrvanje s karcinomom osnažilo mi je vrijednosti hrabrosti, upornosti, poniznosti i odlučnosti, koje nisu bile ranije tako vidljive. Uvidom u prolaznosti života vremenom dobio sam nutarnji mir. Dobio sam i neizmjernu radost kada sam odlučio napisati novu knjigu i u njoj podijeliti svoje iskustvo kako bi pomogao onima u sličnim bolestima ali i svima drugima. Vjerojatno sam jedini s ovim hendikepom otvorio svoj podcast. Nazvao sam ga Slavonski svjetionik kao poticaj za buđenja, otkrivanja izazova ili novog životnog puta. Podcast sam završio s brojem 77, jer vjerujem u moć simbolike tog broja.
Svjetionik obasjava staze života, u mrklom mraku pokazuje nam zapreke i upozorava na opasnosti da se ne razbijemo o hridi. Svjetionik nam služi sve dok sami ne otkrijemo svoj životni kompas. Osoba bez vjere, strasti i hrabrosti je kao čovjek bez kompasa. Kompas daje smjer i sigurnija putovanja kroz život. On nas drži budnim da se ne uljuljkamo u zoni komfora kada se zaputimo na pučinu da se ne izgubimo. Ako se na putu i nađu hridi, tu je lanterna koja nam svijetli da se ne nasučemo. Kompas nam omogućava i siguran povratak u luku iz koje smo otišli na put, jer ne bismo trebali zaboraviti svoje korijene. Rijetki ljudi kažu da bi kroz život prolazili istim putem, a još je manje je onih koji bi imali isto “kormilo života“.
Pisanje kao terapija i motivi za objavljivanjem knjige
Pisanje mi je poslužilo i kao terapijsko sredstvo. Pisanje o osobnim traumama i rastu izlazi iz mojih ranijih tekstova i knjiga gdje sam se koristio stručnom terminologijom i znanstvenim istraživanjima, a što – budimo realni – većinu ne interesira. Nastojao sam da odabrana poglavlja iz ove moje (zadnje) knjige budu što kraća i svima intrigantna. Manje sam se oslanjao na vlastita i tuđa istraživanja, a više na jednostavno izražavanja životno esencijalnih pitanja.
Želim sve ohrabriti da nikad nije kasno za nove početke. Drugi moj razlog za novu knjigu je taj što želim iz svojih i tuđih iskustava, knjiga, znanstvenih i stručnih članaka, mojih kolumna (na ovom Portalu) i javnih nastupa na najsažetiji način prenijeti teme koje bi mogle biti zanimljive najširem krugu čitatelja.
>Miliša: Jesu li potpomognuto samoubojstvo i/ili eutanazija također ubojstvo?
U knjizi će biti dosta priča iz moga života i života onih koji su (bili) na rubu života. Najviše ima iskustvenih priča o najranjivijim skupinama. Njihove su patnje kao svjetionik života. Oni trebaju postati naše lučonoše.
U svibnju 2023. godine, nekoliko mjeseci prije mog umirovljenja, kada sam se pitao što dalje, jedna kolegica mi je poslala poruku: “Vi ste prosvjetitelj. Ne prosvjetar!” I to je bio dodatni okidač jer sam odlučio da, nakon više desetljeća uživanja u pozivu profesora te nakon iscrpljujuće i višegodišnje borbe s “uljezom”, još jednom treba dignuti sidro, raširiti jarbole, otisnuti se na pučinu i napisati ovu knjigu baš s ovi naslovom!
Život je potraga za smislom, a opasnost je u nereagiranju na životne drame kroz koje prolazimo. Thomas Mann u romanu Smrt u Veneciji navodi riječi Gustava von Aschenbacha: “Gotovo sve veliko što postoji nastalo je nečemu usprkos, usprkos žalosti i patnji, napuštenosti, tjelesnoj slabosti, poroku i tisuću drugih zapreka.”
Knjiga za sve (teško) bolesne
Ovom knjigom želim potaknuti druge bolesnike da pronađu (novi) smisao života. U knjizi ističem važnost holističkog pristupa, osobito u dijelu u kojem pišem kako pacijenti trebaju biti partneri liječnicima i drugim stručnjacima tijekom cijelog procesa liječenja. Životne padove i bolesti analiziram kao prilike za rast, a vjeru i duhovnost ističem kao najvažniju ulogu u suočavanju i hrvanju s bolešću.
Papa Ivan Pavao II. je ukazivao da se suvremeno društvo nalazi u procjepu “kulture života” i “kulture smrti”. Odatle se vrijedi podsjetiti oproštajnog pisma vrsne hrvatske novinarke Ane Rukavina koje je naslovila “Želim život”.
Iz romana Those Who Remain od G. Michaela Hopfa parafrazirat ću misao: “Teška vremena” stvaraju “snažne osobe”, a dobra vremena formiraju “slabe osobe” i “teška vremena.” U životu sam puno toga spoznao iz knjiga, znanstvenih i stručnih istraživanja, drugih i mojih, a(li) najviše iz padova, petogodišnjom borbom s karcinomom i teškim životima prognanika života.
>Miliša: Posljedice COVID-a na usamljenost, ovisnosti i mentalno zdravlje
Knjigu posvećujem “mojim” onkološkim bolesnicima. S njima sam boravio u mnogim liječničkim čekaonicama i četiri tjedna u KBC Rebro u Zagrebu kao i onima u KBC-u Osijeku u čekaonici za pregled kod onkologinje kao i kasnije u drugoj prostoriji kod višesatnog čekanja kemoterapije. Tužno mi je bilo slušati stotinu unisonih jadikovki moje braće i sestara po bolesti o birokratiziranosti medicinskog sustava i kako se osjećaju stigmatizirani i običnim brojkama. Mnogima sam rekao da tako samo šire gorčinu i da im to pogoršava tijek liječenja. I ovom prilikom apeliram na njih da prekinu sa takvom praksom, osobito ako su fokusirani samo na negativna iskustva.
Apeli za liječnike
Ova knjiga je namijenjena i liječnicima. Mi bolesnici ne želimo samo medicinski tretman nego i kvalitetnu komunikaciju te psihološku podršku. Ne želimo samo govor o našoj bolesti tijela, nego da liječnici uvažavaju i naše emocionalno i duševno zdravlje. Želimo da prakticiraju takav pristup. Želimo da ne govore meta jezikom, da nas aktivno slušaju, nude različite opcije liječenja, da nas upozoravaju o svim mogućim nuspojavama različitih terapija i lijekova.
>Miliša: Treba li se dogoditi ubojstvo da nadležne institucije otvore oči?!
Želimo znati precizan plan i etape liječenja, da nam se jasno naglasi naše pravo da potražimo druga mišljenja. Želimo da su povezani s drugim stručnjacima – nemedicinskim osobljem i da ne optužuju druge liječnike. Tako bi izbili percepciju da od dva liječnika dobivamo tri različita mišljenja. Ne želimo liječnike koji više gledaju u računala nego u pacijenta, koji nas tretiraju kao brojku ili da o bolestima govore usporedbom sa statističkim podatcima. Ne želimo da nam se daju lažne nade ali niti da naš slučaj prepričavaju drugima. Ne želimo liječnike koji su “produžena ruka” farmaceutskih lobija. Ne želimo sukobe stručnjaka i da se mi pacijenti moramo opredijeliti na čijoj smo strani. Ne želimo da nas se tretira kao objekt nego subjekt u svim aspektima liječenja. Želimo da nas vide kao partnere, od kojih i oni imaju štošta učiti.
Posveta vjernicima i svima koje tragaju za smislom života
Knjigu posjećujem vjernicima s kojima sam se tjednima družio osobito na hodočaščima, koji, šire pozitivne vibracije i unose u svakodnevni život vjeru i mir.
I napokon, knjigu posvećujem svima koje motivira potraga za novim izazovima, otkrivanju smisla života te onima su angažirani, (li to namjeravaju) na planu osobnih i društvenih promjena.
Umjesto zaključka poklanjam vam, dijelove jedne od menin najmilijih pjesama, kao pr(a)vi poticaj zajedničkog promišljanja o našim životima. Rudyard Kipling, – odabrani stihovi iz njegove genijalne pjesme “AKO”:
“Ako možeš ostati miran kad na tvom putu svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe; Ako sačuvaš povjerenje u sebe kad svi ostali sumnjaju; Ako možeš čekati bez da se umoriš čekajući; Ako znaš primati pobjedu i poraz; Ako možeš gledati svoje životno djelo srušeno u prah i ponovno prionuti na posao; Ako možeš skupiti sva svoja dobra i staviti ih na kocku, sve odjednom i ako si spreman ponovno krenuti kao na početku i nikad, nijednom riječju, ne spomeneš svoj gubitak; Ako si u stanju prisiliti svoje srce i živce da te služe, iako su te već odavno izdali, kada u tebi nema ničeg više do volje, koja govori: ‘Ustraj!’ Ako te ni prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti… tada je cijeli svijet i sve što je u njemu tvoje, i što je mnogo važnije, bit ćeš Čovjek!”
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
