Otkad je u mirovini, Angela Merkel rijetko progovara javno. Ali kada progovori zapanji zbog izostanka minimuma samokritičnosti, a kamoli kajanja zbog energetske politike koja je Europu dovela pred (ruski) zid.
Dok ostatak Europe upravo u bivšoj njemačkoj kancelarki vidi glavnog krivca za energetske i ekonomske “potrese” zbog ovisnosti o ruskom plinu, Merkel i dalje o svojoj energetskoj politici misli sve najljepše. Tako je i nedavno s nekog okruglog stola u Lisabonu poručila: “S tadašnje točke gledišta, bilo je racionalno i samo po sebi razumljivo da se preko plinovoda kupuje plin iz Rusije, umjesto da se uvozi skupi ukapljeni plin iz drugih dijelova svijeta poput Saudijske Arabije, Katara ili SAD-a”, podsjetivši kako je “Rusija čak i u vrijeme hladnog rata bila pouzdan partner kada je u pitanju isporuka energenata.” Kao da progovara iz središta “ruskog svijeta”, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
> Starešina: Šef obrane EU-a Borrell ratnu taktiku učio je iz vica o zeki?
(…)
Opasna ovisnost
Još daleke 1981. godine tadašnji, tek izabrani američki predsjednik Ronald Reagan upozoravao je europske NATO saveznice na opasnost za europsku sigurnost koju sadrži projekt izgradnje tzv. transsibirskog plinovoda, tada najvećeg energetskog projekta u Europi. Taj će plinovod dovesti europske NATO saveznice u “opasnu ovisnost” o tadašnjem SSSR-u i učiniti ih sigurnosno “vrlo ranjivima”, tvrdio je Reagan, oslanjajući se na procjene CIA-e.
Europske saveznice u plinovodu su pak vidjele rješenje svojih tada gorućih ekonomskih problema.
Osim što će zapadnoj Europi osigurati opskrbu jeftinim sibirskim plinom, sama izgradnja plinovoda blagotvorno će djelovati na europsko gospodarstvo koje je tonulo u recesiju, smanjit će nezaposlenost čija je stopa u samo godinu dana bila porasla sa 6 na gotovo 9 posto. Uzvraćali su Reaganu da su njegova upozorenja o plinskoj ovisnosti o SSSR-u “pretjerivanja” koja proizlaze iz “loših namjera”.
(…)
No predsjednik Reagan nije imao oporbu samo u europskim liderima, već i u vlastitom energetskom lobiju, željnom profita. Na njegova upozorenja o ovisnosti o ruskom plinu odgovarali su da će plinovod pokrivati – samo 6 posto europskih plinskih potreba. I plinovod, danas poznatiji kao “ukrajinski” nego kao “transsibirski”, sagrađen je i pušten u promet 1984. godine.
(…)
Četiri desetljeća kasnije povijest se počela ponavljati u drastičnijem obliku. No ovaj put sa Njemačkom i Angelom Merkel u glavnoj ulozi. Jeftina ruska energija plus Kina kao glavni gospodarski partner bili su generator blagostanja, njemačke gospodarske moći i posljedično političke dominacije u Europi. A i ostatku Europe se koncept svidio.
Nakon što je Putin već anektirao Krim, a njegova doktrina “ruskog svijeta” bila poznata svima koji su željeli vidjeti, Merkel je 2015. krenula s njime u izgradnju plinovoda Sjeverni tok 2.
Da je plinovod ikad otvoren, Rusija bi pokrivala 55 posto njemačkih plinskih potreba.
Ignorirana upozorenja
Njezin prethodnik u uredu kancelara Gerhard Schroeder bio je pak glavni Putinov čovjek za Europu. Od samog početka SAD (i Obamina i Trumpova i Bidenova administracija) je upozoravao da je to geopolitički projekt, da mu je cilj energetski izolirati Ukrajinu i Poljsku, da će ga Putin koristiti kao oružje.
Uoči odlaska iz kancelarskog kabineta prošle jeseni Merkel je u oproštajnom posjetu Bidenu u Bijeloj kući još jednom ponovila kako nema nikakvih naznaka da bi Putin mogao koristiti Sjeverni tok 2 kao oružje. Ruske trupe tada su već bile spremne za ukrajinsku “specijalnu operaciju”, rat koji je proizveo najveću europsku krizu poslije Drugog svjetskog rata. Danas znamo koji je plin najskuplji. Možda će to jednog dana i Angela Merkel spoznati. No ta “školarina” skuplja je od najskupljeg plina, zaključuje Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
> Starešina: ‘Stepinac je bio stožerni lik otpora komunizmu u cijeloj okupiranoj Europi’
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/slobodna dalmacija
