Ovo je uistinu vrijeme u kojem kriza dobiva svoju uzlaznu putanju. Svi se mi ovih dana propitkujemo što je uistinu smisao života?
Prof. dr. sc. Viktor Frankl začetnik logoterapije i egzistencijalne analize navodi:
“Životni smisao se razlikuje od čovjeka do čovjeka, iz dana u dan, iz sata u sat. Zato i nije tako važan opći smisao života, koliko specifičan smisao života u datom trenutku. Postaviti tako općenito pitanje bilo bi kao da pitamo šahovskog majstora koji je šahovski potez najbolji na svijetu. Jednostavno, nema najboljeg, ili čak dobrog, poteza koji ne bi ovisio od situacije u igri i od osobina protivnika.”
„Na neki način, patnja prestaje biti patnja u trenutku kada dobije smisao, kao što je smisao žrtvovanja (ostati u kući u izolaciji za većinu je patnja, ali ako na patnju gledamo kao jedino ispravno rješenje kojim štitimo sebe i ne želimo da drugi obole onda ta patnja dobiva dublji smisao ona postaje odgovoran odnos prema sebi, drugima i darovanom životu).”
Ljubav – čuvar smisla
Smisao može doći iz različitih izvora, ali ni jedan nije snažniji od ljubavi. Frankl piše da je u rovovima Auschwitza doživio istinu starog klišeja da ‘sve što ti je potrebno je ljubav‘. Misli o voljenima, Frankl piše, pružaju čovjeku osjećaj blagostanja makar na trenutak, čak i kada mu ništa više nije ostalo, piše doc. dr. sc. Dubravka Šimunović za portal Ordinacija.hr.
„Po prvi put u životu sam osjetio istinitost onoga što su toliki mislioci izrekli kao posljednju mudrost svog života i što su toliki pjesnici opjevali: da je ljubav posljednje i najviše do čega se ljudska egzistencija može vinuti. Ljubav prema nekom ili nečem može u ovim kriznim trenucima biti izvor smisla svakome od nas. Ljubav prema našoj djeci može nas osnažiti i dati nam smisao da izdržimo, ljubav prema partneru, roditeljima, braći sestrama prijateljima i pomisao kada sve ovo prođe moći ću nesmetano biti sa svim dragim ljudima, slobodno ići na posao, obrađivati svoj vrt, šetati svog kućnog ljubimca, piti kavu s dragim ljudima. Ljubav je uistinu najviše do kuda se ljudska egzistencija može vinuti. Zato neka vam ljuba bude snaga i nadahnuće u trenucima krize neka bude vaše pogonsko gorivo u kriznim trenucima. Svako od vas ima nekoga ili nešto zašto će ovu situaciju izdržati.”
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
** Doc. dr. sc. Dubravka Šimunović zaposlena je od 1988. na Zdravstvenom Veleučilištu, u trajnom zvanju profesora. Sudjeluje u realizaciji nastavnih sadržaja za potrebe studija sestrinstva, fizioterapije i radne terapije. Autorica je zdravstveno edukativnih slikovnica, a stručni interes usmjerila je na očuvanje mentalnog zdravlja u svim dobnim skupinama.
