Engleska ukinula maske djeci i mladima u školama – ništa dramatično se nije dogodilo

Dapače, smrtnost je trenutno puno 3 puta veća u SAD-u nego u Engleskoj koja je ukinula sve stroge mjere. Djeca i adolescenti u Engleskoj idu normalno u škole bez maski.

Jedan od razloga zbog čega su se u Sjedinjenim Državama, pa i u Hrvatskoj, pribojavali školske godine jest teorija da će se zaraziti čitavi razredi, pa će djeca širiti bolest na svoje roditelje te tako i u konačnici na starije osobe tj. najosjetljivije članove društva, a što će u konačnici voditi do vrlo visokog broja smrti. No, britanski podaci govore drugačije.

Američki mediji počeli su uspoređivati dijelove britanske epidemiološke strategije s rješenjima za borbu protiv pandemije u Sjedinjenim Državama. Osim što je Britanija ukinula praktično sve stroge mjere, u The New York Timesu posebno su analizirali odluku Britanaca da prije mjesec dana pošalju djecu i mlade u škole bez obveze nošenja maski, što je suprotna politika onoj koja se primjenjuje u Sjedinjenim Državama gdje je obveza nošenja maski prevladavajuća obveza, piše Gojko Drljača za jutarnji.hr

Čini se da engleski laissez faire pristup daje dobre rezultate jer 90 posto od ukupno 8,4 milijuna učenika i studenata sasvim normalno pohađa škole. Činjenica je da im je broj slučajeva najviše rastao u populaciji u dobi 10 do 19 godina, ali to nije utjecalo na značajno povećanje broja smrti u Britaniji.

Ukupno je s krajem rujna iz škole bilo odsutno 186.000 učenika zbog dijagnosticiranog covida ili sumnje da su zaraženi, ali u tom dijelu populacije bilježi se vrlo mali broj hospitalizacija i teških ishoda. Pri ovome je zanimljivo kako u Hrvatskoj imamo medijsko praćenje drame s učenicima u Zagorju čiji roditelji im brane nošenje maski, dok u Britaniji sada imamo manje skupine roditelja koji su jako skeptični prema ukidanju obveze nošenja maski.

Nekoliko roditelja u Engleskoj tako je lansiralo kampanju preko društvenih mreža u kojoj traže izvlačenje djece iz škola jer tamo nisu dovoljno zaštićena. Postoji i dio roditelja koji jednostavno zamjećuju velike oscilacije u britanskoj epidemiološkoj politici: „Otišli smo od jednog ekstrema zastrašivanja do ničega“, izjavila je Alex Matthew za NYT, čija kćer pohađa jednu od londonskih škola. Pobornici popuštanja mjera u školama posebno pak ističu kako je jako važno što djeca sada imaju potpuno normalno školsko iskustvo. „Ovo je jako važno za djecu… Jako puno toga što uče dolazi kroz ekspresiju i kroz kontakt koji imaju s ljudima“, zadovoljna je Morgane Kargadouris, također majka jedne londonske učenice.

Jedan od razloga zbog čega su se u Sjedinjenim Državama, pa i u Hrvatskoj, pribojavali školske godine jest teorija da će se zaraziti čitavi razredi, pa će djeca širiti bolest na svoje roditelje te tako i u konačnici na starije osobe tj. najosjetljivije članove društva, a što će u konačnici voditi do vrlo visokog broja smrti. No, britanski podaci govore drugačije. Nakon popuštanja mjera došlo je do vrlo značajnog rasta broja slučajeva, ali niti izbliza nisu dosegnute crne projekcije koje su govorile o oko 100.000 slučajeva dnevno.

Ti slučajevi ostali su na razini od oko 35.000 dnevno. No, bitnije je kako pri tome Britanci zahvaljujući visokom udjelu cijepljenih i dobrim bolničkim terapijama imaju mali broj smrtnih slučajeva, pogotovo ako se usporede sa Sjedinjenim Državama. Trenutačno u odnosu na populaciju Sjedinjene Države imaju 5,32 smrti, a Britanci 1,69 smrti dnevno. Drugim riječima, iako Britanci imaju osjetno više slučajeva, imaju 3,15 puta manje smrti nego Amerikanci. S obzirom da je ključni kriterij uspjeha epidemiološke politike u pandemiji smanjivanje broja smrtnih slučajeva trenutačno se čini kako je britanska „neodgovorna oklada“ s popuštanjem mjera ipak bila logičan izbor.

Treba znati kako u Britaniji imaju vrlo visoku procijepljeno populacije starije od 65 godina, dok su pojedini dijelovi Sjedinjenih Država u tome nazadni, što je ono što razliku u rizicima čini vrlo značajnom.

Kritičari epidemiološke politike u engleskim školama upozoravaju kako će mali broj djece imati posljedice tzv. dugog covida. Postotak hospitalizirane djece i dalje je također vrlo mali, ali je od početka pandemije sve skupa zabilježeno 9000 hospitalizirane djece, što je značajan broj. Neka od te djece su umrla. Pa ipak, te činjenice ne ruše teoriju britanskih vlasti kako uz dovoljno cijepljenih u odrasloj populaciji ne bi trebalo strahovati od normalnog školovanja djece.

Treba istaknuti kako je u Engleskoj cijepljeno vrlo malo djece mlađe od 16 godina, a sada imaju situaciju da se po 1 posto populacije 10 do 19 godina starosti zarazi svaki tjedan.

Iako su u Sjedinjenim Državama vrlo gorljive diskusije ‘maksera’ i ‘antimaskera’, maske su u školama raširena praksa. Tri četvrtine od 200 najvećih školskih okruga inzistira na nošenju maski u školama. Amerikanci ističu i dvije značajne studije Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) koje nude dokaze kako maske štite školsku djecu od zaraze, čak i u sredinama gdje su stope zaraze visoke te gdje cirkulira delta varijanta. U Sjedinjenim Državama u obrazovnom sustavu poprilično su ambiciozni i kad je u pitanju cijepljenje. Više od 400 koledža i sveučilišta traži od studenata potvrdu da su se cijepili. To pravilo vrijedi u svim Državama koje su više glasova dale novom predsjedniku Bidenu. U Kaliforniji već je obavezno cijepljenje svih zaposlenih u školama, do je Los Angeles naložio cijepljenje djece starije od 12 godina.

Polarizacija ‘maskera’ i ‘antimaskera’ u Britaniji niža je nego u Sjedinjenim Državama, premda se primjećuje viša razina neprijateljstva u Konzervativnoj stranci prema maskama i drugim mjerama. U Engleskoj čak ne postoji obveza obavještavanja obitelji drugih učenika da je netko u razredu zaražen te je stoga prekidanje nastave za bilo koga svedeno na minimum. Za neke stručnjake to je neprihvatljiv rizik.

Neki cinici kažu kako Britanci imaju drugih gorućih problema pa se stoga u javnim raspravama više ne opterećuju raspravom pro et contra maski i ostalih mjera. Britaniju trese energetska kriza, nestašice na policama su ‘novo normalno’, a redovi na benzinskim postajama postali su način života. Brexit je doveo do nestašice stranih radnika pa tako Britanija ima više problema od drugih zemalja s lancima opskrbe jer nemaju dovoljno vozača, dok na farmama kolju svinje jer imaju manjak radnika.

Treba podsjetiti kako su Englezi morali nositi maske i na otvorenom, ali je tijekom ljeta premijer Boris Johnson ukinuo tu obvezu, što su londonski tabloidi nazvali Danom slobode (Freedom Day).

Nedavno su i Italija, Španjolska te Francuska najavile kako će u regijama s niskim stopama zaraze ukinuti obvezu nošenja maski u osnovnim školama.

Devi Sridhar, jedna od glavnih pobornica oštrih mjera u Britaniji – šefica globalnog zdravstvenog programa Unverziteta u Ediburghu, – danas ima nešto blažu retoriku: „Da, naravno da djeca prenose zarazu, ali razina transmisije je puno niža nego kod odraslih… Rijetko vidite da su zaraženi cijeli razredi.“ Sridhar bi i dalje željela maske u školama za djecu stariju od 12 godina, ali za mlađe od 12 godina tvrdi kako se radi o dobi kad djeci treba omogućiti normalni socijalni razvoj.

U Britaniji su primijetili, kako dio ljudi koji se jako protive maskama, imaju zapravo problem s bilo kakvim mjerama, pa čak i s redovitim prozračivanjem.