Nepodnošljiva je postala medijska prisutnost hrvatske znanstvene dijaspore. Baš svakoga dana, umjesto razglednica, iz zapadnoga nam svijeta stižu upozorenja o pandemiji, pametovanja, prijetnje, savjeti i ukori znanstvenika. To su znanstvenici naših korijena, koji su trenutno presađeni na inozemni terroir: Kanada, Engleska, Švicarska, Njemačka… Oni tumače brojke, najavljuju mjere, predviđaju krivulje, pa čak se i svađaju; rade sve, kao da im nešto fali, piše hrvatski kemičar i sveučilišni profesor, dr. Valerije Vrček u kolumni za Teleskop.hr koju djelomice prenosimo.
(…)
Nama treba (znanstvena) dijaspora koja investira (novac) u hrvatske projekte, a ne ona koja parazitira na natječajima raspisanima u Zagrebu. Čini se da je, nažalost, Hrvatska uložila vlastita sredstva u školovanje onih koji nam sada dociraju. Transplantirani hrvatski znanstvenici, pečalbari neshvaćeni u novim domovinama, prazne svoje medijske frustracije u glavnome gradu Hrvata.
Nije jasno s kojim autoritetom ili kakvim kredibilitetom naša znanstvena dijaspora može soliti pamet Hrvatskoj, čija je epidemiološka slika bolja, a nametnute mjere manje strože nego u njihovim trenutnim prebivalištima. Harakiri-političari u Berlinu, Londonu, Beču i Parizu prisilili su svoje ljude na kućni pritvor, ponizili su vlastitu naciju, osudili ih na maskiranu izolaciju, u naivnoj nadi da političkim mjerama mogu kontrolirati nervoznu ćud koronavirusa.
Konačno, naš stožer ionako radi jedino i samo prema receptima zapisanima u parlamentima razvijenoga svijeta i u uredima Svjetske zdravstvene organizacije; naše su epidemiološke mjere i preporuke običan plagijat. Prema načelu – majmun radi što majmun vidi. Mi čak nemamo ili ne znamo upotrebljavati hrvatske riječi za novogovor zapadnog zoološkog vrta – lockdown, socijalna distanca, imunitet krda, POC testovi, covidioti, novo normalno…
Očigledno je da razmišljanja hrvatske znanstvene dijaspore nisu relevantna u gradovima i državama u kojima trenutno (ili zauvijek) žive i rade. Stoga s oduševljenjem prihvaćaju prazan prostor i pozive u hrvatskim medijima. Oni umišljeniji za takvu uslugu traže i novac. Provjereno. Znanstvenik je čovjek pod stalnim pritiskom napasti taštine. Vidljivost, posebno s pojavom scijentometrijskih čimbenika, duša je i identitet svakog modernog znanstvenika.
(…)
Digitalna supkultura lajkova ovoga svijeta ušla je u laboratorije, u svakodnevnu znanost. Znanstvenik je postao tragač za svjetlima pozornice. Usput nešto i otkrije.
S takvom kontaminacijom popularnosti i pohlepom za vidljivom prisutnošću, prilika da sudjeluje u javnom prostoru matične države, čini se našem teleportiranom znanstveniku – neodoljivom ponudom.
Naše zvijezde iz inozemstva postale su toliko prisutne da svojim volumenom teksta potiskuju domaće znanstvenike. Kao da žele rezervirati i okupirati sav medijski prostor, odnosno poraziti domaću konkurenciju znanstvenih misli. Otprilike se slično, s robom iz šlepera, ponašaju Kaufland i Spar. Štoviše, u posljednje su vrijeme znanstvenici pobjeglice počeli korigirati stajališta naših službenih predstavnika u znanstvenom savjetu Vlade, pa čak i vrijeđati: „Fakat pričaš nebuloze… Pretjerao si… Pišeš ovakve gluposti“.
(…)
Nažalost, to nije rasprava kakva je potrebna Hrvatskoj, to su samo prepucavanja i nadmetanja samoprozvanih veličina. To su elite u istome krugu stručnjaka koji sa stožerom i Vladom pušu istu melodiju u isti rog – pandemija je avet, mjere su neupitne, a sinergijom ekspertnih upravitelja i poslušnih masa virus će biti inhibiran.
Kolumnu u cijelosti pročitajte ovdje.
* Dr. Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
