Na današnji dan 10. prosinca 1999. umro je prvi hrvatski predsjednik i istinski „otac domovine“ dr. Franjo Tuđman. Bio je prvi predsjednik samostalne i demokratske Republike Hrvatske u najteže vrijeme njezine povijesti.
Državničkom mudrošću i odlučnošću vodio je hrvatski narod u posljednjem desetljeću 20. stoljeća, u vrijeme njegove borbe za opstojnost i slobodu. Pod njegovim vodstvom Hrvatska se obranila od prvotno komunističke, a zatim četničke agresije. 1995. zapovjedio je oslobodilačku akciju „Oluja“ kojom je naša domovina zadobila punu slobodu na svom cjelokupnom teritoriju. Ima i velike zasluge u održavanju i opstojnosti Bosne i Hercegovine pred srpskom agresijom.
Ovaj veliki (možda i najveći) hrvatski političar i državnik nije se libio preuzeti kormilo nad „brodom koji tone“, a tako je izgledala Socijalistička Republika Hrvatska krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Izdajnička i udvornička uloga hrvatskih komunista naspram rastuće imperijalne velikosrpske agresije predvođene „srbijanskim voždom“ Slobodanom Miloševićem, dovela je hrvatski narod pred pitanje njegove opstojnosti uopće.
Demografski i politički gotovo uništen hrvatski narod u periodu 1945-1990, najprije brojnim masovnim poslijeratnim ubojstvima i progonima, a zatim političkim i ekonomskim migracijama Hrvata na zapad – to je bila situacija u kojoj su se Hrvati našli 1990.
Jedan čovjek u tom kritičnom trenutku stao je na čelo hrvatskog naroda – prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.
Neosporne zasluge
Njegove neosporne zasluge možemo sintetizirati u nekoliko osnovnih točaka:
1. Franjo Tuđman i HDZ bili su 1989. i 1990. jedina velika politička stranka (pokret) koja je bez rezerve zahtijevala samobitnost za hrvatski narod, nasuprot lutalačkim idejama mnogih tadašnjih političara. To je hrvatski narod honorirao pobjedom HDZ-a na prvim izborima, a u čemu najveću zaslugu ima upravo Franjo Tuđman.
2. Franjo Tuđman zahtijevao je proglašenje neovisnosti Republike Hrvatske 1991, usprkos protivljenju međunarodnih krugova i velikog dijela političke i javne scene u Hrvatskoj, što je kulminiralo izlaženjem zastupnika SKH-SDP iz Hrvatskog Sabora prilikom proglašenja hrvatske neovisnosti.
3. Franjo Tuđman je u izuzetno teškim okolnostima uspio ustrojiti prve hrvatske borbene postrojbe Prvi hrvatski redarstvenik, a kasnije i Zbor narodne garde. Bili su to najhrabriji hrvatski mladići koji su ustvari obranili Hrvatsku od prvog i najjačeg napada u ljeto i jesen 1991.
4. Franjo Tuđman briljantno je vodio ratno-diplomatsku borbu 1990. i 1991. balansirajući između nužnog sukoba i diplomatske aktivnosti za međunarodnim priznanjem Hrvatske.
5. Pod vodstvom hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana Hrvatska je obranila 70 % svog teritorija pred premoćno naoružanim, brutalnim i nemilosrdnim neprijateljem.
6. Od 1991-1995. Franjo Tuđman je sa suradnicima organizirao osposobljavanje Hrvatske vojske koja je pritom izvela niz oslobodilačkih akcija koje su načele borbeni moral neprijatelja (Zapadna Slavonija, oslobađanje Dubrovnika i okolice, Maslenički most, Medački Džep, Kupres ’94, akcije na Dinari i BiH, itd) 1995. Franjo Tuđman zapovijeda, uz veliki rizik, oslobodilačke akcije „Bljesak“ i „Oluja“ u kojima je Hrvatska vojska do nogu potukla Srbe pred očima cijelog svijeta. Bio je to vrhunac genijalne političke i vojne doktrine prvog hrvatskog predsjednika.
7. Izuzetnim diplomatskim naporima, koji su uostalom bili prisutni na međunarodnom i unutrašnjem planu od početka njegovog mandata, uspijeva mirno reintegrirati Istočnu Slavoniju, Zapadni Srijem i Baranju, te grad-heroj Vukovar.
