Nakon povijesne odluke da međunarodne snage UNPROFOR-a moraju otići s okupiranih područja, predsjednik Franjo Tuđman uskoro donosi još jednu: napad na fašističku i genocidnu tvorevinu tzv. SAO Krajinu i oslobođenje okupirane Hrvatske.
Tako je potvrdio više puta, mudrim i pravovremnim odlukama, da je najveći državnik u povijesti hrvatskog naroda. Jedino pod njegovim vodstvom zaživjela i opstala samostalna, cjelovita i neovisna država Hrvatska.
Na današnji dan 12. siječnja 1995. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman donio je i obavijestio hrvatsku javnost o povijesnoj odluci – međunarodne snage UNPROFOR-a koje su bile na okupiranim područjima pod vlašću Srba moraju otići iz Hrvatske.
Ova hrabra i dalekovidna odluka, koja je kod međunarodne i velikog dijela domaće javnosti, dočekana s nepovjerenjem pokazala se kao povijesni potez hrvatskog predsjednika. Vidjevši da se na okupiranim teritorijima situacija ne mijenja i da Hrvatska na ovaj način neće uspjeti vratiti svoj teritorij, Tuđman donosi hrabru i riskantnu odluku odluku koja šokira svijet – odlazite van iz Hrvatske!
Međunarodna zajednica je reagirala kako i uvijek reagira, u smislu zadržavanja postojećeg stanja, pa je generalni tajnik UN-a Boutros Ghali izrazio bojazan da bi to izazvalo ponovne sukobe Hrvata i Srba.
Predsjednik Tuđman je tada poveo živu i aktivnu diplomatsku aktivnost, te je nakon sastanka sa potpredsjednikom SAD-a Al Goreom (naklonjenom Hrvatima) dogovorio kompromis o produljenju mandata UNPROFOR-a, ali pod imenom UNCRO.
Međutim, uskoro Franjo Tuđman i hrvatsko vodstvo donosi povijesne hrabre odluke kakve donose pravi državnici: Hrvatska namjerava vojno osloboditi okupirane teritorije jer ima i vojne snage i čvrstoću morala za to.
To se i dogodilo u ljeto 1995. kada je vojnom akcijom Oluja pometena srpska fašistička tvorevina tzv. SAO Krajina, a Hrvatska postala slobodna država.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
