13. lipnja sveti Antun Padovanski – koju je njegovu molitvu Alojzije Stepinac svaki dan molio u Lepoglavi?

zupajastrebarsko.hr

“Evo Križa Gospodnjega, bježite stranke protivnikove! Pobijedio je lav iz plemena Judina, korijen Davidov, Aleluja, Aleluja.”, riječi su svetog Antuna Padovanskog koje je blaženi Alojzije Stepinac obvezno izgovarao svakog dana, u ćeliji zatvora, vjerom obraćajući se Bogu za Hrvatsku, Crkvu i narod i zaštitu od sila zla koje su se nadvile nakon 1945. godine.

Najbrže je kanonizirani svetac u povijesti Crkve, nakon 11 mjeseci poslije smrti! Iako je umro sa 35 godina, ostavio je tako trajan i duboki trag na čovječanstvo da i nakon 900 godina se čini kao da je živ!

Taj sjajni propovjednik, učena i umna duša, te nadasve čovjek vjere „koja i brda premješta“ još za života, je poput svetog Ilije Starom Zavjetu, uskrisivao mrtve, ispijao svjesno otrov, ozdravljao slijepe, propovijedao životinjama koje su ga slušale, tješio slabe i siromašne.

Umro je blaženom smrću gledajući Isusa, utjelovljenog Gospodina kao malo ljudsko dijete, kako sjaji i svijetli neopisivim sjajem! Tako je završio život ovog nezaboravnog sveca Katoličke Crkve i ljudskog roda.

Umro je u Padovi, kanoniziran je (proglašen svetim) za manje od godinu dana!

Čudesa odmah nakon njegove smrti postala su veoma brojna. Ona su dokumentirana, a 53 ih je opisan u knjizi “Život sv. Antuna – Assidua”, što je pročitano i pred Papom Grgurom IX. On je poznavao, volio i propovijedao Riječ Božju izvanredno. Proglašen je Doktorom Crkve 1946. kao DOKTOR EVANGELICUS od strane pape Pija XII.

Samo je 33 sveca Katoličke crkve počašćeno ovom titulom.

Crkva ga je proglasila naučiteljem zbog njegove jake čežnje i oduševljenja za širenjem Evanđelja i života po poruci Božje riječi.

“Kada Duh Sveti zahvati dušu, On je ispunjava svojim plamenom i daje da zahvata i druge” – sv. Antun

 

Sveti Antun Padovanski – trepet zlih duhova

“Evo Križa Gospodnjega, bježite stranke protivnikove! Pobijedio je lav iz plemena Judina, korijen Davidov, Aleluja, Aleluja.”, riječi su svetog Antuna Padovanskog koje je blaženi Alojzije Stepinac obavezno izgovarao svakog dana, posebno u ćeliji zatvora, vjerom obraćajući se Bogu za Hrvatsku, Crkvu i narod i zaštitu od sila zla koje su se nadvile nakon 1945.

To su riječi s pomoću kojih je sveti Antun s uspjehom odbijao nasrtaje zla duha. Ove poznate zazive sv. Antuna neki ljudi nose sa sobom, tražeći zaštitu od sila zla. Običaj nošenja i moljenja dolazi iz Portugala. Tamo je jedna žena bila napastovana mišlju o samoubojstvu – željela se baciti u rijeku i utopiti se. Na putu da to i učini zastala je pred franjevačkom kapelom da se pomoli pred kipom svetog Antuna. Tijekom molitve zaspe i vidje svetog Antuna kako je oslobađa tog poremećenog stanja uma. Probudivši se nađe pored sebe pisamce koje joj je dao sveti Antun upravo s ovim riječima zaziva. Original ovog pisma čuva se s kraljevskim blagom Portugala.

Sam sveti Antun iskusio je, poput Isusa, borbu s sotonom koji ga je pokušao zadaviti. Stari fratarski zapis kaže da ga je Antun otjerao prizivajući Marijinu pomoć i čineći znak križa.

Riječi ovog Antunovog zaziva, kojeg je molio Alojzije Stepinac u zatvoru u Lepoglavi, papa Siksto V. uklesao je u obelisk koji je postavio na sredinu trga pred Bazilikom sv. Petra u Rimu.

 

Izvor: narod.hr