13. listopada 1991. pokolj u Širokoj Kuli – sud u Srbiji osudio zločinca kojega je sud u Hrvatskoj amnestirao i oslobodio!

Pokolj nad 34 Hrvata u Širokoj Kuli počinili su domaći Srbi iz Gospića i okolice, a u pokolju ubijene su cijele obitelji Nikšić i Rakić.  Što su DORH i država Hrvatska učinili u ovih 27 godina da se počinitelji ovog strašnog zločina privedu pravdi?

Gotovo ništa, posebno stoga jer je monstrum i zločinac Čedo Budisavljević koji je u Beogradu 2013. dobio 13 godina zatvora za zločin nad srpskom obitelji Rakić iz Široke Kule, u Hrvatskoj 2001. godine odlukom suda  ne samo oslobođen i amnestiran!

Kao i mnogi slični njemu.

Danas 13. listopada navršeno je 27 strašnih godina od srpskog pokolja nad 34 kuljskih Hrvata, piše hkv.hr. Taj  pokolj u Širokoj Kuli i zaseoku Vukavi izvršili su gospićki Srbi, sumještani i susjedi žrtava.

Osim same nasilne smrti ovih nevinih ljudi, ovdje se provlače dvije kozmičke strahote: prva je da je “krvnik-susjed” poznavao žrtvu i gledao joj je mirno u oči i ubijai. Druga, još strašnija strahota od takove smrti je činjenica da su ih mrtve poredali pored ceste i zvali “sladoledare” (promatrače međunarodne zajednice op.), tvrdeći da su to Srbi ubijeni od Hrvata.

To su okupatori radili često, od Dunava do Dubrovnika – žrtve pokolja su izmišljali ili su svoje pokolje pripisivali Hrvatima.

Ono što treba jasno reći, pokolj nisu izvršili nikakvi “uvezeni četnici iz Srbije”, niti JNA nego domaći Srbi – susjedi nesretnih žrtava iz same Široke Kule ili iz Bunića, i to nad bespomoćnim stanovnicima tih sela, starcima, ženama i djecom, nad onima koji nisu mogli pobjeći, ili nisu htjeli ne vjerujući da im susjedi mogu učiniti zločin, koji nadilazi svaku maštu i nadvisuje svaku okrutnost.

Hrvati Široke Kule – stradanja od partizana i četnika

Hrvati Široke Kule su već prije prolazili kalvarije od svojih pravoslavnih susjeda, piše hkv.hr

Za austrijskih vremena ti pravoslavci su bili povlašteni, a te povlastice bile su još veće u vrijeme karađorđevićevske Jugoslavije, kada su isključivo oni bili žandari ili su radili u ostalim državnim službama. Premlaćivanje i ubijanje Hrvata Široke Kule i Gospića je postala u prvoj Jugoslaviji opća pojava, što je posebno eskaliralo nakon napada na žandamerijsku postaju u Brušanima 1932. godine. Žandari su vršili masovne pretrese hrvatskih kuća, premlaćivali i ubijali Hrvate. Gotovo svi odrasli Hrvati su morali predati oružje, kojega nisu imali niti za lov, te su morali kupovati stare lovačke puške od susjeda Srba, a nakon toga predavati ih srbijanskim (jugoslavenskim) vlastima.

Raspad prve Jugoslavije i stvaranje neovisne Hrvatske, lički Hrvati su dočekali s olakšanjem.

Prvi zločini u Lici, uopće, dogodili oko 12. travnja 1941. godine u okolici Podlapače, a počinili su ih domaći lički Srbi. Žandarmerijski narednik Drakulić podijelio je 200 pušaka Srbima koji su njima već 12. travnja 1941. počeli čistku ličke doline od Gračaca do Gospića.

Mora se znati da se ustaška vojnica formirala tek početkom srpnja 1941., dakle zločinima Srba nad Hrvatima u prvim danima NDH nisu bili povod nikakvi ustaški pokolji ili slične stvari. Srpski gerilci se uskoro dijele na dvije vojske, obadvije dominantne srpske: na četnike i partizane. Razlika je bila u odnosu prema Talijanima, iako su Talijani poprilično pomagali i partizane, te u tome što je u srpskim partizanima ipak od početka bilo nešto Hrvata komunista.

Tako 1941. počinje četničko-partizanski (“četokomunistički”, onovremeni termin) pokolj i u Širokoj Kuli, iz koje će se gotovo sav hrvatski živalj otići u progonstvo, u Gospić i Perušić. Sve hrvatske kuće u Širokoj Kuli su opljačkane i zapaljene, crkva Svetog Mate (izgrađena 1705.) je već 1942. zapaljena i uništena. Crkveno kamenje je 1948. bilo upotrijebljeno za gradnju zadružne štale, kao i u mnogim mjestima u Lici gdje su katioličke crkve srušene ili pretvorene u štale ili magazine za municiju.

Za vrijeme toga rata, u Širokoj Kuli (i neposredno poslije u miru) poginulo je i ubijeno 137 Hrvata. Ono što upada u oči je da su susjedi Srbi i tada hvatali žive ljude i odvodili u srpska sela (Divoselo, Bunić, Počitelj, Vrebac, Medak, Kozjan itd.) gdje su te ljude mučili i masakrirali, i gdje im se gubi svaki trag.

To se ponovilo i u ovome posljednjem ratu.

Dolazi 1945. i u Gospić ulazi zloglasna koljačka skupina partizana 26. divizija NOVJ, sastavljena velikim dijelom od dalmatinskih Hrvata (koji su kasnije počinili velike zločine u Kočevskom Rogu i okolici Ljubljane). U gradu Gospiću i okolicu počinje krvavi ples. Na desetine i desetine starijih i mlađih muškaraca su partizani odvodili i bacali u “jame bezdanke”, jednu pored Donjeg Lapca (žrtve čije kosti je vođa Srba Jovan Rašković brojao kao srpske) i drugu pored Ogulina.

Kasnije su ubijene Hrvate i žrtve partizanskog terora u jamama, komunisti često pripisivali vojsci NDH.

Preživjeli Hrvati su se nekako vratili u Kulu, za razliku od Hrvata obližnjih Udbine i Boričevca koji su bili godinama lovina komunista, obnovili kuće i u strahu nastavili živjeti. Mnogi su se odselili u Zagreb ili u inozemstvo. Početkom pedesetih komunisti su im oduzeli plodnu zemlju u Ličkom Osiku i osnovali vojnu tvornicu “MOL” u kojoj za Hrvate gotovo nije bilo mjesta, bolje rečeno, bilo je sporadično.

Izbori 1990. i opet ista stvar, iz Korenice vođa Srba Rašković prijeti Hrvatima Široke Kule!

Kuljani znaju da su Srbi naoružani, znaju da će domaći opet udariti bez milosti. I dogodilo se. A pomoći ni otkuda. Oni koji su mogli, pobjegli su u Gospić ili Zagreb, oni koji su ostali mučki su pobijeni.

Najmlađa žrtva pokolja u Kuli Verica Nikšić je imala 13 godina, a najstarija Ivan Orešković 96 godina. Ubijeno je i troje djece srpsko-hrvatske obitelji Rakić, tri mlada života stara tek 23 do 28 godina.

Kakve su to zvijeri mogle učiniti!

Ubojica Čedo Budisavljević amnestiran 2001. na sudu u Hrvatskoj!

No, najzanimljivije je da je hrvatsko pravosuđe kolovođu ubojstava u Širokoj Kuli imalo u svojim rukama. Vjerovali ili ne, ubojica Čedo Budisavljević je oslobođen i pušten iz zatvora u Gospiću, a desetak godina kasnije biva presuđen za zločin u Širokoj Kuli u Beogradu!

To je posljedica opće amnestije u Hrvatskoj nakon Oluje.

Naime, sudac u Gospiću (Pavle Rukavina) je 16. siječnja 2001., za vrijeme vlade Ivice Račana, oslobodio optužbe počinitelje zločina, Čedu Budisavljevića i njegove drugove, piše hkv.hr, te prinosi slijedeći spis i izvadak iz presude:

Poslovni broj : Kio-90/96-18

Republika Hrvatska
Rješenje

Istražni sudac Županijskog suda u Gospiću, Pavao Rukavina, u istražnom postupku protiv okrivljenog I. Budisavljevća Čede iz Ličkog Osika, Proleterska 8 i drugova zbog kaznenog djela iz čl. 142 KZ, rješavajući povodom podneska Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću broj DO_K-4/00 od 11. siječnja 2001. godine, a temeljem članka ZKP, dana 16. siječnja 2001. godine

r i j e š i o je

O B U S T A V LJ A   S E    istraga protiv:

6. okr. BUDISAVLJEVIĆA ČEDE, sina Blagoja, r. 06.01. 1966. u Gospiću, s prebivalištem u Ličkom Osiku, Proleterska 8, Srbina, državljnina RH,
7. okr. POTKONJAKA ISE, sina Branka, r. 04.10.1944. u Ornicama-Gospić, s prebivalištem u Ličkom Osiku, N.Tesle 26, Srbina, državljnina RH,

III. okr. MARIĆ DANILA, sina Nikole, r. 06.09.1939. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli, kbr. 143, Srbina, državljnina RH,

1. okr. ODANOVIĆA BOGDANA, sina Milana, r. 01.01.1957. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 126, Srbina, državljnina RH,
2. okr. RADMANOVIĆA MILORADA, sina Nikole, r. 06.05.1957. u Karlovcu s prebivalištem Ličkom Osiku, N.Tesle 26, Srbina, državljnina RH,
3. okr. KOVAČA BRANKA, sina Luke, r. 16.04.1943. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 25, Srbina, državljnina RH,

VII. okr. KNEŽEVIĆA STEVE, sina Bože, r. 17.06.1955. u Gospiću s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 195, Srbina, državljnina RH,

VIII. okr. LOVRIĆA DANE, sina Nikole, r. 07.11.1928. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. bb., Srbina, državljnina RH,

7. okr. UZELAC NIKOLE, sina Dane, r. 07.01.1956. u Širokoj Kuli, s prebivalištem u Š.Kuli kbr. 64, Srbina, državljnina RH,
   itd. do broja

LXXXII. LOVRIĆ MILANA sina Jove, r. 1.11.1951. u Širokoj Kuli s
preb. u L. Osiku D.Rakića 42, Srbin, drž. RH,

…da bi tijekom 1991. pa nadalje na području na području Novog Ličkog Osika i Široke Kule, prema predhodnom dogovoru da silom odvoje to područje i druge dijelove grada Gospića od RH i da tu osnuju svoje organe vlasti i to područje pripoje SAO Krajini, formirali paravojne jedinice te preuzeli i podijelili naoružanje kojim su učestvovali u napadima na L.Osik, Š.Kulu i grad Gospić na način da su bez izbora pucali iz različitog art. oružja unatoč tomu što su znali da tu žive civili… tim su sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena protiv Ustavnog ustrojstva i sigurnosti RH, pa bi time počinili kazneno djelo protiv RH, oruž. pob. u čl. 142 KZ

Obrazloženje

Rješenjem istražnog suca određeno je provođenje istrage protiv Čede Budisavljevića i drugova zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz čl. 120 st. 1 OKZ RH.

Tijekom istražnog postupka, državni odvjetnik je svojim podneskom, u odnosu na sve okrivljene, a ukupno ih je 82 komada, PROMIJENIO ČINJENIČNI OPIS i pravnu kvalifikaciju djela te sada optužene tereti za kazneno djelo ORUŽANE POBUNE iz čl. 142 KZ.

Prema Zakonu o općem oprostu (NN- 80/96) čl. 1 Zakona, daje se OPĆI OPROST OD KAZNENOG PROGONA I POSTUPKA POČINJENIH KAZNENIH DJELA U AGRESIJI, ORUŽANOJ POBUNI ILI ORUŽANIM SUKOBIMA U rh, U RAZDOBLJU OD 17. AUGUSTA DO 23. AUGUSTA 1996.. godine. Prema optužbi, okrivljenici su počinili kazneno djelo 1991. godine, dakle u periodu koji je obuhvaćen Zakonom o oprostu.

U smislu članka 2 stavka 2 Zakona o općem oprostu ukoliko je kazneni postupak POKRENUT, u ovom slučaju je pokrenut jer je doeoseno rješenje o provođenju istrage, obustavit će se po službenoj dužnosti.

Kako svi okrivljenici podliježu Zakonu o općem oprostu, protiv njih je kazneni postupak obustavljen, kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Gospiću, dne 16. siječnja 2001.

Istražni sudac: Pavle Rukavina

I sada ono smo već napisali, a što je zastrašujuće za žrtve Široke Kule: taj isti Čedo Budisavljević koji je amnestiran 2001. godine u Hrvatskoj, osuđen je kasnije u Srbiji za zločin u Širokoj Kuli!

Ali samo za zločin nad peteročlanom srpskom obitelji Rakić, dok mu se za ubojstva nad Hrvatima nije sudilo.

Naime, dana 16. ožujka 2012. u Beogradu objavljena je prvostupanjska presuda kojom su optuženici proglašeni krivima. Optuženicima za zločin u Širokoj Kuli i ubojstvo obitelji Rakić Čedi Budisavljeviću i Mirku Malinoviću izrečene su kazne zatvoru u trajanju od po 12 godina, a optuženicima Milanu Bogunoviću i Bogdanu Gruičiću kazne zatvora u trajanju od po 10 godina.

U noći između 20. i 21. listopada 1991., navodi se u presudi, optuženi su prvo ubili majku Luciju Rakić, hrvatske nacionalnosti, i potom zapalili njeno tijelo i vikendicu. Nekoliko dana kasnije su ubili i ostale članove obitelji Rakić: oca Maneta srpske nacionalnosti, te djecu Dragana, Milovana i Radmilu, dvojicu mladića i djevojku starih svega 25, 28 i 23 godine. Njih su zločinci odvezli do kraške jame “Golubnjača”, usmrtili ih hicem iz vatrenog oružja i potom bacili u jamu.

Optuženom Čedi Budisavljević sud u Beogradu je godinu dana kasnije povećao kaznu na 13 godina zatvora, a Bogdan Grujičić smanjio na osam godina zatvora, dok je optuženima Mirku Malinoviću i Milanu Bogunoviću potvrđeno 12, odnosno 10 godina zatvora.

A ostale žrtve Široke Kule, brojni Hrvati među kojima i 13-godišnja djevojčica Verica Nikšić, još uvijek nakon 27 godina u svojoj Hrvatskoj, gdje su svi Kuljani ubijeni na svom kućnom pragu, čekaju pravdu koje nema i nema…

Objavljujemo apel pravosuđu Hrvatske i vlastima koji su preživjeli Kuljani i obitelji žrtava uputili još prije 6 godina (čak 21 godinu nakon pokolja!) i “traženje da pravna država prestane manipulirati žrtvama Široke Kule”.

Poslušajte pažljivo zahtjev obitelji žrtava!