Masakr u Voćinu, selu na Papuku u blizini Slatine, zaprepastije je hrvatsku javnost i svijet. Većina prethodinih zvjerstava srpske vojske nije bila snimljena kamerama, ali ovaj masakr desetina civila je snimila je kamera jer je Hrvatska vojska ušla u selo nakon samog pokolja.
Ulazak Hrvatske vojske u Voćin značio je za osloboditelje susret sa slikom koju neće nikada zaboraviti: u zapaljenom i srušenom gradiću, uz porušeno najveće marijanskog svetište katolika zapadne Slavonije, na ulicama mjesta ležali su razbacani masakrirani leševi žene, djeca i staraca. Sa njima je ušla i ekipa HTV, pa je to bilo jedno od rijetkih „svježih“ svjedočanstava brojnih pokolja srpske vojske diljem Hrvatske. Stravični prizori otišli su i u svijet.
U tom nadaleko poznatom masakru i kulturocidu srpske su snage ubile između najmanje 60 hrvatskih civila u Voćinu. Povijesno zdanje crkve i svetišta Hrvata Zapadne Slavonije i šire (koja je bila spomenik kulturne baštine I. reda) razorili su eksplozivom do temelja.
Prema izvješću Amnesty Internationala, srbijanske paravojne postrojbe, među njima Šešeljevi “Beli orlovi” i “četnici” su prije povlačenja ubili najmanje 42 Hrvata, među njima i žene i starce, u mjestima Voćin i Hum. Kada su napuštali Voćin, u noći 13. prosinca 1991. uništili su hrvatske kuće i eksplozivom razorili mjesnu katoličku crkvu staru preko 500 godina, u kojoj su bogohulno poput njihovih djedova 1945., skladištili oružje.
Prema izvješćima, još 20-ak Hrvata u susjednim selima (Bokanama,Kraškoviću, Miokovićevu i Zvečevu) također je ubijeno bez milosti.
Dvije žrtve, bračni par, nađeni su vezani lancima i zapaljeni. Velik broj žrtava ubijen je motornom pilom, noževima, sjekirama i drugim oružjem. Jedini nehrvat, žrtva masakra, bio je 77-godišnji Srbin S.N. koji je pokušao intervenirati da se zaustavi pokolj Hrvata. On je bio mučen, a zatim na smrt pretučen.
Valja napomenuti da je jedna od žrtava bio S.N., 77-godišnji Srbin, koji je prema izvještaju za autopsiju preminuo od krvarenja. Mjesni svečenik je izjavio da je on poginuo u pokušaju da zaštiti svoje hrvatske susjede.
Mještani su novinarima izjavili da su odnosi sa Srbima u tom kraju bili dobri te da prva tri mjeseca nakon što su Srbi samovoljno preuzeli vlast u Voćinu nisu puno patili. No situacija se dramatično pogoršala kada su stigli četnici iz Srbije koji su počeli terorizirati Hrvate i tjerati ih na prisilni rad.
Zgrožen onime što je vidio u Voćinu, dr. Jerry Blaskovich iz Kalifornije, voditelj liječničke forenzičarske ekipe koja je istražila zločin, posvetio je veći dio svojeg slobodnog vremena da bi preko medija upoznao prije svega američku javnost sa stvarnim stanjem rata u Hrvatskoj, o kojem su vodeći američki mediji pod utjecajem srpske propagande prenosili iskrivljenu sliku.
Uvid u zatečeno stanje u Voćinu imao je i američki senator Frank McCloskey pa su članovi američkog Kongresa dobili istinito izvješće iz prve ruke. Senator McCloskey nakon uviđaja u zločin u Voćinu koristio je riječ genocid da bi opisao djelovanje srpskih snaga u Hrvatskoj i kasnije u Bosni i Hercegovini i protivio se korištenju pojma građanski rat za srpsku agresiju, zbog čega je bilo došlo do nesuglasja između njega i članova njegove stranke, uključujući dužnosnike Clintonove Bijele kuće.
