(VIDEO) 16. kolovoza 1991. Pecki – neviđeni četnički masakr u herojskom selu petrinjske Banovine za koji nitko nije osuđen!

Foto: Roberta F., commons.wikimedia.org

Za taj zločin prvotno su osuđeni Nikola Radišević, Jovo Zubanović, Simo Plavljenić i Dušana Paunović, ali je sud ukinuo presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Glavna rasprava na Županijskom sudu u Sisku započela je 15. rujna 2009. godine. Nakon što je državno odvjetništvo odustalo o optužbe, sud je 07. siječnja 2010. obustavio kazneni postupak protiv Radiševića, Zubanovića, Plavljenića i Paunovića.

 

Pokolj u Pecki,zaseok Bjelovac, hrvatskom selu južno od ceste Petrinja-Glina, počinjen je početkom Domovinskog rata 16. kolovoza 1991. Počinili su ga četnici iz susjednih pravoslavnih sela Petrinje.

Ono što upada u oči je brutalnost kojom su se susjedi Srbi obračunali sa susjedima Hrvatima: iživljavali su se rezanjem noseva, prstiju, čupanjem srca iz grudnog koša…

 

Masakr u Peckom – što se dogodilo?

Nekoliko Hrvata, tri pričuvna policajca Republike Hrvatske i jedan civil, vratilo u dijelove sela, iz kojeg su otišli, da nahrane stoku. Selo je dijelom bilo napušteno, i nitko nije mogao hraniti blago. Pobunjeni Srbi iz okolnih mjesta su zarobili četvericu Hrvata.

Ubijeni su Stjepan Horvat, Đuro Horvat, Mato Horvat i Ivan Bugarin.

Nalazi medicinskih forenzičara su otkrili da su prvo ranjeni paljbom iz vatrenog oružja, zatim mučeni i konačno dokrajčeni sjekirama, kako su četnički krvnici znali često ubijati Hrvate na Banovini.

Naime, lvan Bugarin, Mato i Đuro Horvat su bili pričuvni policajci Republike Hrvatske u Petrinji, a Stjepan Horvat civil. On je ubijen u podrumu, a sa njim je bila i kći koja je čudom preživjela. Mato i Đuro Horvat kao i lvan Bugarin ubijeni su i masakrirani kod kuće Milana Horvata.

Mučeni su na neviđeno brutalan i ritualan način.

Mati Horvatu je odsječene sjekiron pola lica sjekirom, Đuri Horvatu nos i prsti jedne ruke, a lvanu Bugarinu odsječena je ruka.

To bandi nije bilo dosta, već su lvanu Bugarinu iz tijela izvadili srce.

Za taj zločin bili su osuđeni Nikola Radišević, Jovo Zubanović, Simo Plavljenić i Dušana Paunović, ali je sud ukinuo presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Glavna rasprava na Županijskom sudu u Sisku započela je 15. rujna 2009. godine.

Nakon što je državno odvjetništvo odustalo o optužbe, sud je 07. siječnja 2010. obustavio kazneni postupak protiv Radiševića, Zubanovića, Plavljenića i Paunovića.

Treba reći da su i dva dana ranije, 14. kolovoza 1991. srpski teroristi su napali obližnje Kraljevčane. Ubili su i masakrirali na sličan način desetero seljaka: pet starijih seljaka, tri starice i dvoje staraca, koji su ostali u selu. Oni su ostali u selu radi čuvanja stoke i kuća.

Sva hrvatska sela južno od ceste Petrinja-Glina u Domovinskom ratu proživjela su strahote od četnika, sastavljenih uglavnom od Srba iz susjednih sela. Veliki pokolji Hrvata bili su u mjestima: Graberje, Majske Poljane, Pecki, Pranjvor, Kraljevčani, Dragotinci, Joševica, Novo Selo Glinsko i mnoga druga mjesta okolice Petrinje i Gline.

Jedanko kao i u Drugom svjetskom ratu i nakon njega kada su četnici i partizani, osobito 1945. godine, počinili brojne zločine.

 

Srpska vojska poznata po ritualnim ubijanjima ranjenika i zarobljenika u svim ratovima

Ono što je manje poznato da je srpska vojska još od Balkanskih ratova bila poznata po brutalnostima koje civilizirani čovjek ne može ni zamisliti, a to je šokiralo novinare iz Zapadne Europe kada su vidjeli masakrirana tijela Albanaca na Kosovu i u Makedoniji: odrezani nosevi, odsječene ruke i noge, kopanje očiju, rezanje ušiju, mučenje noževima, deranje kože, nabijanje na ražanj i dr. bila je redovita pojava.

Vardarom su plivale stotine masakriranih Albanaca, bio je crven od krvi, baš kao i Drina u Foči i Goraždu 1941.godine. Frapantne sličnosti ponašanja obrasca načina ubijanja zarobljenika od strane srpske vojske nisu slučajna. Sjetimo se samo Vukovara i Srebrenice

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Primjera radi, bečki publicista Leo Frojndlih (Leo Freundlich), koji je prikupljene izvještaje o srpskim ratnim zločinima iz europske štampe objavio u knjizi Albanska Golgota, navodi da su masakri vršeni jedan za drugim otkad je srpska vojska prešla granicu i zaposjela zemlje naseljene Albancima. On zaključuje da su zločini srpske vojske i četničkih odreda uglavnom bili usmjereni protiv muslimana i katolika novoosvojenih oblasti koje bile pod turskom vlašću. Dolaskom srpske vojske počinju masakri i etnički čišćenje, i tako u svakom ratu 20. stoljeća bez iznimke.

Tu praksu, gotovo ritualnog ubijanja, srpska vojska i ustanici koristili su u masakri ma 1941. u Srbu, Drvaru, Grahovu, Krnjeuši, Goraždu, Foči, Rami, Vrgorcu i drugdje, gdje je dolazilo do ritaulnih ubijanja Hrvata katolika i muslimana. Tu krvoločnu praksu ritualnog ubijanja su nastavili i paritznai 1945. godine, a posebno su se isticali bosanski partizani u koje je prešao veliki broj četnika, koji su bili najveći koljači u Teznom i na stratištima diljem Slovenije.

A tako je bilo kako vidimo i u Domovinskom ratu.

Ono što žalosti da takve vijesti i takvi masakri, kao ovaj u Peckom, ostaju potpuno nepoznati, a krivci i krvnici – nekažnjeni. Je li to slučajno, pošto se radi o opetovanim primjerima teških zločina od Vukovara preko Petrinje do Škabrnje, nije teško zaključiti?

 

Branitelji Peckog i Hrastovice – ne zaboravimo naše junake i mučenike!

Selo Pecki je i povijesno mjesto Domovinskog rata u petrinjskoj Banovini jer ga je 25. kolovoza 1991., pred sam pad koji je bio nekoliko dana kasnije, posjetio dr. Franjo Tuđman. Tamo je nakon obilaska u zgrade napadnute policijske postaje i razgovorao s herojima Peckog, njegovim braniteljima, na središnjem trgu.

Nakon što su s pomoću tenkova srpski pobunjenici u srpnju 1991. zauzeli hrvatska sela petrinjskog kraja: Hrvatski Čuntić, Prnjavor Čuntićki, Kraljevčane i Dragotince, a time i cijelu Zrinsku goru, slijedio je pokolj hrvatskog stanovništva koje nije htjelo poći u zbjeg.

Ratoborni oficir JNA Stanko Letić pred kamerama je bahato objašnjavao da je „odmazda nad ustašama“ počinjena da se pokaže moć nakon neuspjeha JNA u Sloveniji. Ustvari bio je to prvi korak u osvajanju Petrinje, pri čemu je nekoliko nastanjenih hrvatskih sela bilo zapreka koju je valjalo ukloniti. Nakon toga crta obrane Petrinje uspostavljena je u selima Pecki i Hrastovica.

Ta dva sela su herojska mjesta Domovinskog rata gdje su gardisti i domaći ljudi velikom hrabrošću branili svoje domove.

Herojska obrana Peckog prestala je 8. rujna 1991. kada četnici ulaze u mjesto, a Hrastovica 10. rujna. Nešto kasnije, zločinačka JNA na čelu s potpukovnikom Tarbukom, ulazi u Petrinju, počinivši brojne masakre nad zarobljenim gardistima i civilima.

U obrani Petrinje, te okolnih mjesta, ubijeno je 589 osoba, branitelja i civila, a čak 77 Hrvata civila i 12 branitelja vodi se nestalim u ratnim djelovanjima pakla Petrinje koje su prošli starosjedioci Hrvati 1991. godine.

Naime, Pecki, Hrastovica i Petrinja trebali su postati dio Velike Srbije, kako je galamio u obližnjoj Glini današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Ali se prevario jer nije znao da je na drugoj strani veliko hrvatsko ratničko srce!

 

Banovinu, središte ratnih djelovanja i pokolja Hrvata, krajem kolovoza 1991. posjetio je predsjednik dr. Franjo Tuđman:

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Izvor: narod.hr