Svi se sjećamo velikog entuzijazma koji je vladao početkom informatičkog doba. Smatralo se kako će pristupačnost čitavog fundus znanja svakom čovjeku otvoriti vrata razvoju ljudske civilizacije u dotad neslućenim razmjerima. Znanje više neće biti rezervirano samo za stručnjake, već samo na jedan klik udaljeno od svakog i na svakom mjestu. Demokratizacija znanja oslobodit će genija u svakom od nas, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Ništa od toga nije se dogodilo
Sada, nakon samo par desetljeća od tih velikih nadanja, možemo zaključiti kako se ništa od toga nije dogodilo. Dapače, za to vrijeme kao da je presahlo i ono malo kreativnosti koja je krasila ljudsku vrstu. Generacije unazad imale su svoje Tesle i Einsteine, koji su otvarali čitave svjetove. Mi danas imamo Muska i Gatesa, koji nam nude Twitter i Facebook kao kakve genijalne izume naše generacije.
>Ristić: Politika igra na trenutni dojam, a nema odgovor na to što dolazi dan poslije
Kreativnost i demokracija izgleda nikako ne idu zajedno. Ako bacimo oko na popularnu kulturu, doći ćemo do istog zaključka. Današnji filmovi ili glazba svakako su produkcijski savršeniji, ali su po novini ideja i stilova daleko ispod ostvarenja pop kulture par generacija unazad. Današnja umjetnost ide u bizarno u bezglavoj potrazi za originalnošću. Kultura kao da grebe po dnu dok tehnologija deseže svoj vrhunac.
A što tek reći za kulturu u onome što nazivamo javni prostor? Promatrajući današnje javne rasprave i političku kulturu na Zapadu, neminovno padaju na pamet usporedbe sa Sovjetskim Savezom. Tako je u kolijevci modernog parlamentarizma čovjek završio u zatvoru zbog izjave da stranci ubijaju djecu u školama. U kolijevci demokracije se dotle namještenim sudskim procesima uništavaju životi istaknutih disidenata.
Nestankok komunizma i demokracija je doživjela kolaps
Demokratizacija javnog prostora i informacija kao da vode u najcrnji autoritarizam i represiju onih koji se drznu misliti drukčije. Putin je jednom rekao kako je kraj hladnog rata bio katastrofa. To je svakako važilo za Rusiju kojoj je trebala čitava generacija da se iščupa iz kaosa. Ali to, izgleda još više važilo za demokratski Zapad, koji je dotad mnogima služio kao uzor. Nestankom komunizma i demokracija je doživjela kolaps.
Internet je pobudio nadu kako će otvoriti vrata budućnosti, ali danas svjedočimo tome kako to otvaranje, u stvari, predstavlja survavanje nazad u prošlost. Jedan od razloga tome je to što je puno lakše uzeti nešto s polica dostupnoga znanja, nego zastati i razmisliti malo o onome što se događa. Naši su umovi, tako, postali zacementirani u muzeološku prošlost, odakle uzimamo gotove rješenja za nove probleme.
>Ristić: Sveopća blamaža ateističke dogme na Olimpijadi možda je bila i potrebna
Internet je mrtvo znanje
To zatvaranje u prošlost gotovih rješenja može biti i razlog za bizarnost kulture koju danas stvaramo. Uzmimo za primjer tzv. woke-kulturu. Ako s jedne strane živimo u kulturi u kojoj je autentičnost prvi imperativ, s druge strane nam internet otkriva kako prave autentičnosti nema jer je već netko prije nas bio autentičan na naš način. Što onda preostaje čovjeku nego da pomiješa sve rodove i vrste i izmisli potpuno nova pravila?
Sve u svemu, internet revolucija se može pokazati prije kao ćor-sokak evolucije i pad čovječanstva u goru prošlost, nego što bi mogla biti obećanje bolje budućnosti. Kaže se kako prošlost služi pametnima da uče iz tuđih pogrešaka. Inače je ona od male koristi. Prošlost treba biti inspiracija za djelovanje, a ne breme nataloženog znanja. Nagomilano znanje iz prošlosti onda postaje poput psihološkog zatvora.
Velika književnost je već opisala kako čovjek lako postaje rob vlastitih bitaka iz prošlosti. Prošlost može zatvoriti pristup sadašnjosti. Možda je rješenje odbaciti i takvu sadašnjost i prošlost koja ju je stvorila. Internet je to mrtvo znanje koje nas zatvara za djelovanje.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
