Četnički pokolji za vrijeme Drugog svjetskog rata najviše su pogodili srednju Dalmaciju, prostor od Šibenika do Makarske i njihovo zaleđe. To nije bilo nimalo slučajno, već je to bio dio strateškog plana napravljenog u Srbiji s ciljem nestanka Hrvata s tih područja. Kao što nije slučajno glavni četnički štab bio u Splitu (tada pod Italijom).
Što je u stvari bilo u pitanju?
Malo ljudi zna za veliki četnički pokolj Hrvata koji se dogodio na teritoriju NDH u Dugopolju iznad grada Splita. Zločin je počeo 2. listopada 1942. i trajao je danima. O zločinu je vlasti NDH izvijestio iz Mravinaca (Split) don Mijo Marović dana 19. listopada 1942. godine. U četničkom pokolju u Dugopolju i Kotlenicama ubijeno je 32 Hrvata na najzvjerskije moguće načine: bacanjem u vatru, kopanjem očiju na živo, razbijanjem lubanje, vađenjem srca i dr.
Četnici su u Dugopolju ubijali i djecu: ubili dječaka od 5 godina i djevojčicu od 3 godine.
Zašto su četnici najviše u Hrvatskoj ubijali u zaleđu Splita?
Četnički pokolji u Dalmaciji događali su se najviše u trokutu Šibenik-Sinj-Makarska, na čijem je području živjelo gotovo kompaktno hrvatsko stanovništvo. Premda su četnici ubijali i u drugim dijelovima Hrvatske (Lika, Banovina, sjeverna Dalmacija), strateško mjesto pokolja bio je upravo ovaj dio s naglaskom na zaleđu Splita (Dugopolje, Omiš, Vrgorac, Imotski, Bitelić, Kijevo, sela šibenskog i skradinskog zaleđa, zabiokovska sela, kasnije u selima oko Mosora i Kamešnice pod zapovjedništvom Nijemaca).
To nije bilo nimalo slučajno.
Potvrđuje to da je dobar dio pokolja u ovom dijelu Hrvatske napravljen od strane četnika iz istočne Hercegovine, koji su trebali proći više od 100 kilometara do ovog kraja da bi klali u okolici Splita.
Radilo se o tome da namjera bila da se istrijebi kompaktno hrvatsko stanovništvo na tom području. Naime, četnička taktika bila je jednaka onoj Srbije: u svakom ratu sačuvati što više svog stanovništva, a protjerati ili ubiti “protivničko” ono koje si stavio kao neprijateljski cilj ostvarivanju velikosrpskih ciljeva.
Četnici su radili isto u NDH Domovinskom ratu – strategijska ubijanja i etnička čišćenja.
Srbijanska imperijalna taktika bitno se razlikuje od britanske
To je dio svake imperijalne politike Srbije, pa je tako bilo i u Domovinskom ratu, pa i danas.
No, Srbija ne provodi imperijalnu politiku kao recimo Velika Britanija. Dok je Velika Britanija nastojala sačuvati domicilno stanovništvo i upregnuti ga na razne načine u svoje imperijalne i kolonijalne interes, Srbija nastoji potpuno istrijebiti i uništiti ne-srpsko stanovništvo (dokaz su genocid u Hrvatskoj, BiH i Kosovu u posljednjem ratu). Ono što nije učinila pritiscima, zatvorima, propagandom u mirnodopsko vrijeme (obje Jugoslavije npr.), u ratno vrijeme čini kroz sustavne pokolje i protjerivanja. Zato su sustavni pokolji u NDH, kao i etnička čišćenja, uvijek zahvaćala stanovništvo koje je smatrano neprijateljskim i nepoželjnim za njihove ciljeve. To su u vrijeme NDH bili Hrvati i muslimani, a u posljednjem Domovinskom ratu u Hrvatskoj Hrvati, a u BiH ponovno Hrvati i muslimani.
Tako pokolji najviše pogađaju upravo ona područja za koje četnici dobe instrukcije i upute da izvrše kompletno ubijanje i protjerivanje (genocid). U vrijeme Drugog svjetskog rata ciljano mjesto najvećih pokolja je bila granica na Drini gdje je ubijeno desetine tisuća muslimana koji su bili etnička smetnja i „tampon zona“ spajanju Srbije i Bosne.
U današnjoj Hrvatskoj, koja je tada sa BiH bila dio NDH, to je bilo zaleđe Splita koje je bilo šaka u oko četnicima.
Tu su živjeli Hrvati, dok je u zaleđu Zadra i Šibenika živjelo relativno mnogo Srba, kao i u zaleđu Dubrovnika, pa su tu situaciju smatrali lakše rješivom u svako vrijeme. Zbog toga je prvi cilj bio poubijati ili istjerati Hrvate iz onih područja gdje su bili većina. Pošto su četnici u NDH bili praktički gerilska vojska, ali s najvećom potporom fašista Talijana, njihovi zločini su tada bili ograničeni na upade i pokolje Hrvata. Time su stvarali strateške pozicije za kraj rata, kada su čekali veliku priliku za obračun.
Dobrim dijelom to su i napravili završetkom rata kroz sustavne partizanske pokolje 1945. godine, uz pomoć hrvatskih boljševika i koljača s petokrakom na glavi.
Sličnosti četničkih pokolja u NDH i Domovinskom ratu
U Domovinskom ratu je situacija bila bitno drugačija: tu četnici nisu gerilska vojska kao u NDH, već su od početka organizirali svoju vlast na velikom dijelu teritorija kroz tzv. SAO Krajinu. Tu su od početka uz, snagu oružja i JNA, zauzeli velike dijelove Hrvatske, pa nisu imali potrebe za gerilskim djelovanjem kao u NDH. Na području koje su četnici okupirali 1991. godine sustavno su ubijali, protjerivali i palili hrvatska sela, jer je to bila idealna prilika da ostvare svoje patološke i umobolne ciljeve stare 150 godina. Sada su 1991. svoju agresiju i mržnju bacili najviše na istočnu Slavoniju i granicu sa Srbijom, pokoljima jednakim onima uz Drinu u Drugom svjetskom ratu. Trebalo je jednostavno izbrisati Hrvate s tog područja, a time i etničku granicu koja se poklapala s državnom. Isto su napravili u BiH 1992. uz granicu sa Srbijom.
Zato su pokolji u Domovinskom ratu najviše pogodli istočnu Slavoniju i istočnu Bosnu – bio je to zločin brisanja i uništenja nesrpskog stanovništva za neke buduće granice sa stvarnih državnih granica (koje su još definirale i dvije velike rijeke Dunav i Drina).
Sve to dokazuje da je djelovanje četnika i srpskih vojnih formacija itekako organizirano, ciljano i svrhovito. Pogonsko gorivo zločinima je uvijek zastrašivanje, širenje ideologije o ugroženosti Srba, genocidnoj naravi Hrvata i eto onoga što se dogodilo Hrvatima već više puta.
Zapamtimo: četništvo i velikosrpstvo je izvrsno organiziran pokret na svim razinama koje nikada ne miruje, već uvijek stvara povoljne pozicije za ratno vrijeme kada krenu u krvave i ciljane pohode.
I ne zaboravimo da su u Jugoslaviji ovi četnički zločini namjerno prešućivani ili stavljani na margine, dok su zločini NDH bili hipertrofirani do službene brojke i razine 700.000 ubijenih Srba samo u Jasenovcu i čak 1.500.000 ubijenih Srba u cijeloj NDH.
I to nije bilo slučajno, već je bio dio ciljane srbijanske propagandne mašinerije prikazivanja Hrvata kao fašistoidnog naroda (uz dužnu počast svim ubijenima u Drugom svjetskom ratu).
Ta srbijanska propaganda i agitrpop ostao je aktivan do današnjeg dana.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
