Danas slavimo blagdan starozavjetnog proroka Joela. Stari Zavjet ima dvanaest malih proroka koji su veoma značajni i poznati u Svetom Pismu, na što nas i podsjeća liturgija u Crkvi tijekom godine. Saznali smo da naziv „mali proroci“ nisu dobili zbog njihove manje važnosti, već zbog obujma u Bibliji onoga što je zapisano njihovom rukom.
Joel je prorok Duha Božjega. Prorok Joel djelovao je u vremenu između 800-500 pr. Kr. i on koristi prirodne nepogode da bi progovorio svome narodu. Njegov poziv je poseban i značajan, on nam želi reći da je potrebno „razderati“ svoja srca, a ne haljine što je bio običaj u Izrealu. Evo jednog lijepog poziva na pokajanje i obraćanje:
“Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali (Joel 2,13)”.
Nakon što se narod obratio Bogu, Bog se smilovao i šalje im obilje: “Šaljem vam, evo, žita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad više ne ću pustiti da budete na sramotu narodima“ (Joel 2,19-20). Pet puta se u knjizi spominje dolazak Dana Jahvina (Dan suda), koji predstavlja osudu neprijateljima i blagoslov Božjem narodu: “Kad dođe taj dan, kapat će gore moštom, iz bregova će brizgati mlijeko, kroza sva korita riječna u Judeji voda će proteći. Vrelo će šiknuti iz kuće Jahvine da natopi Dolinu sitimsku (Jl 4,18)”. Taj dan se naviješta kao eshatološki trenutak – uspostava Božjeg kraljevstva mira i ljubavi.
Knjiga prorok Joela se citira u Djelima apostolskim (Dj 2,17-21) prilikom silaska Duha Svetoga na apostole i u Poslanici Rimljanima (Rim 10,13).
Stari Zavjet, a osobito mali proroci, prožet je razmišljanjem o Sudnjem danu, ali i knjige Novog Zavjeta: evanđelja, poslanice i na osobit način knjiga Otkrivenja koja je najvećim dijelom posvećena upravo toj tematici i eshatološkim događanjima koja govore o kraju ovoga svijeta i uspostavljanju “novog neba i nove zemlje”, vječnog Božjeg kraljevstva.
