Slobodni zidari (masoni) već u tridesetim godinama prošlog stoljeća u svojim su ložama razmišljali o ujedinjenoj Europi.
Već u prvim mjesecima nakon osnivanja NDH, ustaške vlasti su u logor Jasenovac zatočile 42 slobodna zidara, među kojima i poznatog povjesničara umjetnosti Grgu Novaka, profesora Antuna Barca i odvjetnika Natka Katičića koji su kasnije premješteni u Staru Gradišku.
Već je opće poznata stvar da je u stvaranju Jugoslavije najveću ulogu imala francuska masonerija, o čemu svjedoči i današnji veliki meštar Velikog Orijenta Daneil Keller.
Masoni u logoru Stara Gradiška nisu mučeni već drže predavanja, pa bili pušteni
U logoru su slobodni zidari organizirali čak 60 predavanja, a zatim i zajedničkih masonskih “meditacija”. Tako je prof. Barac dan 2. prosinca 1941. održao predavanje na temu “Moji pogledi na hrvatsku književnost”, a nešto ranije Mirko Deanović je održao izlaganje o Danteovom “Paklu“.
Zabilježeno je Katičićevo predavanje o Dalmaciji, a 8. prosinca Grga Novak je govorio o neolitu u Dalmaciji. Krešimir Baranović, ravnatelj Opere u HNK pričao je “O hrvatskoj glazbi” i “Portretu balerine Ane Pavlove”, ekonomist Ivo Belin podučavao je na temu “Plus i minus u privredi” dok je pedijatar Branko Dragišić pričao na temu “Natalitet i mortalitet kod Hrvata”. Izgleda da su sve lošiji životni uvjeti počeli diktirati teme, tako da je početkom 1942. Dragišić govorio “O tifusu”, a Ivo Ivančević predavao “O posljedicama luesa i tuberkuloze”.
Prema zabilješkama iz Stare Gradiške, posljednje predavanje bilo je Belinovo koji je 20. veljače 1942. govorio na temu “Naše novčarstvo”.
Na proljeće 1942. slobodni zidari su bili pušteni iz ustaškog logora.
Između dva rata radilo je u Hrvatskoj oko 500 slobodnih zidara, jedni u sklopu Velike lože Jugoslavije, drugi u neregularnoj Simboličkoj velikoj loži Libertas. Nekolicina slobodnih zidara bili su bliski Titovi suradnici, dok je Slavko Kvaternik bio jedini slobodni zidar koji je bio uz Pavelića, uz nekoliko manje važnih slobodnih zidara na nižim službenim dužnostima, piše vecernji.hr.
Masoni najviše odlazili u partizane
Malo je poznato da je više od trideset slobodnih zidara otišlo u partizane, da su surađivali kao liječnici, a mnogi su poginuli u bitkama na Sutjesci i Neretvi. Među prvima koji je otišao u partizane bio je poznati atletičar Janko Praunsperger, član zagrebačke lože Pravednost. Pridružio se partizanima na Žumberku. Bio je neko vrijeme sumnjiv jer je imao u džepu nekoliko engleskih funti. Njegov otac Fileus, koji je imao na Svačićevu trgu modernu ljekarnu, bio je slobodni zidar od 1909. godine. Janko je brzo napredovao u partizanima, postao je sanitetski poručnik. Poslije rata, razočaran u sebe i novi društveni poredak, izvršio je samoubojstvo.
Povjesničar umjetnosti dr. Cvito Fišković, član splitske lože Pravda (od 1938.), organizirao je Prvu konferenciju kulturnih radnika na Hvaru (1943.) Poslije rata, godine 1958. postao je redoviti član HAZU.
U partizanima i logorima bila su i trojica braće Herlinger. Liječnik Dragutin, član židovske lože Zagreb 1090 N. O. B’nai B’rith od 1928. godine. U vrijeme rata upućen je zajedno s drugim židovskim liječnicima u Bosnu, tako je u Bihaću bio član ekipe koja je liječila endemski sifilis. U studenome 1943. radio je u centralnoj bolnici Vrhovnog štaba. Potkraj 1943. bio je ranjen u borbi na Sutjesci gdje je ubrzo preminuo od posljedica ranjavanja. Mlađi brat Ivo, član osječke lože Budnost, preživio je bitku na Neretvi. Dobio je čin pukovnika. Poslije rata preselio se u Sarajevo. Treći brat Gjuro, član lože Budnost od 1932. godine, poslan je kao ratni zarobljenik u njemačke logore. Poslije rata vratio se u Zagreb gdje je do mirovine radio u Okružnom sudu.
Masoni Hrvati u četnicima – Niko Bartulović i Đuro Vilović
Novinar, književnik Niko Bartulović iz Starigrada na Hvaru bio je od rođenja buntovnik. Nakon sarajevskog atentata osuđen na petogodišnju robiju koju je izdržavao u Šibeniku, Mariboru, Grazu i Karlauu. Poslije amnestije sa slobodnim zidarima Ivom Andrićem, Vladimirom Čorovićem i Brankom Mašićem pokreće reviju Književni jug. Postaje član Orjune i odlazi u Beograd, gdje je urednik listova Javnost, Krug i Vidici. Planirao je sa slobodnim zidarom Milanom Marjanovićem avionom se prebaciti u Grčku, ali nisu uspjeli.
Vratio se preko Crne Gore u Split i s književnikom Đurom Vilovićem, također slobodnim zidarom, potražio pomoć od Draže Mihailovića. Tako je završio u četničkom taboru na Ravnoj gori, gdje su objavili njegovu smrt. Ali Bartulović se vratio „s planina“ u Split, gdje su ga 1944. uhitili Nijemci zbog veza s izbjegličkom vladom u Londonu. U zatvoru je ostao do oslobođenja Splita. No osloboditelji su ga ponovno zatvorili. Počekom veljače 1945. poveli su ga iz zadarskog zatvora prema Zagrebu, gdje mu se navodno trebalo suditi. Ubijen je negdje na putu od Obrovca prema Topuskom. U ložu Dositej Obradović u Beogradu bio je primljen 1930. godine, dobio je razrješnicu radi primanja u englesko-jugoslavensku ložu u Londonu kamo nije nikada stigao.
Ni danas se ne zna gdje je pokopan ugledni zagrebački ljekarnik i slobodni zidar Josip Salopek (Sallopek). Farmaciju je studirao u Zagrebu. Josip Salopek je bio jedan od najdrastičnijih primjera žrtve radikalnog društvenog preokreta. Kao predstavniku imućnog sloja konfiscirana mu je imovina, kao vlasniku ljekarne nacionalizirana ljekarna, supruga i jedna kći odvedene su u radni logor, a njega su osudili kao neprijateljskog suradnika i strijeljali. Mjesto pogubljenja i grob do danas su nepoznati. U ložu Maksimilijan Vrhovac bio je primljen 3. ožujka 1933. godine, dvije godine zatim postao je majstor.
Ujedinjena Europa bio je i ostao san masona
Slobodni zidari već u tridesetim godinama prošlog stoljeća u svojim su ložama razmišljali o ujedinjenoj Europi. A do toga uvjerenja lako je doći masonima ako se točno drže svojih slobodnozidarskih načela i ideala. Iza toga dužnost slobodnih zidara bila bi da se na tome ne zadrže, već da to svoje uvjerenje šire, koliko mogu, oko sebe i u profanom životu i da, ako i koliko dođu u priliku, i svojim radom pridonesu ostvarenju te zajednice.“
François Padovani, predsjednik je globalne masonske asocijacije CLIPSAS. CLIPSAS trenutno objedinjuje 114 raznih masonskih organizacija s preko 400 tisuća članova diljem svijeta.
Kada je upitan o ujedinjenoj Europi odgovorio da je “Europa zemljopisna i povijesna kolijevka slobodnog zidarstva, koje je usmjereno na cjelovit razvoj čovjeka i solidarni razvoj čovječanstva. Svi mi građani Europe, bili slobodni zidari ili ne, moramo zajedno pisati našu povijest. Kontakti među raznim obedijencijama su se posljednjih godina umnožili. U mnogim slučajevima, osobito na području kulture, veze s braćom i sestrama različitih europskih zemalja pokazuju nam da ideja izgradnje Europe temeljene na slobodnozidarskim postulatima slobode, jednakosti i bratstva nije himera (tlapnja, san, neostvariva zamisao op.).
Često mislim na Jeana Monneta, koji je, kad su ga pitali je li optimističan ili pesimističan u vezi budućnosti Europe, odgovorio: »Nije važno jesmo li optimistični ili pesimistični, važno je da smo odlučni«. Slobodni zidari su oduvijek bili predvodnici, kao radnici i branitelji slobode, svjetovnosti i tolerancije, stavljajući na prvo mjesto svoju kvalitetu slobodnih mislioca. Odlučan sam promovirati međunarodno djelovanje obedijencija u korist sloboda i dostojanstva svih ljudi, a europske masonske organizacije mogu u tome biti jedna od pokretačkih sila.
NDH i progon masona
U razgovoru za dnevni list Politika iz Beograda, veliki majstor i predsjednik Savjeta reda Velikog orijenta Francuske Daniel Keller (56), koji je obavljen u zgradi na Terazijama gdje je 1. prosinca 1918. proglašeno ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca, istaknuo je da je Europska unija masonski san koji nije realiziran samo od strane njih, ali i da je među ujediniteljima bilo i osnivača bivše Jugoslavije, piše Politika
Bilo bi drsko tvrditi da su Nezavisnu državu Hrvatsku utemeljili slobodni zidari. Jer to je bio samo Slavko Kvaternik koji je 10. travnja 1941. proglasio NDH. On je u bratstvo ušao na kraju Prvog svjetskog rata, godine 1919. u budimpeštansku ložu Kossuth Lajos. Nema podataka da je kasnije surađivao u hrvatskim ložama i bio aktivan slobodni zidar. Ali kako kažu: jednom slobodni zidar, zauvijek slobodni zidar.
Njegov sin Eugen (Dido) poslije poraza Njemačke nagovarao ga je da ode s njim u Italiju i Ameriku, ali otac je to odbio. Bio je mišljenja da nije ništa krivo napravio. Amerikanci su ga uhitili, izručili Jugoslaviji, gdje je 6. lipnja 1947. bio osuđen na smrt. Ni za njegov grob se ne zna. Za sobom je ostavio potresno oproštajno pismo u kojem je zapisao: „ Ja sam vojnik i ne bih rado o politici više govorio, ali još moram jednu svoju reći. Hrvatski je narod u svojoj biti bio uvijek demokratskih načela.
Najveći njegovi sinovi i najsvjetliji umovi bili su prožeti demokratskim principima u davnini pa sve do današnjih dana. Od Ante Starčevića do Stjepana Radića i onih mladih, koji i danas rade na spasu Hrvatske. Svaki je Hrvat svjestan da je demokracija prvi uvjet njegova mira, sreće i slobode (…) Sve što sam radio, radio sam u najboljoj vjeri, da to činim za dobro naroda i domovine. Duboko sam uvjeren da će hrvatski narod, kad opet dođe do svoje slobode, stvoriti na svom području najsigurniju tvrđavu mira i napretka. Bog dao da to uskoro bude! Neka hrvatski narod iz ove najveće katastrofe svih vjekova izađe sačuvan! Neka nikada ne dozvoli neprijatelju da mu zavlada!“
Hedervari nije htio odobriti rad lože
Ložu “Hrvatska vila” pokušali su osnovati 1894. godine u Zagrebu dr. Adolf Mihalić, dr. Ivan Bojničić i još neki službenici Statističkog ureda u Zagrebu. Tadašnji vladar Khuen Hedervari nije im htio odobriti pravila za rad kako se ne bi zamjerio kleru, koji su bili protivnici slobodnih zidara.
No, osnivači su iskoristili priliku što sisačka loža koja je bila zamrla, nije izbrisana iz registra. Spojili su se s članovima te lože u Sisku i 1895. godine osnovali zajednički ložu pod imenom “Ljubav bližnjemu”. Ovu ložu su kasnije pomagale beogradska loža “Pobratim” i riječka loža “Sirijus”, zbog čega je brzo napredovala i stalno povećavala broj svojih članova. Loža je izgradila 1911. godine svoj Hram u Zagrebu, u Mošinskoj ulici (broj 22), danas Nazorova 24, ponad Ilice.
Prostori su bili opremljeni slikama i skulpturama domaćih slikara. Hram i prostori su bili za vrijeme NDH devastirani jer je masonerija bila nepoželjna. Osim toga, NDH je veliki broj masona, kao što smo rekli zatvorila u logore, a mnoge masone je vlast NDH smatrala anglofilima. Pred kraj 1943. progoni masona u NDH su bili manji.
Masoni i stvaranje Jugoslavije
Nedavno je pronađen dokument u arhivu u španjolskoj Salamanci napisan na francuskom, s naslovom „Narodni zahtjevi Srba, Hrvata i Slovenaca“, koji je do sada javnosti bio slabo poznat. Kao prvo – predstavlja temeljitu studiju na osnovu koje su se trebale povući granice slavenskog nacionalnoga teritorija na Pariškoj mirovnoj konferenciji, 1919. godine. Dokument odražava i volju najznačajnjh aktera svjetske politike u korist očuvanja čitavog južnoslavenskog nacionalnoga teritorija.
Kao drugo – pripremili su ga slobodni zidari i stoga je morao ostati – tajna. Zanimljivo je da su ti slobodni zidari bili pretežno južnoslavenski (Srbi), koji su djelovali unutar vlastite lođe Cosmos. Organizirali su sveobuhvatnu platformu hrvatskih, srpskih i slovenskih predstavnika, pa se može zaključiti da je želja za integritetom južnoslavenskog teritorija, u ključnom trenutku bila rezultat volje masonskog saveza.
Dokument je trebao poslužiti kao temelj za donošenje odluka na Mirovnoj konferenciji, a izrađen je na temelju rezolucije Velikog kongresa slobodnih masona savezničkih i neutralnih zemalja u lipnju 1917. godine.
Kongres je bio pod utjecajem američkog predsjednika, Woodrowa Wilsona, pa je demokratizirao oblike budućeg suživota naroda i osudio tip apsolutne monarhije. Riječi slobodnih zidara kao u vrtlogu ulaze u srž problema: o austrougarskoj tamnici naroda, o nasljedniku i njegovom odnosu s nenjemačkim državama i nekatoličkim zajednicama…
Regent i kasnije kralj Aleksandar Karađorđević, koji je bio potpisnik dokumenta, bio je i sam mason, kao i vođa Hrvatskih Srba i unitarist Svetozar Pribićević.
Francuski ogranak masonerije Velikog Orijenta “Pariz-4” najjači u Srbiji
Već spomenuti veliki majstor Velikog Orijenta iz Pariza Danijel Keller kaže da u Srbiji postoji ukupno 11 loža i da se u Beogradu održavaju kongresi administrativne jedinice “Pariz-4”, kojoj pripadaju i lože iz Bugarske, Rusije, Makedonije, Srbije i BiH.
“Od svih ovih zemalja, najviše loža imamo u Srbiji, a jedan od razloga boravka ovdje, je i otvaranje prvog hrama VOF u Srbiji, u Srijemskoj Mitrovici”, rekao je on.
Sama ideja masona, prema Kellerovim riječima, zasniva se na tome da rade na ujedinjenju i oni su bili odgovorni u velikom broju slučajeva za realizaciju projekata koji su imali u sebi komponentu ujedinjenja. Kada je riječ o Europskoj uniji i vezi sa masonima, Keller ističe da ona jest masonska ideja, ali da je nisu realizirali samo masoni.
‘Ideja Europe je da bude faktor ujedinjenja svih nas, uključujući Srbiju. Ništa ne bi bilo gore nego da se ponovo vraća nacionalizam i raste tenzija među europskim državama. Problem koji imamo danas je što Europa više nije nešto o čemu ljudi sanjaju. Cilj je sad napraviti novi europski san, jer se onaj stari polako gubi i zamagljuje. Neophodno je konkretno, izvan okvira koji su primarni, kao što su trgovina i ekonomija, koncipirati jedan novi okvir ujedinjene Europe koji će biti prihvatljiv za sve nacije’, rekao je je jedan od vodećih svjetskih masona Keller.
Prema njegovim riječima masoni će pomoći Srbiji da se pridruži EU. ‘Slobodni zidari ulažu veliki napor da gledišta Srbije budu prisutna u EU. Mi iz Velikog orijenta Francuske, zajedno za ostalim masonima, ulažemo trud da objasnimo razloge zbog kojih Srbija što prije treba ući u EU’, izjavio je Keller.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
