U sjeni dnevno-političkih događanja, u javnosti je gotovo nezamijećeno prošla vijest da je prije tri godine papa Franjo odobrio proces beatifikacije don Jurja Gospodnetića i još trojice svećenika Banjalučke biskupije. Don Jurja su tzv. ‘srpski ustanici u NDH’ ubili u Bosanskom Grahovu. Vodili su ga kroz mjesto iživljavajući se na njemu, pred majkom su mu iskopali oči, mučili ga i živog pekli na ražnju.
I ostala trojica svećenika Antun Dujlović, Krešimir Barišić i Waldemar Nestor su u procesu beatifikacije kao žrtve istog terora tzv. ustanika. Naime, premda su se ova događanja zvala antifašističkim ustankom, u stvarnosti se radilo o općem pokolju Hrvata. Ubojice su bili etnički Srbi među kojima je bilo komunista, četnika, partizana, običnih seljaka, pljačkaša i dr. Posljedice ‘ustanka’ su upravo bile onakve kakav je i bio karakter šarolike skupine Srba ‘ustanika’: pokolj je bio genocidnih razmjera jer je na području od više tisuća km2 došlo do trajnog i potpunog nestanka Hrvata. Niti nakon 1945. preživjeli u ovom pokolju nisu se smjeli vratiti u svoje domove, već su proganjani još godinama, poput zvijeri, po selima đakovštine, bjelovrskog kraja i gdje god su živjeli i skrivali se.
Sveta Stolica je 21. prosinca 2014. pokrenula je proces beatifikacije četvorice svećenika Banjolučke biskupije koji su ubijeni tijekom Drugoga svjetskog rata: Antuna Dujlovića, župnika u Gumjeri kod Prnjavora, Waldemara Maksimilijana Nestora, župnika u Drvaru, Krešimira Barišića, župnika u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i Jurja Gospodnetića, župnika u Bosanskom Grahovu.
Mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški, u procesu beatifikacije don Jurja Gospodnetića, za članove Komisije imenovao je dvojicu biskupijskih svećenika, Pavu Gospodnetića, župnika župe sv. Jeronima u Pučišćima i Juru Martinića župnika župe sv. Ivana Krstitelja u Postirima.
Biskup Štambuk u odluci o imenovanju potiče svećenike da redovito budu povezani s Banjolučkom biskupijom, osobito tamošnjim biskupom Komaricom u svezi istraživanja života i djela svećenika Jurja Gospodnetića.
Don Juraj Gospodnetić rođen je 9. siječnja 1910. godine u Postirama na Braču, od Ivana i Dinke r. Jurišić. Za đakona je zaređen 10. travnja 1938. a svećenički red primio je u Zagrebu 26. lipnja 1938.
Bio je svećenik Banjolučke biskupije, a svoj prvi i ujedno posljednji dekret za pastoralnu službu u toj biskupiji dobio je krajem kolovoza 1939. g., kada je imenovan vjeroučiteljem i župnikom Bosanskoga Grahova. Rat ga je zatekao upravo na toj službi te je stradao u trideset i prvoj godini.
U nedjelju 27. srpnja 1941. nakon pučke mise nasilno su ga odveli lokalni Srbi, strahovito zlostavljali i konačno ubili. Vodili su ga kroz Bosansko Grahovo iživljavajući se na njemu, pred majkom su mu iskopali oči, mučili ga i živa pekli na ražnju.
Njegov poglavar, banjalučki biskup fra Jozo Garić napisao je za njega: “Ja ga smatram pravim mučenikom Isusovim te sabiremo podatke o njemu i o još dvojici, koji su u isto vrijeme stradali”.
U rodnim Postirama podignuta mu je spomen-ploča na kojoj piše: »Don Juraj Gospodnetić rođen u ovoj kući 9. siječnja 1910. Kao župnik Bosanskog Grahova mučen je i ubijen ‘in odium fidei’ 27.srpnja 1941. Ovaj spomen na obljetnicu njegove Mlade mise 16.srpnja 1999. postavljaju župljani Postira«. Spomen ploča postavljena mu je i u župi Odžak-Čaić kraj Livna na kojoj je uklesano: »Jure, svećeniče hrvatskog roda, za križ sveti krv ti lila kao voda. Ko što sunce grije dobrog i zloga, životom i smrću slavio si Boga«.
I ostala trojica svećenika Antun Dujlović, Krešimir Barišić i Waldemar Nestor ubijeni su od ‘ustanika protiv vlasti NDH’ kako je donedavno glasila službena verzija tih događaja. U stvarnosti, radilo se o veliki pokoljima Hrvata koji su trajali danima do te mjere da je na području od više tisuća km2 došlo do potpunog nestanka Hrvata.
Beatifikacija je treći od četiri koraka procesa kanonizacije. Osoba koja je beatificirana dobiva naslov blaženi, kasnije može postati svetim. Blaženika svetim mora proglasiti papa.
Trenutno je nekolicina osoba iz hrvatskog naroda u procesu beatifikacije: vlč. Ivan Burik (Neštin, 1928. – Tovarnik, 1991.) ubijen 8. listopada 1991. u župnoj kući u vrijeme srbijanske agresije i okupacije Tovarnika, hercegovački franjevci pobijeni u Širokom Brijegu 1945. od partizana, službenica Božje majke sestra Klara Žižić, Marije Krucifikse Kozulić (1852. – 1922.), humanitarke i utemeljiteljice Družbe Presvetog Srca Isusova u Rijeci…
