(FOTO) Sisački biskup Košić: Sveta noć koju su opjevale mnoge božićne pjesme

„Ova noć je sveta noć, takvom su ju opjevale mnoge božićne pjesme. A sveta je zato jer je u njoj – premda usred tame i najgušćeg mraka – zasjalo Svjetlo ‘Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrkli kraj obitavahu svjetlost jarka obasja….“, rekao je sisački biskup Vlado Košić na početku svoje homilije na misi polnoćki u sisačkoj katedrali Uzvišenja svetog Križa. U koncelebraciji bili su kancelar msgr. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, vikar katedralne župe vlč. Mario Šagolj, a služio je đakon Robert Jakica.

U nastavu biskup je istaknuo kako je s Božićem povezana dvostruka simbolika, prva ona prirodna, te još više ona duhovna. „Kristovo je rođenje doista donijelo puno svjetla, jer on je obasjao naše tmine, kako pjeva sv. Terezija Avilska, a preuzeli su tu pjesmu i braća u Taize-u: ‘Kriste, tvoj lik nek svijetli u meni, ne daj da tmine mi moje govore. Kriste, tvoj lik nek svijetli u meni, svojom ljubavlju zagrli me.’ Molimo i mi Krista Gospodina da osvijetli tame našega srca, da sve sjene iziđu na vidjelo, da nam otkrije naše slabosti i izliječi ih. Molimo ga za našu Domovinu, za našu Biskupiju, za naš grad Sisak i sve gradove i sela u našoj Biskupiji, za sve naše župe i sva mjesta, da svjetlo Kristovo bude radost i nada svima, da svima donese mir i novu nadu. Samo Krist to može, i zato ga molimo: Criste, lumen mundi, qui sequitur te habebit lumen vitae – Kriste, svjetlo svijeta, tko tebe slijedi imat će svjetlo života“, rekao je biskup Košić.

Govoreći o pročitanoj Riječi Božjoj biskup je rekao da prorok Izaija dolazak svjetla povezuje s rođenjem djeteta. „Mogli bismo reći da je rođenje djeteta znak svjetla, da je samo to dijete koje dolazi – svjetlo. Nije li to upravo i za našu domovinu najveća istina? Rađa nam se sve manje djece, dopušta se pobačaj i ništa se ne poduzima protiv toga, zakonom su se legalizirale istospolne zajednice koje ne mogu imati djece, ali im se dopušta u nekim slučajevima i posvajanje djece. Koje li okrutnosti, koje li dekadencije civilizacije! Kršćanstvo je naprotiv poštovanje Djeteta, dapače klanjanje Djetetu Isusu. Kad on ne bi bio došao, kada se to božansko dijete ne bi bilo rodilo, ne bi bilo budućnosti ne samo za nas, nego ni za koga, za čitav svijet. Sav naime svijet ovisi o njemu, jer on je Spasitelj svega svijeta. Molimo noćas Spasitelja, koji je postao Dijete, da naša Domovina ne ostane bez djece, da se roditelji ne boje potomstva, da mladi roditelji koji mogu imati djece imaju hrabrosti i velikodušnosti dati život brojnoj djeci, a svi mi, čitav zajednica, Crkva, budemo potpora i majkama i očevima, da se radujemo djeci kao najvećem daru Božjemu jer djeca su doista znak budućnosti, poziv na radost! O kada bi u našoj domovini bilo veće poštovanje djece, kada bi se rađalo više djece i djecu odgajalo u vjeri, u ljubavi i svakom dobru“.

Biskup se i zapitao nije li veličanstvena poruka Kristovog rođenja u štali, u jednostavnosti i siromaštvu, a ne na nekom raskošnom dvoru ili u kraljevskoj palači?

„Kako samo moramo biti ponosni na takvoga kralja o kojem pjeva naša božićna pjesma ‘Dvorani neba’: ‘Štalica prosta bi njemu dosta prigodna; o dobrog kralja, komu je štala ugodna!’. Zamislite kako se sve vlasti na ovom svijetu natječu da imaju što više povlastica, a naš nebeski Kralj, kralj nad svim zemaljskim kraljevima – traži najsiromašnije i najjednostavnije uvjete. Što time poručuje, što želi? Krist želi reći da veličina čovjekova nije u imanju ni u položaju i vlasti, nego u duhovnosti, nutrini i malenosti. Njega slijedi papa Franjo koji svima nama u Crkvi poručuje da trebamo biti siromašni, da trebamo misliti na najpotrebnije i da je veličina Crkve u tome da bude bliza siromasima. Mogli bismo reći kako je danas siromaštvo također više duhovno negoli materijalno pa imamo ne samo ljude koji nemaju potrebnih dobara za život, nego nemaju ni duhovnih značajki da mogu kvalitetno živjeti. Među današnje siromahe trebali bismo ubrojiti i ljude koji su ovisnici, koji boluju od raznih bolesti, ali najviše koji su beznadni, koji ni u što više ne vjeruju, koji su razočarani i ne vide budućnost, također i one koji su neuki, koji ne znaju i ne žele upoznati što je istina, nego iz vlastitih strasti prosuđuju i ako imaju moć drugima određuju što je istina, umjesto da ju ponizno traže. Tu je Isus stvarno svima nama primjer jer je i prihvatio uvjete siromaštva, ali i svojim dolaskom darovao svima nadu i počeo svoje poslanje poučavanja neukog naroda kojem je neumorno navješćivao Evanđelje“, zaključio je biskup Košić.

Na kraju u ime župe biskupu i svim okupljenima Božić je čestitao katedralni župnik preč. Marko Karača.

Misno slavlje animirao je Biskupijski mješoviti zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju Marijane Boček, a u prepunoj katedrali, uz brojne vjernike misnom slavlju su nazočili i gradonačelnica Grada Siska Kristina Ikić Baniček, predsjednik Gradskog vijeća Ivan Đumbir i zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Ivica Rendulić.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: Narod.hr
Photo: Sisačka biskupija