23. prosinca 1991. Zločini srpske vojske – formiranje „Srpske Bosne i Hercegovine”

Foto: Snimka zaslona

Formiranje „Srpske Bosne i Hercegovine“ je de facto početak oružanih sukoba u toj Republi­ci i stvaranja Velike Srbije bez Hrvata i muslimana. Srbima je bio cilj zadržati okupirana pod­ručja Republike Hrvatske i, nakon što okupiraju BiH, tim okupiranim područjima pripojiti okupirana područja Republike Hrvatske i tako konačno ostvariti postavljeni velikosrpski cilj – stvoriti Veliku Srbiju na tlu Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Politički pluralizam 

Politički pluralizam u Republici Bosni i Hercegovini počeo se je razvijati u ljeto 1990. godine: prvo su Muslimani osnovali Stranku demokratske akcije (SDA) pa Srbi Srpsku demokratsku stranku (SDS) i onda Hrvati Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ).
Demokratski izbori održani su krajem 1990. godine. Za predsjednika BiH izabran je Alija Izetbegović kao predstavnik najbrojnijega muslimanskog naroda.

Međutim, dok su Muslimani i Hrvati radili na očuvanju Bosne i Hercegovine kao države triju ravnopravnih naroda, Srbi su stvarali svoje lokalne vlasti. Sve je to bilo u sustavu stvaranja srpske države do crte Virovitica–Karlovac–Karlobag. U svemu tomu pomagala im je JNA koja je, nakon napuštanja okupiranog područja Hrvatske, veći dio naoružanja ostavila okupacijskim snagama za opremanje »Srpske vojske Krajine«, a preostali dio razmjestila u Bosni Hercegovini. Tako je srpska agresija, nakon rata u Hrvatskoj, u kojem JNA nije ostvarila postavljeni strateški cilj, u početku 1992. godine proširena na Bosnu i Hercegovinu.

U toj su zemlji, nakon povlačenja iz Slovenije i Hrvatske, bile smještene velike snage JNA. Ukupna jačina snaga JNA raspoređenih u početku 1992. godine u Bosni i Hercegovini bila je 83.000 ljudi, 460–500 tenkova, 400–420 oklopnjaka i 950–1000 to­pova, a broj tamošnjih srpskih dobrovoljnih snaga u BiH kretao se od 80.000 do 120.000 pripadnika.
„Srpska narodna skupština“ u BiH već 23. prosinca 1991. donijela je odluku da se do pravoslavne Nove godine (14. siječnja 1992.) formira tzv. „Srpska Bosna i Hercegovina“ što je bilo samo dan prije nego što će EZ službeno priznati neovisnost republika bivše Jugoslavije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Genocid nad Hrvatima BiH

Dr. Anđelko Mijatović i mr. sc. Ivan Bekavac u knjizi  Hrvati – četrnaest stoljeća ustrajanosti objašnjavaju kako je srpskom agresoru istovremeno bio cilj da uz pomoć međunarodnih snaga (UNPROFOR-a) zadrže okupirana pod­ručja Republike Hrvatske i, nakon što okupiraju Bosnu i Hercegovinu, tim okupiranim područjima pripoje okupirana područja Republike Hrvatske i tako konačno ostvare postavljeni velikosrpski cilj, stvoriti veliku Srbiju.

Genocid nad Hrvatima BiH počeo je ranije, još prilikom napada na Dubrovnik. Važno je napomenuti da je srpska vojska prije ovog čina proglašenja „srpske Bosne i Hercegovine”, u napadu na Dubrovnik i jug Hrvatske, u listopadu 1991. godine napravila pokolj u hrvatskom selu Ravno i okolnim zaseocima u Hercegovini prilikom čega je pobila Hrvate u tom selu te ih zapalila. Predsjednik BiH Alija Izetbegović dao je sramotnu izjavu i tada rekao da to nije njegov rat, premda su ubijeni građani BiH i to Hrvati. Tako nije mislio HVO, koji je naoružao hrvatski i muslimanski narod Hercegovine da ne bi bili pobijeni od četnika na sličan način kao u II. svjetskom ratu u istočnoj Hercegovini.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.