Izbor Slobodana Miloševića 1990. na čelo Srbije bio je izbor Srba za stvaranje Velike Srbije. Uskoro je Milošević zajedno s JNA poveo krvavi rat protiv goloruke Hrvatske u kojem je počinjen genocid nad hrvatskim narodom.
Socijalistička partija Slobodana Miloševića, nakon drugog izbornog kruga u Srbiji na dan 25. prosinca 1990, uvjerljivo je pobijedila sa ukupno 194 poslanička mjesta, što predstavlja 78 posto mjesta u Skupštini Srbije, a oporba je dobila samo 56 mjesta.
Milošević je počeo agresiju u odnosu prema Kosovu i postao je poznat već dvije godine ranije kad je izgovorio poznate riječi „Niko ne sme da vas bije!”. Na taj način uzeo je u zaštitu Srbe na Kosovu i preobrazio se od komunista u nacionalističkog i šovinističkog vođu. Većina srpskih komunista za vrijeme Jugoslavije, naime, bili su istovremeno srpski nacionalisti. Za razliku od Srba, većina hrvatskih komunista bila je i ostala do danas projugoslavenske orijentacije.
Miloševićev govor
Miloševićev govor najpoznatiji je po riječima u kojima kazuje o bitkama koje Srbi vode: “…šest vjekova kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane mada ni takve još nisu isključene.” Taj navod kako ni oružane bitke nisu isključene smatra se zlokobnom najavom budućih ratnih sukoba i pokušaja stvaranja Velike Srbije.
Tako je Srbija nakon pokretanja nekoliko ratova u 20. stoljeću (I. balkanski rat, II. balkanski rat, I. svjetski rat, II. svjetski rat i raspad Jugoslavije) i više pokolja koje su učinili nad Hrvatima, autohtonim Crnogorcima, Albancima i muslimanima, odlučila početi završni rat za Veliku Srbiju.
Slobodana Miloševića je u stvarnosti instalirao KOS i JNA u kojoj je prevladavala velikosrpska ideja.
General Nikola Ljubičić omogućio je Miloševićev dolazak na čelo partije Srbije. Miloševića je vojska odabrala da projekt realizira pod parolom da nije nacionalist. Uz pomoć srbizirane JNA Milošević se od samog početka brutalno obračunava sa svim protivnicima – čistio je institucije od kadrova koji se nisu slagali s njim i sve koji su mislili drugačije.
Srbiji je trebao jugoslavenski okvir jer je pred međunarodnom zajednicom trebalo opravdati rat koji je vodila za Veliku Srbiju – pod izlikom da brani Jugoslaviju.
Svaka ideja države Hrvatske, čak u okviru konfederacije Jugoslavije, bila je Srbiji strana i predstavljala je ustašku državu. U Srbiji se puštanje na slobodu s jedne strane Gotovine, Haradinaja s Kosova i Nasera Orića iz BiH tretira kao nepravda, a s druge strane generala Perišića, Frenkija Simatovića i Jovicu Stanišića kao pravedan postupak Tribunala.
Za zločine u Hrvatskoj gotovo nitko iz Srbije nije osuđen. Najmanje je osuđenih Srba iz Srbije pa je genocidna politika Srbije čiji je vođa bio Slobodan Milošević ostala bez osude.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
