Na današnji dan 25. rujna 1917. umro je u Londonu hrvatski političar Frano Supilo. Premda ga ne možemo zvati idejnim tvorcem jugoslavenstva, svakako je bio najznačajnija osoba u vrijeme I. svjetskog rata koja je iskreno i snažno podupirala stvaranje Jugoslavije(stvari treba gledati iz konteksta vremena i prostora). Supilo umire razočaran u ideju jugoslavenstva i politikom međunarodne zajednice prema Hrvatima u vrijeme I. svjetskog rata.
Nije, naime, računao na velikosrpsko svetosavlje Beograda, i danas skriveno mnogim Hrvatima!
Provoditelji svetosavlja su prijetvornošću iskoristili naivnost Supila i dijela Hrvata, da bi ostvarili jugoslavensku zajednicu u kojoj je Beograd provodio dominaciju i državni teror.
Bio je član Jugoslavenskog odbora, političkog tijela Hrvata, Slovenaca i Srba s područja Austro-Ugarske u vrijeme I. svjetskog rata, koje se je zalagalo za ujedinjenje tih krajeva sa Srbijom i Crnom Gorom.
Isto razočarenje u srbijansku politiku i njihove vođe, kasnije doživjeli i drugi članovi Jugoslavenskog odbora kao Ante Trumbić, Ivan Meštrović i drugi vraćajući se ideji hrvatske državnosti.
Supila su osobito pogodile dvije stvari:
1. tajni pregovori i ustupci Centralnih Sila na čelu sa Velikom Britanijom i Francuskom o žrtvovanju hrvatskih krajeva kao ‘ratnog plijena’ Italiji.
2. licemjerna i agresivna politika srbijanskih političara, koju je Supilo među prvima “pročitao”, na čelu sa srbijanskim premijerom Nikolom Pašićem i njihova želja za apsolutnom dominacijom u novo zamišljenoj južnoslavenskoj tvorevini koja će kasnije dobiti ime Jugoslavija 1916. godine. Supilo napušta razočaran Jugoslavenski odbor i nastavlja samostalno djelovati u očuvanju hrvatskog integriteta.
Težak i besperspektivan položaj u kojem se Hrvatska našla, u kolonijalističkim i tajnim planovima već podijeljena između talijanskoga i srpskog imperijalizma, bio je prevelik teret za Supila koji je doživio živčani slom i umro u londonskoj umobolnici od moždane kapi.
Potkraj 1914. u Bordeauxu, tadašnjem privremenom sjedištu francuske vlade, Frano Supilo susreo se s mnogim političkim ličnostima, među kojima su bili i ruski veleposlanik Izvoljski i francuski ministar vanjskih poslova Delcasse. Nedugo nakon toga posjetio je i London, gdje je uz pomoć Roberta Seton-Watsona i Wickhama Steeda došao u vezu s njihovim ministarstvom vanjskih poslova te s nekoliko veleposlanika, no ništa nije uspio saznati o sudbini hrvatskog naroda.
Samo je slutio da se radi na tome da Italija uđe u rat protiv Austro-Ugarske i Njemačke, te da su joj u tom slučaju obećane Istra i Gorica, ali valjda ne i Rijeka i Dalmacija.
Uz Meštrovića, Trumbića i Supila, Hinka Hinkovića te Franju Potočnjaka, stvoren je inicijalni odbor od sedam članova. Tekst programa poslali su predsjedniku ratne srpske vlade Nikoli Pašiću. On se složio s točkama programa, ali je savjetovao da se odbor ne zove Jugoslavenski, nego Hrvatski odbor. Na prvu Trumbić i Supilo, prihvaćaju Pašićev savjet, ali su naišli na žestok otpor Meštrovića i mlađih članova odbora. Oni su smatrali da Pašić ima svoje državničke i taktičke razloge, ali tko jamči da naše posve hrvatske pokrajine neće razgrabiti netko treći, Talijani, Mađari ili Habsburzi, pa onda opet nametnuti Hrvatima i Srbima sukob oko Bosne. Na Meštrovićevo čuđenje Trumbić i Supilo, kao bivši pravaši, bili su za bezuvjetno jedinstvo sa Srbima. Konačno su se složili da Odbor treba iznijeti integralni jugoslavenski program pa čak i u imenu postaviti najširi okvir.
Jugoslavenski odbor osnovan je u travnju 1915. u Parizu. Tijekom osnivanja izabran je samo predsjednik – Ante Trumbić. Tijekom prve godine osnovane su podružnice na tri kontinenta, u Parizu, Ženevi, Petrogradu, Clevelandu, Washingtonu i Valparaisu.
Supilo je psihički vrlo teško doživio srpske vojne poraze 1915. godine, Londonski ugovor, prijetvornost srpskih diplomata po savezničkim metropolama. Krleži se posebno dojmila Supilova epizoda sa srpskim književnikom Bogdanom Popovićem: „A što gubiš nerve, propala Srbija, propala, pa šta? Mi ćemo Srbi i kod Austrije izboriti neku autonomiju, barem kakvu imaju Hrvati, a pitanje je kamo ćete vi Jugoslaveni.” Krleža je zaključio: “I eto, dok Supilo sav deprimiran leži tako reći u komi, Bogdan Popović nije izgubio ni apetit ni raspoloženje, a Supilo kao „antisrbin”, kao starčevićanac gubi nerve, jer je Srbija propala sa svojim planovima. To su, eto, dva mentaliteta i dva načina kako reagiraju i rezoniraju ljudi.”
Supilo je sredinom 1915. godine prenio Meštroviću informacije Sir Greya o savezničkoj ponudi Srbiji i Nikoli Pašiću, pri kojem se za gubitak Makedonije nudila kompenzacija u obliku teritorija Bosne i poveći dio dalmatinske obale i zaleđa nastanjenog srpskim stanovništvom.
Supilo je prvi značajni i poznati Hrvat gorko razočarao u namjere srpskih političara u stvaranju nove države – Jugoslavije.
Nažalost, i dan danas postoje Hrvati koji misle da je Supilo bio u krivu.
