Šef diplomacije agresorske Jugoslavije Hrvat Budimir Lončar 1991. u jeku napada i pokolja JNA na Hrvatsku, nalaže Vladislavu Jovanoviću, Miloševićevu čovjeku u UN, da pošalje pismo Vijeću sigurnosti, a potom i sam daje izjavu pred Vijećem sigurnosti UN: zatražio je uvođenje embarga na oružje.
Time je osudio Hrvatsku na smrt, a u inverziji ratnih događaja nakon smrti Tuđmana, koja traje i danas postaje poželjan i zaslužan političar, savjetnik dvojice predsjednika Hrvatske!
A da se Lončara ne bi zaboravilo, prošle godine je gradonačelnik Zagreba i bivši član Komunističke partije Milan Bandić provokativnom predložio Lončara za – Medalju grada Zagreba.
Na današnji dan prije 28 godina Hrvatska je iz New Yorka dobila strašnu vijest – Vijeće sigurnosti izglasalo je Rezoluciju br. 713. kojom se uvodi embargo na uvoz oružja Jugoslaviji. Naime, Hrvatskoj je prije rata u vrijeme vlasti Ivice Račana oduzeto sve oružje Teritorijalne obrane, a JNA je bila do zuba naoružana tisućama tenkova, topova, aviona i drugog oružja.
Time je UN, uz suradnju Budimira Lončara kao ministra vanjskih poslova Jugoslavije, olakšao velikosrpsku agresiju, a hrvatski mladići su ovu nepravednu i strašnu odluku platili tisućama života.
Nakon ove odluke, počeo je opći napada JNA na Vukovar, Dubrovnik i cijelu Hrvatsku.
Budimir Lončar osudio Hrvatsku na smrt!
Još nepriznata, naoružana tek s nekoliko desetaka tisuća kalašnjikova, RH je bila pred slomom. Embrargo je za Hrvatsku značio početak kraja, ali ne i za branitelje i junake iz MUP-a, ZNG-a, HOS-a, dragovoljačkih postrojbi koji su, i za nas, obranili domovinu i sačuvali opstojnost hrvatskog naroda. A danas im se skidaju spomen ploče, dok Budimir Lončar uživa mirovinu nakon što je nakon svega bio savjetnik dvojice predsjednika Hrvatske, države koju je osudio na smrt.
Nešto prije JNA je uspjela prisilno prizemljiti zrakoplov kojim je trebalo stići sofisticiranije oružje hrvatskim snagama, a JNA i pobunjeni Srbi presijecali su Hrvatsku na nekoliko odvojenih cjelina. Počela je odlučujuća bitka za Vukovar, JNA razara i Zadar i Dubrovnik, piše vecernji.hr u tekstu: LONČAR OSUDIO HRVATSKU NA SMRT!
Embargo je tada za RH zapravo značio smrtnu presudu.
Britanska znanstvenica Carole Hodge u knjizi “Britanija i Balkan” bavi se ovom temom. Takvu je odluku u Vijeću sigurnosti gurala upravo Britanija. Problem je nastupio kad je postalo jasno da će Kina, iz načelnih razloga, uložiti veto. U UN-u je nastalo komešanje – bio bi presedan ovako uvesti embargo.
Britanska diplomacija nalazi rješenje.
Obraća se Budimiru Lončaru, ministru vanjskih poslova Jugoslavije i, prema britanskim izvorima, “čovjeku Zapada u SFRJ”. Pored Ante Markovića, tadašnjeg premijera, Lončar je bio političar na kojega je Zapad računao u očuvanju kakve-takve Jugoslavije. Godinu dana prije ova dvojica Hrvata u Beogradu pokrenuli su plan – pristupanje Jugoslavije u EU. Lončar nalaže Vladislavu Jovanoviću, Miloševićevu čovjeku u UN, da pošalje pismo Vijeću sigurnosti, a potom i sam daje izjavu pred VS, tražeći uvođenje embarga.
Mentor gđe Hodge James Gow, najcjenjeniji britanski stručnjak za pitanja Balkana, još je 1996. opisao akciju Budimira Lončara. Britanski autori navode da je Lončar “molio da Vijeće sigurnosti uvede Hrvatskoj embargo”.
Isti Budimir Lončar postaje savjetnik predsjednicima Hrvatske!
Prošlo je od toga dosta godina i Lončar je, nakon rada u UN, na poziv tadašnjeg predsjednika Mesića postao njegov vanjskopolitički savjetnik!
Kasnije postaje i savjetnik predsjednika Ive Josipovića!
Samo u Hrvatskoj je moguće da onaj koji je nanio nemjerljive štete i zlo postane jedan od najviših dužnosnika u Uredu predsjednika države, a da se istovremeno kazneno progone ljudi koji su dali sve za Hrvatsku, kao vukovarski branitelji i Marijan Živković zbog razbijanja običnih ćiriličnih ploča – u znak protrsta
U nekoj drugoj istočnoj zemlji, zbog lustracije (bio je i obavještajac), bila bi mu zabranjena javna funkcija, a vjerojatno bi morao i kazneno odgovorati zbog svojih postupaka
U arhivu UN-a, dakle, ostalo je zapisano da je Budimir Lončar, tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, presudno utjecao da se uvede embargo na nabavu oružja, u trenutku kad je Hrvatska bila u najgoroj vojnoj situaciji.
“Svrgavanje neofašista”, a to su hrvatski vojnici i predsjednik Tuđman, je počelo već 1. listopada. Srbija koristi embargo i šalje ultimatum RH i počinje granatirati Dubrovnik, JNA zatvara obruč smrti oko Vukovara. Kadijević izjavljuje “cilj JNA je svrgavanje neofašističkih hrvatskih vlasti”. Tuđman 5. listopada poziva sve građane RH na obranu. Alija izetbegović pak izjavljuje: “Zapamtite, ovo nije naš rat”. Dva aviona JNA 7. listopada raketiraju Banske dvore. Sabor RH dan poslije proglašava JNA i Srbiju agresorima.
Hrvatska je dovedena pred smrt.
Nadljudskim naporima i žrtvama svih branitelja (i HOS-ovih) Hrvatska se uspjela obraniti. U međuvremenu, HOS-ovi vojnici su u slobodnoj Hrvatskoj demonizirani i „ustašizirani“ čak do današnjeg dana, a Budimir Lončar je u zemlji kojoj je potpisao smrtnu presudu postao „ugledan političar“ i savjetnik dvojice predsjednika države.
To je moguće samo u Hrvatskoj, i jasno govori tko je na vlasti u njoj: niti HDZ niti SDP nisu ništa poduzeli da Budimir Lončar bar podnese izvješće o svom protuhrvatskom djelovanju 1991. godine, a kamoli nešto više od toga.
Izvješće HRT-a o embargu na oružje Hrvatskoj:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
