Bio je asistent u Klinici za živčane i duševne bolesti u Zagrebu, 1936. u zagrebačkom je Zelengaju otvorio privatni sanatorij za živčane bolesti, u kojem je tijekom II. svjetskog rata skrivao i spasio od smrti mnoge poznate lijeve intelektualce (M. Krležu, K. Hegedušića, A.Augustinčića, V. Bogdanova i dr.), kao i mnoge Židove.
Mnogi koje je spasio se nisu nikako ili vrlo stidljivo založili za dr. Vranešića. Najvjerojatnije zbog straha jer je komunistički režim u okrutnostima i zločinačkom djelovanju nadilazio sve do tada viđeno.
Đuro Vranešić bio liječnik koji je tijekom Drugoga svjetskoga rata hospitalizirao Miroslava Krležu, ali i brojne druge umjetnike, komuniste i Židove, u svoj neuropsihijatrijski sanatorij na Zelengaju u Zagrebu da bi ih spasio od progona te im na taj način spašavao živote.
“Živio je i radio kao liječnik, često stavljajući i život na kocku da bi očuvao živote brojnih pacijenata koji su se sklonili u njegov sanatorij od progona. Samaritanac ili osoba koja je zarađivala i opstajala sklanjajući progonjene, osobito intelektualce, Židove i ‘ljevičare’?”, piše uskok-sosice.hr
Tako je spašavao od progona smještajem u sanatorij Miroslava Krležu, Krstu Hegedušića, Antuna Augustinčića i mnoge druge. Odmah nakon završetka Drugoga svjetskoga rata 1945. uhićen je, kratko suđen pa oslobođen u prvom suđenju, a odmah nakon toga uslijedile su i žalbe tužitelja pa je ponovno i u kratkom roku osuđen na dvadeset godina, a samo nekoliko dana kasnije i na smrtnu kaznu te je odmah i strijeljan.
Liječnik Đuro Vranešić rodio se 25. studenoga 1897. u mjestu Dragoševci na Žumberku u grkokatoličkoj obitelji, koja je dala ugledne pravnike, liječnike, posjednike i svećenike, poznate širom Hrvatske. Jurin otac, Danijel, i majka Marta, rođ. Badovinac, od malih nogu odgajali su ga da pošteno živi, da bude najbolji u školi te da što više nauči o crkvi i povijesti svog naroda. Nakon završetka pučke škole u Žumberku, odlazi u Zagreb, gdje u Žumberačkom grkokatoličkom sjemeništu završava gimnaziju.
Nakon završetka gimnazije, upisuje studij medicine, koji završava 1922. u Zagrebu i tijekom studija specijalizira psihijatriju. Nakon svršetka studija medicine, zapošljava se kao liječnik u Zagrebu. Kao mladi intelektualac, pristaša je HSS i često u gostionici svog brata (Ilije),podno Kaptola okuplja žumberačke intelektualce i svoje poznate i priznate zagrebačke liječnike. Jure Vranešić 1937. otvara privatni sanatorij u Zagrebu na Zelegaju, koji je bio rijetkost u ovome dijelu Europe. Sanatorij gospodina Vranešića bio je dobro opremljen i pružao je kvalitetne usluge svojim koristnicima. U sanatoriju je bio i liječen ugledni hrvatski prvak Mile Budak, nakon samoubojstva svoje supruge. Neposredno prije početka rata, liječnik Vranešić bio je izabran za predsjednika Hrvatske liječničke komore.
Politički je bio jako blizak sa HSS i bio je kućni prijatelj s Vladkom Mačekom. U njegovom stanu 3. travnja 1941. njemački posebni izaslanik Veesenmayer drži sastanke s pristašama HSS i dužnostnicima Banovine o stvaranju neovisne Hrvatske. Nakon proglašenja NDH, imenovan je 12. travnja članom Hrvatskog državnog vodstva, koje djeluje do povratka Pavelića u Zagreb. Tokom rata je u svom sanatoriju skrivao i spasio život Miroslavu Krleži, Antunu Augustinčiću i nizu uglednih hrvatskih Židova.
Prijateljevao je s njemačkim opunomoćenikom u NDH, Glaiseom von Horsteuanom. Tijekom 1943. na kratko vrijeme odlazi u Austriju (Salzburg) zbog nekih drugačijih gledanja na probleme tadašnje hrvatske države od gledanja poglavnika Pavelića. Na Badnjak iste godine vraća se u Hrvatsku, te se tada nastanjuje u Samoboru, gdje je i dočekao kraj rata. Kraće vrijeme poslije rata vodio je sanatorij, a onda je uhićen od tadašnjih vlasti.
Na prvoj razpravi, 16. rujna 1945. pred Okružnim sudom u Zagrebu, nakon svjedočenja desetorice uglednih intelektualaca u njegovu korist, oslobođen je, ali ne i pušten. Već sutradan, nakon tužiteljeve žalbe, osuđen je na 20 godina robije, ali ni takova odluka nije zadovoljila vlast, tj. tužitelja, koja mu izriče smrtnu osudu pred Vrhovnim sudom. Vranešićevu žalbu uložio je Ustavotvornoj skupštini FNRJ odvjetnik Ivo Politeo, ali je žalba odbijena i osuda je izvršena početkom 1946. Miroslav Krleža je također intervenirao da se spasi doktor Vranešić, ali nažalost bezuspješno.
Iza Đure Vranešića ostala supruga Antonija, koja je također bila liječnica. Pokojni Đuro u sretnom braku sa suprugom Antonijom imao je sina Krešimira, koji je danas ugledni zagrebački doktor medicine, nastavljajući obiteljsku svijetlu tradiciju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
