Vrlo hrabar i nepotkupljiv još 1970. u vrijeme Hrvatskog proljeća izdao je knjigu “Tragedija hrvatske historiografije – O falsifikatorima, birokratima, negatorima itd… itd… hrvatske povijesti“. Sam naslov knjige je govorio mnogo, a tema je danas aktualnija nego ikada.
Zbog svoje polemičnosti, nemirenja s postojećim stanjem, nepodilaženja autoritetima i nadasve nedodvoravanju ljudima na vlasti nazvan je Quercus croaticus incorruptibilis et indelebilis (Hrvatski hrast, nepotkupljiv i neuništiv) i pod tom je metaforom uveden i u Hrvatskom političkom leksikonu Hrvoja Šošića.
Zvonimir Kulundžić (Osijek, 16. siječnja 1911. – Zagreb, 27. prosinca 1994.), bio je hrvatski publicist, književnik, bibliolog i povjesničar. Rodio se 1911. godine Osijeku u obitelji poštanskog činovnika i lokalnog političara pravaša, a kasnije zajedničara Ferde Stražimira Kulundžića. Otac Zvonimira Kulundžića bio je i sam pisac pjesama, basni i mnogobrojnih političkih članaka i satira i iza sebe je ostavio osamdeset pjesama objavljujući ih u zadarskoj Hrvatskoj, karlovačkom Ljiljanu, zagrebačkom Trnu, zagrebačkoj Nadi, novosadskom Bršljanu, subotičkom Nevenu, slavonskobrodskoj Posavskoj Hrvatskoj i drugim tadašnjim časopisima i listovima (tada su svi ovi gradovi bili u jednoj državi, Austro-Ugarskoj).
Godine 1936. pokreće vlastiti tjedni list Hrvatski narodni glas koji izlazi u samo četiri broja, ne mogavši bez ičije potpore opstati. Objavio je brojne opsežne studije o poznatim hrvatskim ličnostima (Stjepan i Antun Radić, Eugen Kvaternik, Mihovil Pavlek Miškina, Slavko Kolar, Miroslav Krleža), te o hrvatskoj kulturi i historiografiji. Potaknuo je mnoga hrvatska kulturološka i politička pitanja i polemike. Uredio je Sabrana književna djela Mihovila Pavleka Miškine (1968., u 4 knjige), Slavka Kolara (1970. i 1971., u 6 knjiga), te izabrana djela Stjepana Radića, pod naslovom Politički spisi (1971.), koja sadrže Radićevu autobiografiju, članke, govore i rasprave.
Od toga 1945. nadalje komunističke vlasti nisu dozvoljavale nikakav kult prema braći Radićima, sve do 1967. godine, kad se je Zvonimir Kulundžić usudio izdati dokumentarnu knjigu Atentat na Stjepana Radića, gdje je opisao ponašanje velikosrba i Puniše Račića prema hrvatskim parlamentarcima.
Spomenuta knjiga Zvonimira Kulundžića “Tragedija hrvatske historiografije – O falsifikatorima, birokratima, negatorima itd… itd… hrvatske povijesti” objelodanjena je 1970., u vrijeme Hrvatskog proljeća. Sam naslov knjige je govorio i govori puno o toj temi. Trebalo bi i danas nešto slično napisati.
Zbog svoje polemičnosti, nemirenja s postojećim stanjem, nepodilaženja autoritetima i nadasve nedodvoravanju ljudima na vlasti nazvan je Quercus croaticus incorruptibilis et indelebilis (Hrvatski hrast, nepotkupljiv i neuništiv) i pod tom je metaforom uveden i u Hrvatskom političkom leksikonu Hrvoja Šošića.
