27. svibnja 927. hrvatski kralj Tomislav spasio srbijanskog vladara Zahariju i porazio Bugare

Tko je bio kralj Tomislav?

Tomislav I Trpimirović, sin i nasljednik kneza Muncmira, bio je prvi hrvatski kralj. Oca je naslijedio 910. godine i vladao je u doba prodiranja mađarskih konjanika, prema zapadnoj i južnoj Europi. Nakon osvajanja Panonske, Mađari su napali i Dalmatinsku Hrvatsku, ali Tomislav ih je u žestokim izravnim okršajima, te ratnim lukavstvima i zamkama potpuno razbio i uništio.

Teško poražene i ponižene ostatke Arpadove vojske, knez Tomislav stao je čistiti iz svoje kneževine. Tako je pobjednički ušao u Panonsku Hrvatsku, gdje ga je lokalno stanovništvo oduševljeno dočekalo kao svog spasioca, dok su razbijeni Mađari prebjegli preko Drave.

Tu pobjedu Hrvati danas smatraju važnom, jer su se tada po prvi put spojili sjeverni i južni krajevi, od Drave do mora u jedinstvenu državu, koja je zapremala površinu od oko 119.823 km2. Ona se prostirala od Raše pa do Srijema, Drine i Zahumlja, a u njoj su bili i neretvanski otoci Vis, Brač i Hvar, te dalmatinski gradovi. Naime, Bizant je u to doba zbog opasnih bugarskih prijetnji sklopio savez sa Tomislavom i za uzvrat mu je predao dalmatinske gradove.

Hrvatsko-bugarska bitka i pobjeda nad moćnom europskom silom

Hrvatsko-Bugarska bitka (27. svibnja 927. ili 926. godine)  dogodila se u neimenovanom neprohodnom području, najvjerojatnije današnje Bosne, u kojoj je hrvatska vojska porazila bugarsku vojsku pod vodstvom kneza Alogobotura.

Godine 924. Bugari su napali Srbiju i porazili župana Zahariju, koji je potom pronašao sklonište u Hrvatskoj. Ovo je bio povod napadu koji je bugarski car Simeon izvršio na Hrvatsku poslavši jednog od svojih knezova.

Prema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvatska je u to doba mogla podići kopnenu vojsku od 100.000 pješaka i 60.000 konjanika i ratnu mornaricu od 80 velikih i 100 manjih galija, što se smatra nepouzdanim i pretjeranim. Na primjer, vrela slično govore i o Fridriku Barbarossi, koji je tijekom Trećeg križarskog rata podigao vojsku od 100.000 vojnika i 20.000 viteza, što povjesničari također odbacuju.