Postati katolik danas na dekristijaniziranom Zapadu u odraslim godinama, samo naizgled se čini rijetkost! Je li to uopće moguće? U svijetu u kojem je sve otvoreno i dozvoljeno, postati dio nečega što vam govori što i kako činiti, kako živjeti gotovo da je nemoguće!
Ali, ipak postoji jedan tihi pokret koji se događa, tisuće ljudi koje Krista pronalaze u zajednici koja se naziva Katolička crkva. Još čudesnija i zanimljivija je činjenica što stotine protestantskih propovjednika/pastora prelaze u Katoličku crkvu.
Kako nazvati te ljude: obraćenici? Ne baš! Oni vjeruju u Krista, njima je Biblija najintimnije štivo, oni su se posvetili Kristu, ali nešto je nedostajalo. Da li to nešto nazvati puninom spoznaje, puninom istine, ili otkrićem da ono što su oni radili, naučavali ipak nije bila puna istina, neka sami odluče…..
Na današnji dan 1850. godine obnovljeno je nakon nekoliko stotina godina ustrojstvo katoličke hijerarhije u Engleskoj. Naime, u Engleskoj nije bilo katoličkih biskupa sve od smrti posljednjeg biskupa postavljenog u doba katoličke kraljice Marije I. Tudor još u 16. stoljeću. Katolici su bili proganjani, ubijani i zatvarani, katolička bogoslužja često zabranjena još od Elizabete I., crkve i imovina zaplijenjeni, a preostali katolici bili su građani drugog reda.
Papa bl. Pio IX. ponovno je uveo katoličke biskupije u Engleskoj. Učinio je to papinskom bulom Universalis Ecclesiae, izdanom na današnji dan u Rimu. Tom su bulom uspostavljene katoličke dijeceze i provincije u Engleskoj. Točnije, osnovana je jedna nadbiskupija, kojoj je kao metropoliji podređeno 12 biskupija. Ta jedna nova nadbiskupija bila je Westminster i time je nadbiskup Westminstera zapravo postao najviši prelat Katoličke crkve u Engleskoj, što je ostao i do danas. Ta njegova pozicija potvrđena je i činjenicom da je svaki nadbiskup Westminstera od 1850. do danas bio ujedno i imenovan kardinalom, a osim toga nadbiskupi Westminstera uobičajeno su i predsjednici Biskupske konferencije Engleske.
Do danas je broj katolika u Engleskoj prilično narastao. Brojna su obraćenja anglikanaca na katoličku vjeru. Osim toga, veliki broj Poljaka i drugih katolika uselio se u Englesku pa je Katolička crkva danas prva po apsolutnom broju vjernika koji pohađaju bogoslužja. Ne tako davno čak se i bivši premijer Tony Blair preobratio na katolicizam. Prema anketama, u Engleskoj i Walesu danas živi čak oko 6 milijuna katolika. Najviše u sjeverozapadnom dijelu zemlje, a od engleskih gradova osobito se ističe Liverpool u kojem je čak oko 46% stanovništva katoličko.
Zanimljivo je da su se tradicionalno dva najbolja engleska kluba Manchester United i Liverpool, do nedavno kada je to imalo neko značenje, percipirali kao „katolički klubovi“.
Masovni povratak anglikanaca u krilo Katoličke Crkve – čudo o kome se šuti
Posebno osnovani Ordinarijat za vjernike anglikance koji žele se vratiti u Katoličku crkvu dodatno je potaknuo masovne prelaske ili povratke anglikanaca (u SAD-u ih zovu episkopalci) korijenima i Crkvi. Okvirno ilustrirajući kakvo je stanje, samo u jednom slavlju prije nekoliko godina svoj povratak u Crkvu proslavilo je 100 anglikanskih svećenika i 1400 vjernika! Samo 2010. godine sto
Za prvog ordinarija je imenovan mons. Jeffrey N. Steenson, bivši anglikanski biskup koji je u zajedništvo s Rimom stupio 2007. godine. Tipično za teologe koji promišljaju prijelaz iz anglikanstva u katolicizam, njegovo teološko područje interesa je patristika i nauk crkvenih otac što se potpuno zanemaruje u protestantizmu zbog obilja blaga i svjedočanstva o Kristovoj Crkvi. Kao i svim drugim anglikanskim svećenicima koji su prije pristupanja katoličanstvu bili oženjeni (J. N. Steenson je oženjen i ima troje djece), njegovo bračno stanje nije bila zapreka za ulazak u katoličko svećenstvo. On objašnjava: „to je drevni princip iz rane Crkve. U kojem god staležu vi bili kada dolazite u svećenstvo, u njemu ostajete. Tako ako čovjek bude zaređen kada je već oženjen, od njega se očekuje da bude dobar suprug. A ako bi ikada postao udovac, od njega se očekuje da prigrli disciplinu celibata.“
Jeffrey Steenson opisuje da je dugo osjećao da ga Bog poziva da postane katolikom; u jednom trenutku je osjetio da poziv glasi: „Sada je vrijeme“. Opisuje da ga je – u okrilju protestantizma – mučilo to što je osjećao da svako jutro mora ponovo osmisliti kakvoj to Crkvi pripada.
Poznato je da su mnogi anglikanci, a osobito anglikanski svećenici, doživjeli svoje obraćenje prilikom posjeta Međugorju.
