Puč protiv kralja organizirao je zloglasni kapetan Dragutin Dimitrijević Apis, vođa organizacije “Ujedinjenje ili smrt”, poznate i kao Crna ruka.
Na današnji dan u sitnim jutarnjim satima došli su u kraljevski dvor vojnici s oružjem, dinamitom su raznijeli vrata kraljeve sobe i prodrli unutra.
Bacanje vlastitog ubijenog kralja i kraljice kroz prozor izazvalo je u cijeloj civiliziranoj Europi gnušanje kao barbarski čin neprimjeren 20. stoljeću.
Na današnji dan, 29. svibnja po julijanskom kalendaru došlo je u Srbiji do krvavog puča u kojem je ubijen kralj Srbije Aleksandar Obrenović, zajedno sa suprugom kraljicom Dragom. Ubijeni su i premijer Dimitrije Cincar-Marković i ministar obrane Milovan Pavlović, kao i dvojica kraljičine braće iz poznate obitelji Lunjevica.
Puč protiv kralja organizirao je zloglasni kapetan Dragutin Dimitrijević Apis, vođa organizacije “Ujedinjenje ili smrt”, poznate i kao Crna ruka. Na današnji dan u sitnim jutarnjim satima došli su u kraljevski dvor vojnici s oružjem, dinamitom su raznijeli vrata kraljeve sobe i prodrli unutra. Međutim, iznenadili su se kad su vidjeli da je soba prazna. Tek detaljnim pretraživanjem dvora pronašli su kralja i kraljicu koji su se izgleda skrivali u jednom tajnom prolazu, obučeni u svilene košulje za spavanje. Pucali su u njih potrošivši sve metke iz revolvera. Kraljica Draga navodno se bacila pred supruga pokušavajući ga spasiti od metka. Mrtva tijela supružnika bacili su kroz prozor u dvorište, navodno na gnojište.
Bio je to kraj pronjemačke dinastije Obrenovića. Novim srpskim kraljem postao je probritanski Petar Karađorđević.
Član Crne ruke bio je i ubojica Stjepana Radića Puniša Račić, koji je prije toga osuđen u Crnoj Gori na smrt zbog organiziranja atentata na crnogorskog kralja 1909. Ovakve zaplotnjačke, (polu)tajne organizacije konstanta su moderne srbijanske povijesti, a njihov primarni cilj do današnjeg dana bila je – Velika Srbija.
Kada ne mogu djelovati nasilno ubojstvima i atentatima kao u slučaju Stjepana Radića ili Miloša Obrenovića, agresijama i okupacijama kao u Domovinskom ratu, djeluju na prijevaran diplomatski i politički gotovo blagoglagoljiv način (sistemom toplo-hladno) u cilju ostvarenja zamišljenih planova na račun drugih naroda.
Poučen povijesnim iskustvima, znajući da velik dio srbijanskog naroda i njegove političke elite nije prošao katarzu i odustao od takvih planova koji ugrožavaju naš hrvatski narod – potreban je veliki oprez do trenutka kada će karte biti jasno stavljene na stol.
Veliki udio u tome imalo bi otvaranje arhiva u Beogradu i Zagrebu, te lustracija u Srbiji i Hrvatskoj.
