3. ožujka 1924. Kraljevina SHS (buduća Kraljevina Jugoslavija) predala veliki dio hrvatske obale davno prije nastanka NDH

SHS
Foto: Tormay, Cecile www.commons.wikimedia.org

Malo je poznato da je već Rapallskim ugovorima poslije I. svjetskog rata Kraljevina SHS (buduća Kraljevina Jugoslavija) izdala Hrvate s Jadrana i dala Italiji Istru, Zadar, otoke Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu, a na današnji dan 1924. i najveći grad sjevernog Jadrana – Rijeku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Taj hrvatski teritorij i gradovi nisu bili predmet kasnijih Rimskih ugovora NDH i Italije (18. svibnja 1941.) jer su već pripadali Italiji prije početka II. svjetskog rata.

Rapallskim ugovorom riješeno je pitanje granice Kraljevine Italije i Kraljevine SHS. Ugovorom je (osim predaje navedenih područja Kraljevini Italiji) dogovoreno stvaranje Slobodne Države Rijeke. Uspostavu Slobodne Države Rijeke priznale su sve svjetske velesile.

Čin aneksije priznale su i Kraljevina Italija i Kraljevina SHS

Slobodna Država Rijeka (tal. Stato Libero di Fiume) bila je država od 20,8 četvornih kilometara i s oko 52 tisuće stanovnika. Prostirala se od Rječine do Preluka. Slobodna Država Rijeka imala je svoju zastavu, grb i valutu (riječka kruna). Zanimljivo je da je američki predsjednik Wilson predlagao da nezavisna Rijeka čak bude svjetsko središte Lige naroda (poslije je odabrana Ženeva). U Slobodnoj Državi Rijeci fašisti su došli na vlast pučem 1922. godine, a 3. ožujka 1924. godine anektirala ju je Kraljevina Italija. Čin aneksije priznale su i Kraljevina Italija i Kraljevina SHS, dok je druge države nisu priznale.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Položaj Hrvata u Rijeci i na područjima predanim Kraljevini Italiji Rapallskim ugovorom bio je vrlo težak. Fašisti su Hrvate smatrali odnarođenim Talijanima te su se koristili izrazom Slavi (Slaveni), a ponekad i Schiavi (rob, sluga). Talijanizirala su se hrvatska imena – započelo se transkripcijom na talijanski (Antončić → Antoncich). Potom se „prevodilo“ na talijansku inačicu (Antoncich → Antonelli). Vrhunac su bili Zakon o službenoj promjeni onih imena koja vrijeđaju javni red ili nacionalne osjećaje iz 1928. i Zakon o smiješnim i sramotnim imenima i prezimenima iz 1936. kojima je zabranjeno davanje hrvatskih/smiješnih i sramotnih imena djeci.

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.