Godine 2015. Viši sud u Beogradu ukida presude Draži Mihajloviću i Stevanu Moljeviću, cijela Srbija slavi, a četništvo je rehabilitirano!
Srbi su rehabilitirali jednog od najvećih europskih zločinaca Dražu Mihailovića i dižu mu spomenike i muzeje. Oni daju nazive ulica po Stevanu Moljeviću, jednom od najmonstruoznijih zločinaca Europe i ideologa genocida. A hrvatski političari i mediji o tome šute, dapače, istjeruju za to vrijeme ‘grozne hrvatske demone’…
Već krajem lipnja 1941. godine nastaju dva ključna dokumenta o kojima je jugoslavenska povijest šutjela, koja se 95% gradiva bavila pitanjima NDH, ustaštva i svega drugog vezanog uz to. Tako se zločinačka povijest Srbije, nedićevaca, četnika, ljotićevaca i naravno vladajućih komunista-partizana prikrivala, a ta šutnja je jednostavno prelivena i na hrvatsku historiografiju nakon osamostaljenja.
Danas polako povijesna istina izlazi na vidjelo i zna se da su 1941. nastala dva tada vrlo poznata službena dokumenta, jedna iz kuhinje vezane uz jugoslavensku vladu u izbjeglištvu i Beograd, a drugi iz duhovne kuhinje Srpske pravoslavne crkve. Naziv ta dva važna dokumenta koji razortkrivaju puno o stanju stvari nakon raspada Jugoslavije 1941. godine su: ‘Homogena Srbija’ Stevana Moljevića, i ‘Valerijanov memorandum’ Srpske pravoslavne crkve.
‘Homogena Srbija’ je projekt koji je napisao notorni zločinac i čovjek koji je u jednom kratkom dokumentu uobličio genocidnost velikosrpske ideologije – Stevan Moljević. Ta genocidna ideologija je bila temeljni dokument i motiv kasnijih zločina nad Hrvatima za vrijeme II. svjetskog rata, kada su četnici i partizani proveli genocid nad hrvatskim narodom, ali i u Domovinskom ratu kada su ponovno isti ljudi i ista vojska, JNA s petokrakom i četnici s kokardom, klali Hrvate od Vukovara do Konavala.
Ono što mnogi ne znaju je da Moljevićev projekt nije odmah predviđao stvaranje samostalne Velike Srbije, već obnovu Jugoslavije kao neuravnotežene federacije s tri federalne jedinice – Velikom Srbijom, Slovenijom i malom Hrvatskom u uskom pojasu između Slovenije i Velike Srbije, nad kojom bi bila uspostavljena srpska hegemonija kao dio projekta dugoročnog nestanka Hrvata.
Homogena Srbija je dokument koji je pripremio genocid nad Hrvatima
“Da bi razumjeli ’91. godinu, odlučio sam raskrinkati velikosrpsku genocidnu ideologiju iz 1941. koja je velikim dijelom i provedena tijekom 2. svjetskog rata,“ objašnjava Stjepan Lozo i kreće: “Ta je ideologija nastavljena u socijalističkoj Jugoslaviji i 1991. godine je u brutalnom smislu doživjela svoj vrhunac. A u medijskom smislu i propagandnoj formi kulminirala je nakon 2000-e.“
Ono što treba napraviti prema Moljeviću, to je stvoriti Veliku Srbiju i izvršiti opći genocid nad Hrvatima, dok je ‘Valerijanov memorandum’ SPC-a propagandna poluga za izvršenje takvog projekta.
„Mi smo doživjeli genocid, a optuženi smo za genocid nad našim krvnicima“, tvrdi povjesničar Stjepan Lozo.
Umijeće banjalučkog odvjetnika Stevana Moljevića bilo je veliko, jer je u svega pet stranica sažeo stotine, a možda i tisuće stranica elaborata, knjiga i spisa koje su srpski intelektualci, književnici i povjesnici pisali tijekom 100 godina od pojave Načertanija. Tako je Moljević pripremio svoju političku elitu (i srpski narod) za veliko finale i veliku pobjedu, čije je finale bilo u Domovinskom ratu kada je Srbija konačno dočekala idealnu priliku da definitivno uništi Hrvate, potpuno razoružane i spremne za uništenje sa zacrtanih terirtorija koje je uskoro i uslijedilo etničkim čišćenjem i genocidom na trećini teritorija Hrvatske koje su srpske snage uspjele okupirati 1991., te čak 70% teritorija BiH koje su Srbi etnički očistili već 1992. godine.
Bio je to samo nastavak procesa započetog 1941. na teritoriju NDH po projektu Homogena Srbija, a kao njegov izdanak ostala je Republika Srpska – čista politička tvorevina nastala na genocidu Hrvata i muslimana.
Jugoslavija kao prijelazni oblik prema Velikoj Srbiji
Stevan Moljević i njegovi četnici, kao najsnažnija struja srpske politike, Jugoslaviju su prihvaćali tek kao prijelazni oblik Velike Srbije. Moljević se čak zalagao za opstanak Jugoslavije u kojoj bi jednu jedinicu činila Velika Srbija, a Hrvatska bi bila uski pojas između Velike Srbije i Slovenije. Upravo to je ona crta koju su Srbi pokušali dostići u posljednjem ratu od 1991-1995. kada su izvršili genocid ubijanjem, protjerivanjem i etničkim čišćenjem zacrtanih teritorija na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag.
Nakon izvršenja planiranoga genocida “po uskrsu Jugoslavije“, svi preostali Hrvati bili bi smješteni u bitno smanjenu Hrvatsku nad kojom bi bila uspostavljena srpska hegemonija. To bi bio veliki koncentracijski logor potpunog uništenja Hrvata. Socijalistička Republika Hrvatska nije bila takva Moljevićeva Hrvatska, ali je imala neke njezine elemente, pošto je u njoj dominantno vladao komunistički kadar velikosrpske ili jugoslavenske orijentacije, s nesrazmjerno velikim postotkom Srba u policiji, vojsci, državnoj upravi, politici i vladajućoj komunističkoj partiji. Nacionalno svjesni Hrvati bili su u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u praksi građani drugog reda bez bilo kakve mogućnosti iskazivanja svog hrvatskog ideniteta i napredovanja u društvenim strukturama vlasti, koje su bile uglavnom rezervirane za prosrpske ili projugoslavenske kadrove.
„Došlo je vrijeme da napokon skinemo luđačku košulju s našeg naroda“ (Stjepan Lozo)
„Godine 1991. zločinci stave kamenje na naše ceste i zabrane mi put iz Splita u Zagreb. Strašno! Oni su stali nama na put. Očistili su cijelu Sjevernu Dalmaciju od Hrvata. 20.000 Hrvata koji su živjeli na području Benkovca, Obrovca i ostalih mjesta, za vrijeme velikosrpske okupacije protjerali su ili su ih pobili. Ubijali su starce, žene i djecu i istjerivali su ih iz njihovih domova. Te događaje pamti cijela nacija. I svi europski mediji su to zabilježili. Onda dođe ’95. godina, mi oslobodimo svoju zemlju u legitimnoj vojnoj operaciji, došli smo na naše međunarodno priznate granice, takve kakve jesu – i onda se pojavljuju genijalci i karikature od ljudi kao što su Pilsel i ostali, kopaju po Gračacu i optužuju Hrvate da su srušili desetke tisuća srpskih kuća, a to što su oni prethodno srušili sve katoličke crkve na tim područjima i zapalili sve naše kuće, to se više nigdje ne spominje… Dakle, velikosrpski genocid koji je proveden od ’91. do ’95. godine potpuno je prešućen i izbrisan i odjednom se javlja novi ‘Valerijanov memorandum’ i nove bezočne laži koje Hrvate žele prikazati kao “krivce“, tvrdi Stjepan Lozo.
Što se tiče II. svjetskog rata, Vrhunac velikosrpskoga projekta ostvaren je potkraj i nakon završetka Drugoga svjetskog rata 1945. kada su nad Hrvatima, kako Lozo tvrdi, i u svjetskim razmjerima počinjeni jedinstveni masovni zločini industrije smrti. Njega su počinili partizani u zločinima poznatim pod imenom Bleiburška tragedija. Nakon toga je nad Hrvatima, uz komunističku diktaturu, uspostavljena i svojevrsna srpska hegemonija.
Domovinski rat je samo bila finalna točka višedesetljetne pripreme, kada su Srbi nošeni karizmatskom osobnošću svog komunstičkog, ali i velikosrpskog, vožda Slobodana Miloševića vidjeli da je konačno stiglo vrijeme da izvrše „Moljevićev zavjet“. Potpuno razoružani Hrvati, prije toga pobijeni u genocidu partizana i iseljeni diljem svijeta u komunističko-velikosrpskoj diktaturi, te na drugoj strani potpuno naoružani Srbi na čelu s JNA i međunarodnom zajednicom koja im je davala vjetar u leđa.
Završni napad “Moljevićevih vojnika” – oprez treba i danas!
„Moljevićevi vojnici“ krenuli su u završni obračun 1991. tako da su bez miloti klali, ubijali, silovali, rušili, pallili ispražnjavali hrvatska naselja, ali zaboravili su da je na drugoj strani najbolji pješak na svijetu – hrvatski vojnik!
Začuđeni nevjerojatnom hrabrošću hrvatskih branitelja u tenisicama i košuljama koji su iz tvornica i fakulteta uskočili u obranu zemlje, demoralizirani nevjerojatnim junaštvom branitelja Vukovara, te brzim i snažnim ustrojavanjem Hrvatske vojske koja je od prosinca 1991. postizala uspjeh za uspjekom, u kolovozu 1995. Srbi su posijali – Oluju!
Bio je to kraj projekta Homogena Srbija, ali oprez mora postojati – projekt nije mrtav i oživljava u Beogradu s istim namjerama i istim težnjama!
Dokaz tome su događanja u Srbiji posljednjih 10 godina: deklarirani četnici na čelu Srbije kao Aleksandar Vučić i Toma Nikolić, te potpuna rehabilitacija jednog od najvećih zločinaca Europe Draže Mihajlovića i četnika, uz prešutnu podršku svih političkih struktura i medija u Srbiji.
Rezimirajmo ovako da su genocid nad hrvatskim narodom primarno izvršili: prvo, od 1941-1945. godine srpski četnici uz brojne masovne zločine partizana intenzivirane što je više partizanski pokret jačao prema kraju rata. Drugo, jugoslavenski partizani i boljševici nakon završetka rata 1945. godine i to u najvećim razmjerima kada su ubili stotine tisuća Hrvata, te treće, jugoslavenska vojska JNA pomagana velikosrpskim terorističkim skupinama u periodu od 1991-1995. godine.
Dodatak – što je genocid u Kaznenom zakonu Republike Hrvatske?
Prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske Genocid kao kazneno djelo spada u kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom.
Genocid
Tko s ciljem da potpuno ili djelomice uništi neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu zapovijedi da se članovi skupine ubijaju ili da im se nanose teške tjelesne ozljede ili da im se teško narušava tjelesno ili duševno zdravlje, ili da se pučanstvo prisilno raseljava, ili da se skupina stavi u takve životne uvjete koji bi doveli do njezina potpuna ili djelomična istrebljenja, ili da se primijene mjere kojima se sprječava rađanje između pripadnika skupine, ili da se vrši prisilno preseljavanje djece u drugu skupinu, ili tko s istim ciljem počini neko od navedenih djela, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
A to se dogodilo Hrvatima i u II. svjetskom ratu, o čemu svjedoče brojne jame sa stotinama tisuća ubijenih ljudi, od kojih su najveće u Teznom i Kočevskom Rogu gdje se nalaze kosti gotovo 50.000 ubijenih Hrvata, ali i u Domovinskom ratu kada je svo hrvatsko stanovništvo od samih početaka sukoba bilo izloženo svakoj vrsti nasilja s ciljem etničkog čišćenja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
