31. ožujka sveti Amos – starozavjetni prorok koji se borio protiv raskoši i idolopokloničkih veza

Sveti Amos, prorok, treći je od dvanaest starozavjetnih malih proroka. Djelovao je u sjevernom kraljevstvu u doba kralja Jeroboama (783-743).

Bio je pastir, rodom iz Tekoje, 12 kilometara jugoistočno od Betlehema, u južnoj Judeji, a živio je u vrijeme pobjede Izraelaca nad Aramejcima. Sam o sebi piše: „Bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!'” (Am 7,14-15). Kralj Jeroboam je dobrim trgovačkim vezama uspio podići ugled zemlji i pružiti velikom dijelu naroda blagostanje.

Vanjski sjaj i bogatstvo očitovalo se u raskošnom bogoslužju koje je prikrivalo mnoge nerede i društvene nepravde. Niži su slojevi naroda bili izloženi tlačenju. Te je pojave mogao uočiti samo čovjek poput Amosa, koji je kao pastir došao s juga. Zapanjio ga je vanjski sjaj i razočarao se nad neredima, koji su opoganili dvor i Svetište. Vidio je posijano sjeme propasti, a njegova proročanstva razotkrivaju nepravde i licemjerja.

Uzrok je vidio u vezama koje su postojale s idolopokloničkim Tirom i bogatim Sidonom.

Promatrajući znatnu razliku između velikih i malih, istupio je oko godine 750. kao prvi branitelj narodnih prava. Taj svoj nastup zasnivao je na Gospodinu Bogu koji je sama pravda i red. „Gospodin će pravdu provesti, jer je on Gospodar“ (Am 9,11-15). Amosova knjiga govori o kazni Gospodnjoj koja će stići okolne narode, Izralesko i Judejsko kraljevstvo.

U književnom pogledu Amos je bio majstor stila i snažna izraza. Prema nekim izvorima s Istoka bio je bičevan, a u sljepoočice su mu zabijeni željezni šiljci. To zlodjelo počinio je navodno sin Amazijaha, svećenika u Betelu. Nakon toga su ga polumrtvog odvezli u zavičaj, gdje je 745. godine prije Krista preminuo. Pokopan je u rodnoj Tekoji, gdje su sve do XII. stoljeća hodočasnicima pokazivali njegov grob, a na tom mjestu i danas se nalaze ostaci crkve, podignute Amosu u čast oko godine 300.

Izvor: narod.hr