Kardinal Juraj II. Drašković u katoličkoj obnovi Hrvatske i Ugarske među prvima je odigrao ključnu ulogu, započetu od primasa Antuna Vrančića i nadbiskupa, kraljevskog namjesnika Miklósa Telegdija.
Juraj Drašković rođen je 1525. godine u Bilini kraj Knina, a umro na današnji dan 1587. godine. Biskupom u Pečuhu postao je 1557. Zalagao se za jedinstvo katolika i protestanata u Europi. Bio je jedan od zapaženijih govornika na Tridentskom saboru, gdje se zauzimao za reformu Crkve, ekumenizam, slobodu izražavanja i blagost prema onima koji drugačije misle.
Godine 1563. postao je zagrebački biskup i djelovao je do 1578. provodeći mnogobrojne reforme (sazvao je čak tri biskupske sinode). Zahvaljujući predanom radu stekao je veliki ugled zbog čega je 1569. primio posebne pohvale pape Pija V. Kao hrvatski ban proživio je teške trenutke obrane od Turaka, ali i Seljačke bune 1573. Povjesničari kažu kako je bio mudar političar koji je nastojao pomiriti posvađano plemstvo te uspješno obraniti Hrvatsku od većeg njemačkog utjecaja.
Nakon zagrebačke službe, otišao je u Győr u Mađarsku, gdje je imenovan biskupom i kraljevskim kancelarom. Rudolf II. imenovao ga je 1584. godine kraljevskim namjesnikom za Ugarsku, a papa Siksto V. 1585. proglasio ga je kardinalom.
Kardinal Juraj II. Drašković u katoličkoj obnovi Hrvatske i Ugarske među prvima je odigrao ključnu ulogu, započetu od primasa Antuna Vrančića i nadbiskupa, kraljevskog namjesnika Miklósa Telegdija. Koliko je samo mudrosti, takta trebalo da hrvatski sin, pečuški, zagrebački i đurski biskup te kalački nadbiskup i kardinal Drašković ojača Katoličku crkvu u Ugarskoj Kraljevini i hrvatskim zemljama, kada je u pravom trenutku trebalo spriječiti prodiranje protestantizma. Za provedbu crkvenih reformi u duhu Tridenstkog koncila Drašković je bio među prvima koji je u tom pogledu poduzeo mjere, kao pečuški biskup, ali i u svojstvu zagrebačkog biskupa te hrvatskoga bana, odnosno kasnije u funkciji đurskog biskupa, zaustavivši daljnje prodiranje reformacije, istovremeno utemeljivši školske institucije te pokretanje i jačanje edukacije svećenika u Gornjoj Ugarskoj, u današnjoj Slovačkoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
